Oglas

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (17).jpg
Foto: Ana Marić

Šta se ovih dana priča po pijaci Zeleni venac: "Selo mi se čudilo kao da sam krenuo u svatove"

autor:
02. nov. 2026. 21:22

Naša saradnica Ana Marić je u nedelju, 1. novembra, obišla pijacu Zeleni venac - evo koga je sve srela i koje je priče čula.

Oglas

Piše: Ana Marić

Nedelja je glavni pazarni dan za mnoge stanovnike i u centru prestonice, koji žive pored pijace Zeleni venac ili im je usput. Za reku prolaznika koja ide ka ili od Terazija kroz podzemni prolaz kod "venca" je prijatni osećaj da uživo vide kako prolaz izgleda od 28. oktobra. Tada su ga dobrovoljci Beograđani, doterali umivanjem, ribanjem i krečenjem, posle mnogo vremena propadanja.

Sivi prvonovembarski kišni dan prepodne su obojile raznobojne krcate tezge bogatom ponudom robe, na jednoj od najstarijih pijačnih adresa. Dve godine od pada nadstrešnice železničke stanice u Novom Sadu su u nedelju, jedna od glavnih tema pijačara i mušterija od kojih većina zabrinuto odmahuje glavom i uzdahne kad se toga seti. Na pijaci razmenjuju bakaluk uz mišljenje, o mnogim životnim preokupacijama, u ambijentu jesenjeg asortimana: kupusa, jabuka, šljiva, paprike, tegli sa slatkim i turšijom, a i čarapa, deterdženta, trenerki...

"Bože mili, izlistalo se dve godine od tragedije u Novom Sadu i još nema osuđenih, ali smo zato presudili glasovima uskoro zauvek bivšoj vlasti! Prošle nedelje sam na ovoj pijaci kratko bila odmah posle glasanja, da bih ispratila svaki sekund vesti u medijima. A već ove nedelje, lakše se diše, ušao neki strah i neizvesnost narodu pod kožu!", kaže Danica, kozmetičarka. Opet joj je radost da pazari na pijaci pored koje je odrasla i živi. 

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (8).jpg
Foto: Ana Marić

"Plus sveže prekrečeni podzemni prolaz blizu moje zgrade mi sada izgleda kao novcijat na Menhetnu! Dočekali smo svetlo i na kraju tog tunela, živele promene!", dobacuje joj komšinica Mira, profesorka matematike u penziji dok unuku nudi da izabere tikve i dunje za ukras. Naučila ga je da je pijaca najzdraviji izbor namirnica i ne propuštaju da idu zajedno na nju, a "obećala mu je i pekmez i džem od šljiva". 

"Znam Vas i pre udaje Miro, poštujem i Vašeg muža lekara, ali vlast je slast, i ne verujem da će studentski kandidati da naprave čudo! Imanje je na plećima moje porodice, niko nam ne pomaže i to ne očekujemo. A ni da ove kruške same niknu i padnu s grane u usta, ma neće to ni za džabe. Svako treba samo u svoj posao da zagleda i ne preko plota da filozofira!", kaže joj sredovečna Vinka koja dve decenije drži tezgu sa svojim poljoprivrednim plodovima iz Vranića. Ona je zastala pred kraj na studijama ekonomije, zbog braka s momkom sa sela. Dva sina im studiraju u inostranstvu. 

"Neće i ne treba da oru i gube godine u nekim blokadama, jedino žalim što će da budu inženjeri na zapadu, a ne gde sam ih rodila." 

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (16).jpg
Foto: Ana Marić

Pijačnom žamoru daje ritam i Steva, prodavac kesa, džakova i cegera, glasno ih nudi u prolazu između tezgi. 

"Radio sam kao knjigovođa do penzije, ovo mi je prihod da ne brinem za kupovinu lekova i po neku lutriju za "baku" i mene. Ćerka ima svoju porodicu i budžet, nije Srbija laka za život nikome poštenom, ali nam je majka! Plakao sam od sreće kad su studenti pobedili na izborima, kome više da verujem nego našoj lepoj mladosti! Podmlađuje me svaki njihov uspeh!"

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (5).jpg
Foto: Ana Marić

Bračni par prodaje povrće usred pijace. Stiskaju se mušterije uz njihovu tezgu jer su spustili cenu za po tri kilograma mandarina, krompira i tri glavice kupusa. 

"Svi kukaju cene visoke, mi rešili da ih spustimo za 30 posto danas! Tri ili ništa! Neće nama bahate vlasti da određuju kako živimo, Srbija treba poljoprivredu da digne na presto gde joj je mesto. Ako selo bez mladih zamre skroz, gradu neće biti bolje", tvrdi Ljuba. 

Petočlanu porodicu je, priča, dovezao na glasanje s dva konja u zaprezi.

"Selo mi se čudilo kao da sam krenuo u svatove, ali ja sam se poslednji zadovoljno smejao kad smo čuli ko je pobednik!"

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (7).jpg
Foto: Ana Marić

Među izbiračima mušmula na jednoj tezgi, jednu po jednu stavlja u kesu Radivoje, bravar i udovac iz Stajkovca a prodavac mu je dalji rođak. Otkriva da nedeljom prvo ide na liturgiju u crkvu pa kod brata na ručak u stan kod Kalemegdana.

"Pokloniću mu mušmule da se zasladi, ja sam "šećeraš" pa ne smem da jedem svako voće. Prekrstio sam se pre glasanja na izborima, prekstim se i pred svaki obrok, evo promene su tu!"

Samo da se strpimo malo, poručuje, i ne sekiramo se mnogo. 

"Od brige sam zaradio dijabetes. Da nije pijace, još bi mi teže bilo da se zdravije hranim. Moj brat je uvek uz vlast, na dan izbora smo ćutke ručali i nismo ni nazdravili uz trpezu! Preselo mi sve!"

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (9).jpg
Foto: Ana Marić

Novopazarka Emina u jarkim bojama trenerke nam se pohvalila da je s drugaricom pomagala da se okreči podzemni prolaz na Zelenom vencu i uvek će da učestvuje u uređenju životne sredine. Na pijaci kupuje zelenu salatu, šargarepe i lakove za nokte, i pravi pauzu u učenju jer joj je ispitni rok blizu na studijama za učitelje i vaspitače i zarađuje kao bebisiterka.

"Fakultet mi je blizu Zelenjaka, tu i iznajmljujem garsonjeru i često kupujem na pijaci, kao navika od detinjstva. Baka i deda su mi na selu, kad mogu posetim ih i najslađe voće i sokovi su mi njihovi. Godinama su bili na strani vlasti. Od kad sam počela da studiram rekli su da sam im ja učitelj i da navijaju za pamet moje generacije."

Između dva parkirana gradska autobusa na stajalištu između pijace i podzemnog prolaza, pretrčava ulicu visoka devojka s dve pune kofe cveća. Vikendom pomaže tetki da ga prodaje ispred pijace, kao džeparac i ušteđevinu. 

Fotografije Zelenjak, Zeleni venac, Ana Marić (2).jpg
Foto: Ana Marić

"Moj tata i brat su kupili kantu farbe i farbali su pre neki dan deo ovog podzemnog prolaza a ja sam ih fotografisala i stavila na instagram da se svima pohvalim. Mi smo iz Batajnice, a svaki deo grada volimo. Cela moja porodica je vredna, mama radi u kuhinji menze u dve smene ponekad. Imam 18 godina i na prekretnici sam da li da ostanem u Srbiji. Ili da planiram bolju zaradu kao medicinska sestra negde u Evropi. A opet, ne mogu da zamislim da budem bez mojih... Bili bi mi predaleko."

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare