Ksenija Mirković Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

U novoj epizodi našeg podkasta Mamazjanija gostovala je Ksenija Mirković, muzička terapeutkinja za decu, koja se više od 20 godina bavi mališanima čija osećanja, razmišljanja i ponašanje zahtevaju specifične metode rada, a jedna njena metoda je uznemirila veliki broj roditelja.

Ksenija Mirković je jedan od osnivača Udruženja za afirmaciju dečjeg stvaralaštva „Svitac“, čiji su članovi, većinom, deca sa razvojnim smetnjama, uzrasta od tri do 30 godina.

U Mamazjaniji terapeutkinja je govorila o metodama koje koristi da priđe deci koju mnogi vršnjaci i odrasli otpisuju, a ona ističe da dete sa razvojnim smetnjama nije „pokvareno“, samo mu je potrebno malo više pažnje i pomoći.

O svim izazovima u poslu sa decom čija osećanja, razmišljanja i ponašanje zahtevaju specifične metode rada, ali i o tome koliko im znače umetnički projekti i aplauzi na sceni posle izvedene predstave ili projekcije filma, a nekoliko isečaka iz epizode – koju možete pogledati na portalu Zadovoljna.rs – na mrežama je izazvalo oštre reakcije.

Ona je opisala jedan metod koji je iskoristila da smiri bes kod deteta – kojeg se, kako navodi, njegova majka plašila.

„Ja sam gledala roditelje koji se plaše svoje dece. Oni su patašonci od 10 kila sa krevetom i naprave scenu tako što krenu da vrište. Pa šta? Ili tipa bacio je stolicu, a mama je sva isprepadana – on je bacio stolicu, on je besan. A on nema 90 cm, metar, metar i dvdeset, I ja sam rekla mami da slobodno izađe. Hm, i ostaje sa mnom… On jadnik, ja sam pobacala 50 plastičnih stolica, pošto smo bili u sali, on je bio u šoku i morao je svaku da digne. Kad će sledeći put da mu padne na pamet da baci stolicu? Nikad“, ispričala je Ksenija.

I izazvala more komentara ljudi koji su to pogledali na Instagramu.

Pročitajte još:

„Ali kako je ponosna sto je nadjačala dete u bacanju stolica i ‘pokazala’ majci kako se to radi.“

„Znači na detetovu agresiju odnosno izlive besa, moderno tantrume, treba odgovoriti na isti način? Ne deluje mi baš kao dobro rešenje da dete shvati zašto to ne treba da radi. To deluje na strah i traumu pre, da nepoznata žena baca stolice oko njega. Ne slažem se apsolutno.“

„Muzički terapeut mi ne zvuči stručno za dečiju psihologiju. Prvo jer apsolutno je nebitan komentar koliko kg sa krevetom ili koliko cm ima za razumevanje izražavanja emocija kod dece.“

„Ovo definitivno nije rešenje, ne da nije rešenje nego bi dotična trebalo prestati sa ovakvim načinom ‘pomaganja‘ deci pod hitno+biti kažnjena za učinjeno. Pa ovo je zlostavljanje dece. Čuj terapeut…“

„Sačuvaj nas bože ovakvih terapeuta.“

„Ukloniti gospođu od dece.“

„Ovaj video je jako zabrinjavajući. Nazivati dete jadnikom nakon što ga je mama ostavila s nepoznatom osobom… zadovoljni osmeh koji govori ‘sad si gotov‘. I zašto je bitno da li dete ima 90 cm ili 2 metra? Dok su mali, možemo nad njima da se iživljavamo? Ili nema smisla da tako mali besni, to neka čuva za kad poraste? Kao npr. odrasle osobe koje svoj bes iskaljuju BACAJUĆI STOLICE pred malim detetom pa onda ga terajući da ih pokupi. Gde mi ovo živimo?“

BONUS VIDEO: Kada deci ne treba douvoliti da korisiti telefon.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare