Oglas

Intime - Vichos Nikos
‡׏Ӡ͉ʏӠ VICHOS NIKOS / INTIME NEWS

Gospodine Paunoviću, pričate o dijagnozi, a pacijenat vam je klinički mrtav

17. nov. 2026. 19:12

Kako drugačije objasniti reprezentaciju koja ima čak osam poraza zaredom. Toliko je to daleko otišlo da smo morali da proverimo i ko je apsolutni rekorder po broju uzastopnih poraza.

Oglas

Na sreću, teško da je Veljko Paunović i njegovi izabranici uspeti da postave apsolutni svetski rekord. San Marino je vezao svojevremeno čak 86 poraza zaredom i čak 140 utakmica bez trijumfa.

Ipak, sama činjenica da je ovaj podatak morao da se proverava predstavlja, u nedostatku prave reči, reći ćemo alarm jer je naša reprezentativna kuća odavno u plamenu. Ipak, da se ne služimo vatrogasnim analogijama jer očigledno Paunović nije prošao protivpožarnu obuku jer mu se plamen dalje razbuktava.

Nijedan selektor do sada nije imao ovoliko poverenje još od Radomira Antića. Istina je da je Paunović došao u trenutku kada se igraju mečevi A divizije Lige nacija gde Srbiji i više je nego očigledno Srbiji nije mesto, ali je i istina da "orlovi" nisu pokazali nikakav napredak.

Ne postoji kontinuitet u izgradnji sistema, ali postoji kontinuitet primljenih golova. Poslednji put srpska odbrana nije kapitulirala šestog septembra 2025. godine i to protiv moćne Letonije. U eri Paunovića nijedan meč nije prošao bez primljenog gola, iako bi trebalo biti iskren i reći da je Srbija i davala golove, ali i redovno gubila.

Paunović je preuzeo reprezentaciju u teškom trenutku, ali se sam prihvatio tog posla. Na šta konkretno mislimo? Jedini je selektor ikada koji je dobio samoinicijativni probni rad nakon koga je procenio da on može da unapredi reprezentaciju.

Paunović je bio prvi selektor oko koga se složio narod, uprava FSS i ko zna ko još sve ne, a čak i to rukovanje sa svakim sportskim reporterom pre početka njegovog mandata sada deluje kao populistički potez. Niko više ne želi selektora koga ćemo da volimo, već da poštujemo. Ali, samo i jedino zbog rezultata.

Ipak, Paunović tvrdi da je postavio dijagnozu onoga što se dešavalo. Sve bi to bilo u redu da pacijent nije klinički mrtav.


„Puno informacija. Sve su informacije važne. Pred sobom imam dobru dijagnozu. U ovom trenutku, za ovakvu grupu u kojoj smo bili, nismo spremni. Možda čak i višestrukim zahtevima. Moramo da nastavimo. Momci koji će doći na proleće, popravljanjem forme i uspeha, mogu da doprinesu učinku reprezentacije", rekao je Paunović.

Samo da dijagnoza ne dođe kasnije do obdukcije jer kao što su to pričali i mnogi pre njega "Srbija je izvukla pouke", "Naučili smo lekciju", "Bila je ovo skupa škola". Sada nam se vraća čuvena izjava novinara RTS Aleksandra Stojanovića nakon što je nešto slično rekao Vladimir Petrović Pižon. "Pa, kako je nama uvek loš dan"...

Možda je to dijagnoza - hronični lošodanis reprezentativaca Srbije. Utiče na raspoloženje, zalaganje, odlikuje se čestim otkazivanjem reprezentacije ili nedostatkom energije na samom terenu. Terapije nema, a osim savetovanja sa selektorom i drugim licima (navedite ime koje god želite) nema ni rešenja.

Aleksandar Mitrovic Serbia - Luxembourg UEFA kvalifikacije za EURO 2020 15.11.2019. Novembar 15.  Beograd, Srbija  (credit image & photo: Pedja Milosavljevic/STARSPORT)
Aleksandar Mitrović; Foto: Pedja Milosavljevic/STARSPORT)

Na taj hronični lošodanis je godinama bio otporan Aleksandar Mitrović, pa je on odlučio da i sam ukaže na to da nešto nije u redu. Paunović se i dalje bavi kliničkim ispitivanjima umesto lekarskom praksom.

Na njegovu veliku žalost drugu reprezentaciju nemamo, pa smo osuđeni na ovog tihog pacijenta koji je tokom godina doživeo i pogoršanje sluha i vida. Nije čula reprezentacija ono što joj pričaju navijači, a ni ne vidi nasilje nad njima kada se to dešavalo na samom stadionu.

Ta homogena, nažalost stečena, ali hronična manifestacija dovela je do toga da je česta preporuka što manje pojavljivanja u javnosti, štoviše upornog ćutanja i objavljivanje Instagram postova jednom ili dva puta nedeljno. Nikada u dresu Srbije, naravno.

Godinama ranije je sprovedena i nekoliko uspešnih operacija - amputiranja zdravog tkiva poput Nemanje Matića i Luke Milivojevića. Ili nekoliko manjih, rutinskih zahvata poput oduzimanja kapitenske trake Branislavu Ivanoviću.

Gangrena je uveliko zahvatila rezultate srpskog tima koji su postali crni da crnji ne mogu da budu, a sada je vreme da dijagnoza bude prava. Ipak, tek onda sledi terapija, pa ozdravljenje...

Možda nas ponovo fudbaleri iznenade nekom dobrom partijom. Ne moramo valjda da živimo na to da u 16 godina imamo jednu pobedu protiv Nemačke i jednu protiv Portugala, ali barem da ne dobijamo udarac za udarcem.

Prosto se zapita čovek da li postoji neki priručnik kog se svi dočepaju u trenucima kada nemaju ništa pozitivno da kažu. Nema šta pozitivno da se kaže jer nije bilo ni ničeg pozitivnog da se vidi.

Evo jednog kratkog eksperimenta. Koliko vas može da nabroji svih 11 Zvezde iz Barija 1991. godine? Koliko može da se seti kako je izgledala poslednja linija Srbije u kvalifikacijama i na Mundijalima 2006. i 2010. godine. Koliko ljudi zna kako izgleda čitav tim u eri Radomira Antića. Koliko ljudi se seća napadača u eri Slavoljuba Muslina?

Ako znate više od dva pitanja, onda se zapitajte ko su ti nosioci u Paunovićevoj eri. Oko koga se gradi tim? Ko je lider? Zašto ima toliko otkaza i zbog čega dolaze? Ko je prvi golman reprezentacije?

Veselo, zar ne? Paunović već godinu i više testira različite varijante koje je Klop istestirao u dva susreta. Srbija nema veći fond fudbalera, ali samo ima nejasnu ideju.

Nije ovo poziv na otkaz Paunoviću, ali bi trebalo biti malo realan. Malo surov kao Aleksandar Mitrović. Uostalom, surovi su i sledeći podaci više poraza od Paunovića u ovom trenutku ima samo Dragan Stojković Piksi. Stojković je pretrpeo 15 poraza na 55 mečeva, a Paunović 10 na 12. I kada Mitrović kaže da je tim i taktički nedorastao protivniku jasno je ka kome se gleda.

Gospodine Paunoviću, samo želimo da se ponosimo ovom reprezentacijom. Našom. Da opet organizujemo obaveze tako da budemo na stadionu ili barem ispred televizije, a ne da sklanjamo pogled sa ekrana da slučajno ne saznamo rezultat. Jasno je svima da se ne može ništa uraditi preko noći, ali je isto tako jasno da ne možemo baš da se naviknemo da primamo šamar za šamarom.


Da FSS postoji, a da nije neka apstraktna projekcija, gotovo simulacija, apelovali bismo da nam se zakaže neki meč protiv Moldavije, Surinama, Solomonskih Ostrva ili neke druge velesile tog ranga da pokažemo svetu koliko smo moćni protiv nejači.

Ovako će udarce morati da dobija gospodin Paunović. Sam se uhvatio u to kolo koje ne sme da postane posmrtni marš.

Ili će biti jedno i jednoglasno kratko: Marš.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare