Tes Holidej
Foto: Nicholas Hunt / Getty images / Profimedia

Kada je u pitanju telesna težina, mnogi ljudi smatraju da je u redu davati neželjene savete ili komentarisati tuđi izgled.

Nažalost, gojaznost je vidljiva bolest, a budući da je možemo videti, često osećamo da imamo pravo o tome da govorimo a da nas niko ništa nije pitao, kaže dr Fatima Kodi Stenford.

Čak i ako je vaša primedba naizgled dobronamerna, mogla bi štetno da utiče na fizičko ili mentalno zdravlje osobe kojoj je upućena. Zato je dr Stenford izdvojila neke od stvari koje nikada ne bi trebalo da govorite gojaznim ljudima, piše Index.hr.

„Samo me brine tvoje zdravlje“

Na prvi pogled ovaj komentar zvuči tako razumno – znamo da je gojaznost povezana s većim rizikom od brojnih drugih bolesti – ali često se radi samo o stavovima koji se maskiraju kako bi izgledali kao zabrinutost. Razmislite o tome jer verovatno ne biste nikad izrazili svoju zabrinutost vitkoj osobi.

Osim toga, kad ovo kažete, tvrdite da osobu ne brine sopstveno dobro iako je, u stvari, možda jako zabrinuta za svoje zdravlje. Drugim rečima, nemojte pretpostavljati ništa, pogotovo ako ne znate celu priču.

Gojaznim ljudima ne treba kritika- treba im promišljenost, briga i empatija, baš kao i svakom drugom čoveku.

„Da li to baš treba da jedeš?“

Ovo je grubo i bezobrazno. Nemate pravo da komentarišete ono što neko drugi jede, čak i ako je ta osoba vaš partner, član porodice ili prijatelj.

„Moramo biti pažljivi jer je ovo osuđujuće“, kaže dr Stenford.

Prvo, niko ne osuđuje vitku osobu ako pojede kolačić ili čips. Što nas dovodi do druge tačke: kada kažete „Da li to treba da jedeš?“, pretpostavljate da tako osoba jede sve vreme iako to možda nije slučaj.

„Možda je ovo prvi put da se počastila u poslednjih nekoliko meseci“, kaže dr Stenford.

„Tako si hrabar/prava si inspiracija“

Nazvati nekoga hrabrim jer se trudi da se izbori sa svojom gojaznošću moglo bi zvučati kao kompliment, ali ovaj komentar možda neće biti toliko ohrabrujuć i može podstaći puno neželjenih osećanja.

Za neke je gojaznost započela u detinjstvu i bila je životna bitka. Za druge se bolest razvila nakon što su počeli da uzimaju određene lekove ili je rezultat neke bolesti.

„Puno je potencijalnih uzroka i moramo biti svesni onoga što se može događati iza kulisa“, kaže dr Stenford.

„Kada bi čvrsto rešio, mogao bi izgubiti kilograme“

Gubitak kilograma nije jednostavan zadatak.

Ova frustrirajuća zabluda jedna je od glavnih stvari koje ljute dr Stenford.

„Svakodnevno gledam borbe svojih pacijenata – ljudi koji koriste svaki oblik lečenja zansovanog na dokazima koji imamo ovde u SAD i još uvek se bore sa svojom gojaznošću.“

Pročitajte još:

Mnogi ljudi ulažu puno truda, pa je pretpostavljati da se ne trude dovoljno ili da ne čine sve što je u njihovoj moći krajnje nepromišljeno, neupućeno i štetno, kaže dr Stenford.

„Jesi li probao da vežbaš?“

Često ljudi misle da oni koji se bore s viškom kilograma nikada ne vežbaju, a zapravo je puno gojaznih ljudi aktivnije od vitkih jer se posvećuju zdravijem načinu života, kaže dr Stenford.

Štaviše, pogrešno je zaključivanje da je vežbanje rešenje gubitka kilograma. Iako se vežbanje može pohvaliti velikim brojem prednosti – jača kardiovaskularno i mentalno zdravlje, pomaže u smanjenju rizika od demencije i određenih vrsta karcinoma – kod mnogih ljudi ne podstiče održivo mršavljenje i na njega se ne treba oslanjati kao na jedinu strategiju za skidanje kilograma, kaže dr Stenford.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare