Kako se gradi finansijsko samopoštovanje? Iako novac ne utiče mnogo na živote onih koji ga imaju, besparica i te kako ume previše da utiče na način razmišljanja onih kojima se uvukla u život. Kako pronaći "svoju strast", sanjati veće snove i graditi planove kad izgubiš posao usred pandemije, a bliži se dan plaćanja kirije? Ili kad radiš po 12 ili 15 sati svaki dan, za nedovoljno novca, pa ne stižeš ni da se odmoriš, a kamoli da planiraš veće stvari? Kako izaći iz tog začaranog kruga? Kako se izboriti prvo za normalan život u kom imamo prostora da razmišljamo o onome što nas usrećuje? Šta ne smemo da dozvolimo svojim poslodavcima?