Podvodna skulptura
Foto: Jason Decaires Taylor/Exclusivep / Zuma Press / Profimedia

Ovih dana, kad temperature prelaze 30 stepeni najčešće maštamo o tome da zaronimo u neku čistu vodu. Virtualno, to rashlađenje stiže uz pomoć fenomenalnih podvodnih skulptura u Meksiku.

Džejson de Kaires Tejlor, britanski umetnik i pokretač prvog podvodnog parka skulptura i muzeja na dnu mora u Meksiku je sa svojim projektima krenuo ambiciozno. Neke njegove radove verovatno ste već videli u bespućima interneta, ali ono što je često izostavljeno je humana poruka koju šalje, piše Pun kufer.

Podvodne skulpture
Foto: Laura Storm / Alamy / Alamy / Profimedia

 

Kako Tejlor kaže – okean je najneverovatniji izložbeni prostor, svetlosni efekti se menjaju svakog sata, tu su i eksplozije peska i povorka radoznalih posetilaca od kojih svaki doda nešto svoje.

U saradnji s biolozima, on pravi skulpture od prirodnih materijala poput pH neutralnog cementa i tako privlači ribe i korale. Zbog toga skulpture danas izgledaju drugačije i življe nego onda kad su postavljene, a rezultat napornog rada je neverovatan.

Najpoznatije skulpture su Skupljač snova, Bankar, Izgubljeni dopisnik i Tiha evolucija, a najveća je Okeanski atlas na Bahamima. Reč je o najvećoj podzemnoj skulpturi na svetu, visine pet metara i težine oko 50 tona. Kad biste plivali pored nje, celo vaše telo i dalje bi bilo manje od njene glave. Predstavlja mladu devojku koja drži težinu okeana na svom ramenu.

Lepota podvodnog stvaranja leži i u svesti da, jednom uronjene, skulpture više ne pripadaju skulptoru. One pripadaju moru kao donacija umetnika, podsećajući nas još jednom kako priroda – korali, ježevi, alge, sunđeri, ribe – stvara nov život i lepotu koju čovek ne može da dosegne.

Cilj postavljanja skulptura je upozorenje na važnost okeana i morskog života, potreba za njegovom zaštitom.

Ronioci koji su istraživali Okeanski atlas na Bahamima jednom prilikom su uočili izlivanje iz obližnje rafinerije nafte. Uz pritisak medija i javnosti, uloženo je 10 miliona dolara za čišćenje obale, a morski muzej postao je ključan u kategorizaciji mesta kao morsko-zaštićenog područja.

„Kad bi neko bacio jaje na Sikstinsku kapelu, svi bismo poludeli. Kada bi neko hteo da podigne hotel u podnožju Velikog kanjona, ismejali bismo ga.

Pročitajte još:

Pa ipak, svakog dana kopamo, prljamo i lovimo u našim okeanima.

Mislim da nam je to lakše da radimo jer kad pogledamo okean, ne vidimo štetu koju nanosimo. Veoma je teško o nečemu tako jasnom i ogromnom misliti kao krhkom. Jednostavno je prevelik, preprostran, beskrajan.

A nežan je i dragocen, vredan naše zaštite.

Naši okeani su sveti’, rekao je Džejson de Kaires Tejlor.

 

Bonus video:

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar