Evo gde odlazi povrće iz Srbije (dok nama mahom prodaju uvozno)

Srbija godišnje izveze oko 130.000 tona povrća, a najviše preko granice ide ono zamrznuto, pa onda svež crni luk, šargarepa, krastavci i kornišoni i u manjoj meri paradajz i paprika, rečeno je Dnevniku na startu 2026. godine u Udruženju za poljoprivrednu i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije.

Kako se navodi u tekstu Dnevnika, od zamrznutog povrća najviše se na drugim tržištima prodaju pečurke, paprika, mešano povrće, kukuruz šećerac i grašak.

Krompir i svež paradajz najviše odlazi u Crnu Goru, a naš svež paradajz naveliko izvozimo i u Mađarsku.

Domaći zamrznuti kukuruz šećerac kupuju u Iraku, Belgiji i Francuskoj, a lubenice Nemci i Česi.

Belgijanci i Nemci od nas kupuju i zamrznutu papriku.

Nemačko tržište snabdeva se na ovdašnjem tržištu i svežim kornišonima, koji se u Nemačkoj prerađuju. Godine 2024. kornišoni sa 150 hektara u opštini Žabalj, sa prosečnim prinosom od 23 tone po hektaru (3.450 tona), završili su u nemačkim teglama.

Zamrznuti grašak prodajemo u Hrvatsku, Severnu Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu, koja od nas kupuje i svežu papriku.

Šargarepu izvozimo u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Bugarsku. Najveći proizvođači šargarepe na Balkanu su povrtari iz Begeča, nadomak Novog Sada. Sa oko 600 hektara svake godine prodaju u izvoz 20.000 tona šargarepe.

Jedan naš profesionalni proizvođač crnog luka kazao je za Dnevnik da će prodati celokupnu ovogodišnju proizvodnju od 450 tona u Albaniju i BiH, dok njegov poslovni partner iz Drača, u Albaniji, godišnje kupi iz Srbije od 6.000 do 7.000 tona ovog povrća.

"To je izvoz samo jednog domaćeg povrtara i jednog inostranog veletrgovca, a ima još naših povrtara-izvoznika i velikih kupaca iz Albanije, kao i iz bivših jugoslovenskih republika koji trguju crnim lukom sa naših njiva", napominje sagovornik Dnevnika.

Nedostižni u proizvodnji začinske paprike su povrtari iz opštine Bački Petrovac. Ove sezone imali su čak 4.000 tona paprike za poznate domaće kupce i jednog stranog prerađivača iz Hrvatske. Više od 90 odsto te proizvodnje se izveze, a svega desetak posto ostane domaćem tržištu.

Po rečima docenta dr Đorđa Vojnovića s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, povrća imamo dovoljno za domaće potrebe i za izvoz.

"Srbija ostvaruje znatan izvoz povrća, ali je u ukupnim bilansima i dalje prisutan veći uvoz, naročito plodovitog povrća, posebno u zimskom i ranoprolećnom periodu. To ukazuje da problem nije u kvalitetu domaće proizvodnje, već u organizaciji tržišta, skladištenju i ugovrenom plasmanu", istakao je docent dr Vojnović. "Naše povrće je traženo na stranim tržištima, pre svega zbog visokog kvaliteta, koji se ogleda u većem sadržaju bioakitivnih jedinjenja, dobrom ukusu i aromi i mogućnosti dužeg čuvanja. Uz to, domaći povrtari imaju ustaljenu praksu klasiranja i pakovanja proizvoda u skladu sa domaćim i međunarodnim standardima, što je važno za izvozna tržišta. Zemlje EU i CEFTA regiona do sada su najveći kupci povrća iz Srbije. U poslednje vreme raste i interesovanje pojedinih azijskih tržišta za domaće povrće, posebno za hladno prerađeno."

Godišnje imamo 1,6 miliona tona povrća

U višegodišnjem proseku povrće se u Srbiji gaji na 110.000–120.000 hektara, od čega je 5.000–6.000 hektara proizvodnja u zaštićenom prostoru, u okviru koje je 3.000 hektara privremenog zaštićenog prostora. Na ovim površinama dobije se oko 1,2 miliona tona povrća, uz dodatnih približno 400.000 tona proizvedenih u baštama i okućnicama.

Izvor: Dnevnik.rs