Foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Kako se bližilo leto 2017. godine postajalo je jasno da više nema iste „ljubavi“ između Dejana Radonjića i Crvene zvezde, sve dok jedne julske subote sredinom tog meseca, nije sa sajta crveno-belih odjeknula informacija da crnogorski stručnjak više nije trener srpskog šampiona.

Posle četiri godine i uspostavljenog sistema koji su neki kritikovali zbog ograničenih kombinacija u napadu, a drugi hvalili zbog utegnute odbrane, bilo je i onih koji su se pitali kako će Zvezda nadalje izgledati. Baš te sezone i tog leta počeo je jedan novi ciklus koji ni tri godine kasnije nije dobio obrise stabilnosti. Naprotiv.

PROČITAJTE JOŠ

Zvezdina klupa je postala iz reda onih koje „jedu“ trenere jer su za tri godine do povratka Radonjića čak šestorica trenera prodefilovala kroz klub. Pojedini još ne bi stigli ni da propisno obiđu klupske prostorije na Malom Kalemegdanu, niti da popamte imena svih igrača a već bi na sajtu bila objavljena njihova fotografija sa natpisom „Hvala na svemu“.

Koliko su zapravo dobra donele te smene najboljem srpskom klubu u poslednje tri godine? Reklo bi se, malo.

Crveno-beli imaju bez dileme najkvalitetniji tim mada igrači iz te ekipe ne štimaju već neko vreme, a posrtanja je bilo i u ABA ligi i u Evroligi.

Saša Obradović je zbog toga ustupio svoje mesto Radonjiću, na isti način na koji je prethodno Dragan Šakota otišao, a Obradović došao. Uz Šakotu, u protekle tri godine Zvezdu su, što kao privremena, što kao trajna rešenja vodili Dušan Alimpijević, Milan Tomić, Milenko Topić i Andrija Gavrilović.

Radonjić je tako, od svog odlaska već sedmo rešenje u stručnom štabu crveno-belih. Predsednik kluba Nebojša Čović obrazložio je Obradovićev odlazak između ostalog i činjenicom da je „nestalo hemije“ u ekipi.
„Zvezda je izgubila s velikom razlikom, pokazalo se da smo morali da povučemo potez koji je neočekivan. I za mene je bio neočekivan, jer sam verovao da će Saša da ostane sve tri godine. Izgubljena hemija, samopouzdanje, što je razlog ovako loše igre i rezultata atipičnog za Crvenu zvezdu. Žao mi je što je moralo da dođe do toga. Radonjić je proveren trener i idemo dalje“, rekao je Čović za TV Prva posle Igokee i 85:65 za domaćina u Laktašima.

Pitanje je koliko je vremena uopšte bilo da se hemija formira, jer je Obradović sa igračima radio takmičarski nepuna tri meseca unazad.

Za to vreme je upisao tek pet trijumfa u Evroligi i 11 poraza, iako su neke pobede „isklizale“ iz ruku, dok je u ABA ligi na drugom mestu sa skorom 9-2. Treba napomenuti da je Zvezda u više navrata podvlačila da joj je glavni cilj upravo titula u ABA ligi. Iako je sporadično pokazivala slabosti, na primer na meču sa Splitom u novembru, delovalo je da je sa Obradovićem Zvezda na dobrom putu da titulu odbrani.

Naravno, ako se ne računa prošla, prekinuta sezona kada pobednika nije bilo. Ako je zaista prioritet ABA liga, a u klubu su svesni da ozbiljniji evroligaši koji se bore za završnicu takmičenja, imaju mnogo veće budžete, zašto se onda treneri Zvezde smenjuju kao na traci?

PROČITAJTE JOŠ

Ovo naročito dobija na značaju ako znamo da je i Radonjić najbolji rezultat ostvario tek posle dve godine kada je odveo tim u Top 8, a onda i 2017. kada je bio nadomak Top 8 sa 16 pobeda i 14 poraza. Alimpijević je došao iz FMP-a nekoliko dana pošto je Radonjić smenjen, otprilike u isto vreme kada je Čović za Radonjića pričao da je naneo veliku štetu klubu.

„Njegova izjava je nanela veliku štetu Crvenoj zvezdi, ali ne kažem da je to bila Radonjićeva želja. Ušli smo ničim izazvani pod oštar finansijski monitoring FIBA i Evrolige. Međutim, to nije presudilo da Zvezda ne produži ugovor sa trenerom. Nakon toga smo nas dvojica obavili niz razgovora do konačne njegove odluke da ne nastavimo saradnju“, rekao je Čović.

Radonjić se tom prilikom žalio da plate igračima kasne, a pisalo se i o tome da su igrači tog proleća najavljivali štrajk.

Nije to krio prvi čovek crveno-belih, jasno je da košarka ne može da bude u istoj ravni sa fudbalom i teže je održati likvidnim jedan košarkaški klub u Evropi.

Međutim, ako plata zakasni, a u klubu imate više stranih igrača, onda se povećava nezadovoljstvo i utoliko se smanjuje prostor za stabilnost. Takvi momci na emotivnu vernost klubu ne stignu da se obavežu, jer kroz njega „protrče“ na godinu dana, pa ne žele da da eventualno istrpe kašnjenje.

Foto: Srđan Stevanović/Starsport

Kada je došao, Alimpijević je opisan kao rizik, jer je stigao kao mlad i neafirmisan trener i taj rizik se ispostavio velikim.

Zvezda je sa Džejmsom Feldinom i Tejlorom Ročestijem kao glavnim udarnim iglama u napadu izgubila od Budućnosti u finalu plej-ofa ABA lige, Alimpijević se žalio na neregularnosti, ali je morao da preda krunu šampiona Aleksandru Džikiću.

Njegov odlazak je iz tog razloga apsolutno bio opravdan, jer sportski cilj nije ispunjen. Zamenio ga je Milenko Topić. On je bio privremeno rešenje i čovek koji je od maja 2018. do jula te godine priveo kraju sezonu u košarkaškoj Superligi i osvojio titulu i kao trener (već je imao kao igrač), usput pobedivši Partizan i FMP. Tek što je to uradio, usledila je nova promena.

Doveden je Milan Tomić, koji je u prvoj sezoni bio dominantan u ABA ligi, ali veoma promenljiv u Evropi. Kada je stigao, Tomić je predstavljen kao metodičan stručnjak i dugogodišnji pomoćnik u Olimpijakosu.

Zvezda je pod njegovom trenerskom palicom pobedila Fenerbahče sa Željkom Obradovićem na čelu, što svakako nije mala stvar, ali je nedovoljna kada se sagleda cela sezona. U ABA ligi je Budućnost ponižena u svakom od tri meča odigrana u Pioniru, pa je veliko finale završeno sa +43 u korist Zvezde.

Filip Čović je igrao sjajno, Mo Faje je bio upotrebljiv na oba kraja parketa, a Zvezda je vratila trofej ABA lige u svoju vitrinu i vratila se u Evroligu. Tomić je ostao i data mu je šansa za drugu sezonu u kojoj nije dugo potrajao. Tek što je krenula počeli su i problemi. Napad nije bio potentan, Čović fizički nije mogao da parira igračima iz Evrolige, u kojoj je sada pokojni Majkl Odžo takođe delovao košarkaški nedoraslo, iako je bio džin od čoveka i fizički – stena.

Ništa bolje nije krenulo ni u ABA ligi. Šokantan poraz od Primorske u Superkupu, pa onda trojkaški šou Krke u režiji Glena Kouzija i Marka Jošila „oterali“ su Tomića sa klupe tek posle tri utakmice i dva poraza u regionalnoj ligi.

Posebno je zanimljivo primetiti da je Tomić tada delovao veoma ljutito i kao da mu se, što kaže naš narod, „sve skupljalo“ već neko vreme.

„Prvo bih hteo da čestitam Krki, a drugo, mi smo odigrali loše u drugom poluvremenu. Postoji dosta problema. Moraju da se donesu neke odluke da vidimo šta ćemo dalje“, rekao je tada Tomić kratko i najavio svoj odlazak.
To se moglo naslutiti i iz reakcije na jednom tajm-autu protiv Krke kada je jednostavno odustao da crta akciju i rekao je svojim igračima „ma igrajte šta želite“.

Tako je krajem oktobra rekao da je dosta, igračima u svlačionici je prvo saopštio da odlazi i posle toga povratka nije bilo. Ovakav potez nije prijao Nebojši Čoviću jer se Tomić o poslu nije dogovarao sa igračima nego sa njim.
Međutim, i tada je čelnik Zvezde imao sličnu opasku kao i sada rekavši za portal Red Star Belgrade da „nije legla hemija“ u ekipi. Stvari posle otkaza u afektu nisu mogle da se izglade i Tomić je otišao.

Činjenica je da ni godinu kasnije Tomić i dalje ne razmišlja o povratku košarci mada je svakog dana prati, a u jednom nedavnom intervjuu za Sport Klub je rekao da je „košarka njegov odmor“. Čini se da Zvezda to ipak nije bila.
Došao je Andrija Gavrilović, i tada kao da kreće da se ubrzava klupko i smene. Gavrilović je bio pomoćnik u Tomićevom štabu, sa njim je ekipa imala nekoliko dobrih partija u regionu i pet poraza u EL uz samo jedan trijumf nad Himkijem.

Potrajao je mesec dana pre dolaska Dragana Šakote krajem novembra prošle godine.

Zvezda je tada obećavala. Činilo se kao da će pečat iskusnog stručnjaka doći na naplatu jer su crveno-beli pred kraj godine u dva navrata vezali po tri, odnosno četiri pobede početkom 2020. Tesna pobeda nad Žalgirisom, pa trojka Lorenca Brauna za delirijum u Pioniru protiv Valensije i Olimpija iz Milana, pre nego je došao red na Olimpijakos, Zenit, Bajern i Asvel.

Niz je potrajao samo do sredine januara i od tada do marta – potop. Od devet utakmica crveno-beli su imali osam poraza do prekida sezone zbog pandemije koronavirusa. Ova pandemija će posle četiri meseca zatvoriti vrata Malog Kalemegdana za Šakotu da bi novi val optimizma došao u junu sa Obradovićem.

Foto: Đorđe Kostić/Starsport

Saša se oprostio od ekipe emotivno rekavši da žali što nije makar sekund atmosfere osetio jer navijača na tribinama nema. Reakcija navijača nije bila tako topla, više nekako ravnodušna, valjda zato što se od Obradovića očekivalo više.

Možda je i mogao da pruži više, ali je prečesto ekipa koju je vodio posle uzleta na početku sezone sa Džordanom Lojdom delovala bezidejno. Žalio se da nema plejmejkera iako mu je jedan, na oko veoma dobar i pritom Srbin Aleksa Uskoković praktično bio „u krilu“.

Emanuel Teri se pokazao kao suvišna kupovina, Džoni O’Brajant kao dečko koji ume i može, ali voli da forsira do besvesti, a Lojd kao da se  takvim situacijama povuče, umesto da preuzme odgovornost da on rešava. Sve to je stvorilo veliki izazov za oš jednog trenera, koji će sada morati da radi s onim što ima, da bi na leto mogao da sklopi tim prema svojim potrebama i željama. Ako dočeka leto na Malom Kalemegdanu, naravno…

Radonjić je sa Zvezdom osvojio po tri titule prvaka ABA lige, Kupa i prvaka Srbije. Startovao je debaklom od Igokee 85:65 iako se vratio kao „proveren kadar“ i pred njim je, imajući u vidu okolnosti još teži zadatak nego kada se prvi put našao u Zvezdi.

Međutim, sada je i on sedam godina iskusniji i stariji, pa bi, ako ga klupa „ne pojede“ već sledeće sezone možda mogao da podseti navijače crveno-belih zašto su izmislili onu kovanicu „Radonjizam“

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare