Srpski tenis zaslužuje mnogo više od jednog ili dva ATP turnira, zaslužuje da se stavi na mapu sa dugoročnim idejama. Inače ćemo doživeti sudbinu Švajcarske. Navedite jednog tenisera da nije Rodžer Federer ili Stan Vavrinka. Odgovor? Anri Laksonen...

ATP glamur je i te kako potreban Srbiji, ali nekoliko stvari nam je ipak daleko neophodnije, inače ova generacija tenisera predvođena Novakom Đokovićem neće imati prave naslednike.

PROČITAJTE JOŠ

Tenis bi mogao da se vrati na nivo izuzetka u slučaju da se ne napravi pravi sistem. Srbiji je neophodno da barem vrati, ako ne i da privuče više čelendžera i fjučersa. Nije to bitno zbog igrača koji već postoje, već zbog onih koje dolaze. Srbija ima supertalentovanog Ognjena Milića (rođen 2007. godine), ali u ovom trenutku on ne može da zaradi nijedan jedini ATP bod u svojoj zemlji.

Za svaki će morati da putuje van granica Srbije. Svaki bod iznad 200. mesta na ATP listi znači pomak za po nekoliko desetina mesta. Mladi igrač mora da uđe u Top 300 već u prvoj seniorskoj godini, kako ne bi ušao u nervozu i frustraciju. Primera radi Ben Šelton iz SAD nije morao da ima pasoš (nije napustio SAD), a uspeo je da dođe do Top 100 na svetu. Takve stvari će uvek biti san za igrače iz Srbije, ali bi trebalo bar učiniti da mogu da dođu do nekih bodova.

Foto: Nangka Press / AFP / Profimedia

Srbija nema nacionalnu tenisku akademiju koja će svake godine izbaciti po nekog igrača. Francuzi godinama tako dolaze do vrhunskih tenisera, a poslednji izdanak sistematske podrške je Luka van Aš koji je namučio Đokovića u prvom kolu Srpske Opena.

Novak je imao probleme sa laktom, ali i formom na šljaci što je iskoristio Dušan Lajović za trijumf karijere. Otkazao je i put u Madrid što sada znači da na mastersu u Rimu ne sme da bude greške da bi se došlo do željenog nivoa za Rolan Garos (28. maj – 11. jun).

Srbija se sada oslanja na akademije Đokovića i Janka Tipsarevića koje su, na kraju dana, privatne i koje mogu da školuju druge, a ne nužno srpske igrače. Uz to je pitanje koliko je tu zapravo kvalitetan rad jer do sada nemamo pravog izdanka. Akademija Rafaela Nadala da je samo izbacila Kaspera Ruda (a nije, nego su najčešći juniorski šampioni grend slemova sa akademije u Majorki) opravdala bi sva ulaganja.

Srbija tako nešto još uvek nema i u ovom trenutku ne može ni da zamisli. Očekuje se da sledeće ili one tamo godine Srbija ima jedan, a Republika Srpska drugi ATP turnir, kako je to najavio za Nova.rs Đorđe Đoković, direktor Srpska Opena.

To bi bio dobar momenat za srpske igrače koji se bore da uđu u 100 ili 200 na svetu, ali da bi uopšte došli blizu toga neophodni su čelendžeri koji su sada jači nego ikada ranije. I fjučersi, pogotovo fjučersi. Zvezda i pojedinačne akademije organizuju neke ITF turnir po sistemu svako sa svakim, ali to i dalje nije dovoljno. Ipak, uz par čelendžera i fjučersa to bi izgledalo neuporedivo bolje. Ženski tenis koji se nada da je Mia Ristić (16) sledeća velika zvezda nalazi se u još goroj situaciji jer Jelena Janković i Ana Ivanović, dve bivše najbolje igračice sveta, nisu odlučile da ostanu u ovom sportu, već da se posvete privatnom životu.

Foto: TSS

Uskoro bi mogli da budu pusti snovi da Srbija ima čak pet igrača u Top 100, ukoliko se problem ne reši sistemski. Bilo je govora da se formira nacionalna teniska akademija, ali je ona uvek ostajala u drugom planu. Ne može da dođe na red od silnih fudbalskih stadiona i drugih projekata. Čak i da se osnuje danas, biće potrebno najmanje šest godina da se vidi prvi rezultat. U zemlji u kojoj strpljenje traje manje nego jedan TikTok snimak to je i te kako daleko.

A videli smo da je publika gladna vrhunskog tenisa. Dušan Lajović je osvojio turnir u Banjaluci i u 33. godini pokazao da još ima vrhunskog tenisa u njemu. Srušio je prvog tenisera sveta Đokovića, Filipa Krajinovića, Miomira Kecmanovića i Andreja Rubljova (šesti na svetu). Dešavalo se da igrači osvoje grend slem trofeje igrajući protiv lošije rangiranih igrača.

Srpski tenis se potencijalno nalazi u završnoj fazi jer bi kroz nekoliko godina mogao da se svede samo na Miomira Kecmanovića. Bila bi to velika šteta jer je publika i u Beogradu i u Banjaluci pokazala koliko razume i voli tenis.  Srpski tenis zaslužuje mnogo više od jednog ili dva ATP turnira, zaslužuje da se stavi na mapu sa dugoročnim idejama. Inače ćemo doživeti sudbinu Švajcarske. Navedite jednog tenisera da nije Rodžer Federer ili Stan Vavrinka. Odgovor? Anri Laksonen.

BONUS VIDEO „Novače, vadi pare“: Pala opklada pre poena, pa reagovala publika

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar