Nataša Pavlović Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Voditeljka Nataša Pavlović, koju već devet godina gledamo i volimo kao zvezdu Praktične žene, otvorila je dušu u iskrenom intervjuu za naš portal na kojem ćete od sad moći da pratite njenu legendarnu emisiju.

Fantastične recepte, trikove za održavanje i dekoraciju doma, ali i velike i jake porodične i ljudske priče, ženske transformacije i razgovore sa stručnjacima na najširi spektar tema o zdravlju, kako fizičkom tako i mentalnom, od sad ćete svakog radnog dana gledati na rubrici Praktična žena na portalu Nova.rs.

Ovim povodom smo sa Natašom Pavlović razgovarali o karijeri, porodici, ljubavi, samopouzdanju, prijateljstvu, ali i tome ko ju je u životu najviše inspirisao i zahvaljujući čemu gura napred čak i kad je najteže.

Sa Natašom smo se sreli u studiju, na snimanju jedne od epizoda emisije koja se svojom energijom uvukla u naše domove. Baš takva atmosfera, samo malo užurbanija i haotičnija, vladala je i iza kamera. Uz Natašin osmeh dobrodošlice i mirise kuhinje, skoro kao da ste se vratili u detinjstvo.

A dok sam nju posmatrala kako hendluje svaku sitnicu sa neverovatnom lakoćom, sa koliko toplote dočekuje svakog gosta i sa koliko ljubavi pristupa svakom aspektu ove emisije, postalo mi je potpuno jasno zašto Nataša opstaje toliko godina na javnoj sceni, a i zašto emisija „Praktična žena“ traje već devet sezona.

Nataša Pavlović Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Počele smo razgovor pre svega pitanjem kako uspeva da ukombinuje poslovne i privatne obaveze, a Nataša kroz smeh odgovara:

„Teško, stalno pravim planove i reorganizujem – stavim sve u jedan dan, da bih imala sledeći slobodan za nešto drugo. Tu dolazi do izražaja ta praktičnost i postavljanje prioriteta. Meni je porodica na prvom mestu, ali sam i dosta ambiciozna u poslu. Samim tim dobra organizacija čini suštinu“, priča Nataša.

„Što se tiče posla, tu sam sama sa ekipom, koja je odlična i bez koje ništa ne bi bilo ovako kako jeste. Što se tiče kuće, mama dođe da bude sa decom, kako bih ja mogla opušteno da radim, ali trudim se da najviše vremena provodim ja sa njima, pogotovo sad dok su mali. I naravno, imam predivnog muža, bez kog ne bih uspela da se ovoliko posvetim poslu. Svakako se nadopunjujemo, jer i on ima izuzetno odgovoran posao, pa kada jedno ima više obaveza, drugo preuzme brigu o porodici. Tu se jako lepo uklapamo“, dodaje ona.

Ali i pored dobre organizacije i pomoći, Natašin uspeh je došao i sa mnogim odricanjima, a ona otkriva čega je to morala da se liši zarad karijere.

„To su neka lična zadovoljstva, kao na primer čitanje knjiga. Nešto u čemu sam ranije jako uživala, danas stoji na čekanju. Odem na sajam knjiga i pokupujem sve što bih želela da pročitam, ali to čeka slobodan trenutak. Tu spadaju i vežbe i slična zadovoljstva za koja sada nemam vremena. Kada bih ih uvrstila u svakodnevicu, morala bih da oduzmem vreme od dece, što nikako ne želim. Kada oni odrastu, doći će i vreme za to“, ističe ona.

Pitali smo Natašu i kako bi posavetovala sve koji pokušavaju da nađu balans između karijere i porodice.

„To je vrlo individualno, ali ono što bih ja lično svakom posavetovala je da prvo srede sebe, pa tek onda da grade porodicu i rađaju decu. Iako bi lekari i ginekolozi rekli da žene treba što mlađe da rađaju, smatram da ako vi niste dovoljno zreli i spremni, toj deci će faliti pažnje i posvećenosti, koju nećete moći da im pružite dok jurite karijeru. Tako da je moj savet mladim ljudima da ne prave decu čim prestanu da budu deca i dok ne ostvare sebe. Biće mudriji, pametniji i svakako će bolje znati šta žele. Iz ličnog ugla gledano, meni su prioritet deca, da sam ja ušla mlada u brak, sigurno ne bih u njemu ostala i onda bi deca tu ispaštala. Čak i dok ih nisam imala, uvek sam ih stavljala na prvo mesto i planirala kako da njima učinim detinjstvo što lagodnijim“, ističe ona.

Nataša Pavlović Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Nataša nam je otkrila da vođenje sa treninga na trening nije njena roditeljska metoda, već da radije bira da bude prisutna i da sa sinovima najviše voli da gleda crtaće, koje zajedno komentarišu i smeju se, prave kolače ili se jednostavno valjaju po podu. Ali, mi smo je pitali kakav je njen odnos prema domaćem, da li i koliko pomaže starijem sinu u školskim obavezama:

„Morala sam da ispratim i pomognem mu da učvrsti radne navike dok još nije bio siguran kako da dođe do određenog rezultata. Nisam nikada umesto njega radila, ali sam radila sa njim, kako bih uticala na to da on stekne odgovornost. Provodila sam večeri i večeri u razgovoru sa njim, da bi shvatio da je domaći njegova odgovornost. To je rezultiralo time da sada više ne moram ni da razmišljam o tome, on sada sam čak i analizira svoje greške uz zrele komentare, poput: „Moraću malo više da se potrudim“ ili „Na ovome treba da poradim“, tako da ja shvatam da svo uloženo vreme od detinjstva itekako ima smisla, iako nekad deluje kao da je sva ta priča uzalud“, naglašava ona.

Nataša kaže i da je razlika od 7 godina među sinovima poslužila kao prostor u kom je mogla svakom pojedinačno da se posveti. A čak iako nije planirala, ispostavilo se odlično.

„Njih dvojica se divno igraju, slažu, imaju ista interesovanja, gledaju iste crtaće“, priča Nataša, pa dodaje da joj je iskustvo sa drugim detetom pomoglo da bude mnogo opuštenija, dok je sa prvim detetom iščitala svo roditeljsko štivo, ali i naglašava da je bila dovoljno pametna da ipak primeni samo ono što je odgovaralo njoj i bebi.

S obzirom na to, ali i na sve moderne i tradicionalne metode vaspitanja, pitali smo je i da li nešto brani deci:

„Slabo šta branim, ali postavljam granice u skladu samo sa normalnim. Ja čak ni ekrane ne branim, ali postavljam koliko može. Trudim se da ne stvorim veliku važnost oko ekrana ili slatkiša, niti da nešto branim na silu, jer smatram da zabranjeno voće predstavlja kontra efekat i da će otići negde, pa kao neka deca kojima je sve zabranjeno, jedva čekati da se dočepaju igrica ili slatkiša, odnosno svega što im je zabranjeno. Moja deca su toliko zasićena time, da ne vide veliki značaj, a samim tim nemaju ni potrebu da previše konzumiraju slatkiše ili igrice“, kaže Nataša.

Uz ulogu mame dva dečaka, iscrpljujuć posao koji zahteva konstantne izvore inspiracije, ali i nepogrešivu koncentraciju, interesovalo nas je šta radi kad pregori i kako se regeneriše.

„More, to jedino i to tokom leta. Nemam vremena ni za saune ni za masaže. Regeneriše me i razgovor sa mojim mužem uveče, kada sve završimo i uspavamo decu“, akcentuje Nataša.

Kao i svi mi, i Nataša je imala velike žene koje su kroz njen život poslužile kao osobe na koje se ugledala, sa jednom malom razlikom. Jedna od njih za Natašu je bila simbol doma, snage i istrajnosti, kako i neka vrste snage koja ju je držala nakon dolaska u Beograd.

„Meril Strip mi je bila uzor kao glumica i kao žena, način na koji se nosila sa privatnim i poslovnim me posebno oduševljavao još dok sam bila mlađa. Ja volim ljude koji znaju da balansiraju, koji se ne pogube u karijeri. Jedna od balkanskih žena kojima se divim je Marija Jurić Zagorka, ništa manje ni Mileva Anštajn. Ipak, posebno mesto zauzima Mira Furlan, još otkad sam je prvi put videla na sceni hrvatskog pozorišta, i upravo je ona zaslužna što sam zavolela pozorište. Njena magija i energija na sceni me je navela da pratim sve o njoj, a neverovatno je koliko mi je ona dala snagu kad sam kao izbeglica došla u Beograd, jer je ona bila jedino poznato lice iz Zagreba. Kada sam je videla na sceni JDP-a, bila mi je poveznica sa sećanjem na Zagreb“, priseća se Nataša.

Nataša je inače poznata kao neko ko na svom Instagram proflu objavljuje spontane videe, suprotno od kontenta na koji smo navikli. Zato smo je pitali kako se odlučila na taj potez uprkos merilima društvenih mreža, ali i da li se nakad ipak dvoumila da li nešto treba da završi na njenom feed-u ili ne:

„Iskreno, jednom sam bila podlegla želji da ispratim trendove, i tu postoji 1001 savetnik kako da povećate gledanost, pa tu stoji kako treba da sednete, i mnogo toga još. Na kraju sam shvatila da nisam influenser koji se samo time bavi, ali i da to neću biti ja. Mene su ljudi zavoleli ovakvu, i iz tog razloga želim da budem što prirodnija i iskrenija. Ispostavilo se tačno, radim onako kako se osećam, bez šminke, u kućnom izdanju“, objašnjava voditeljka.

Kako svojim emisijama, tako i objavama na Instagramu, Nataša uspeva do dopre do širokog spektra žena, ali i one ne štede reči podrške za sve ono što ona radi.

„Mnogo mi znači što mi se žene javljaju sa rečenicom da im donosim dobru energiju. Skoro sam dobila poruku od žene koja kaže da je trenutno u lošem životnom periodu, ali da samo prolaskom kroz moj profil ima osećaj da će biti sve okej. Druga žena iz Podgorice je javila da nije depresivna samo kad gleda našu emisiju. Meni te stvari najviše znače. Jer pokazujem ženama da ni mi javne ličnosti nismo savršene, niti treba da budemo. Svakodnevni život i sve ono što je nama svima isto je mnogo bitnije, i ako želimo da budemo raspoložene, možemo“, podseća Nataša.

Pitali smo je i da li misli da bi ovim mogla da utiče malo na stigmu o savršenim životima i predstavama društvenih mreža.

„Iskreno bih volela“, priča ona, pa dodaje: „Kao nekad kad sam se intenzivno borila da se mlade devojke ne naduvavaju – usta, grudi, jagodice, da je prirodno lepše i vidim da taj trend polako jenjava. Sad se trudim da žene prihvate da ne traže od dobrog bolje, da su na Instagramu filteri i da smo svi mi okej“, navodi ona.

Ipak, društvo se menja brzinom svetlosti, a sa tim i pozicija i uloga savremene žene, za koje Nataša kaže da im „nije lako“,

„Nekada je bio lakši život, nije bilo te brzine, nekada majke nisu morale da proveravaju šta deca rade na telefonu, kao zaposlena žena ste uvek usmeneri na neku komunikaciju putem telefona, i prebrzo živimo. Ali ja uvek gledam na prolaznost, i o tome da niko i ništa nije toliko važno, i sve će proći“, priča Nataša.

Iz tog ugla, mame, poslovne žene i javne ličnosti, Nataša uspeva da održi i stabilan brak, a njen savet bi bio:

„Suštinski jedino važno je da isto mislimo i isto volimo. Ono razlike se privlače možda važi kad ste mladi, ali kasnije je bitno da ste što sličniji“, objašnjava Nataša.

Ljubomora je česta pojava u raznim odnosima, a pitali smo je da li i kako se bori sa tim u braku.

„Ja sam toliko dugo javna ličnost da mi ne predstavlja nikakvu prepreku, muž je isto dugo okružen javnim ličnostima. Mi smo na vreme savladali sve te boginje i dečije bolesti. Psiholozi bi rekli da postoji neka zdrava verzija ljubomore, ali čim umišljamo stvari i kada nema razloga smatram da nije zdrava, već otežava život“, priča ona.

Kako je danas skladan brak koji traje sve ređi, pitali smo je da li misli da žene negde greše.

„Mislim da nisu iskrene prema sebi, jer da jesu, ne bi tolerisale i ono što im se ne sviđa. U braku treba imati kompromis, kao i u poslu. Ali ne kompromis sa sobom, jer tada gubi sebe i ne može biti zadovoljna sobom“, navodi Nataša.

S obzirom na dugogodišnju karijeru i ispunjen život, zanimalo nas je šta smatra svojim najvećim uspehom.

„Porodicu i prijatelje, koje svrstavam kao svoju porodicu, to je ono na šta sam najponosnija. Što se tiče karijere, njena kruna je svakako moja autorska emisija „Praktična žena“, koju sam sama osmislila, a kasnije uz pomoć sjajne ekipe dovela do svega ovoga. Prvenstveno zbog njenog humanitarnog dela, jer smo pomogli mnogim ženama za VTO, sredstva bolesti ili život“, priča ona.

„Volim da se držim starih, zato što sam našla prave. Imam prijateljicu iz Zagreba, odavde neke iz škole, neke kroz posao, pa čak i mame iz vrtića. To su ljudi koji mi leže, i što smo stariji shvatamo da nema potrebe da gubite vreme sa ljudima koji vam ne odgovaraju.“

Nataša nam otkriva i kako je posao uticao na njeno samopouzdanje i da li titula javne ličnosti utiče na predstavu o sebi.

„Javni posao kao takav nije uticao na moje samopouzdanje, ali posao kao posao jeste. Bilo koji čovek ako se ostvari, pogotovo u onome gde vidi sebe, to daje samopouzdanje. Ja nisam htela da stvaram porodicu i brak dok to nisam postigla, ali to nema veze sa tim da li je javni ili ne, on je samo izloženiji“, objašnjava ona.

A u moru obaveza i preispitivanja, kako se izboriti sa nesigurnostima?

„Kažem sebi da su mnogi to prošli, pa mogu i ja. Zato je dobro da čitamo, jer svi su od posla, ljubavi do života i prolaznosti, već prošli. Ta povezanost mi daje snagu, da znam da nisam samo ja to prošla. Pored toga i relativizacija, volim u svemu da se vodim logikom“, priča ona.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar