Foto: Cigdem Simsek / Alamy / Alamy / Profimedia

Dok većina nas uzima tlo pod nogama zdravo za gotovo, u složenim slojevima Zemlje, poput stranica knjige, ispisana je istorija Zemlje. Naša istorija.

Istraživanja pokazuju da postoje malo poznata poglavlja te istorije, duboko u prošlosti Zemlje. Naime, čini se da unutrašnje jezgro Zemlje ima još jedno, još dublje unutrašnje jezgro u sebi.

„Tradicionalno smo učili da Zemlja ima četiri glavna sloja: koru, plašt, spoljašnje jezgro i unutrašnje jezgro,“ objasnila je 2021. godine geofizičarka Džeon Stivenson sa Australijskog nacionalnog univerziteta.

Naše znanje o tome šta se nalazi ispod Zemljine kore uglavnom je izvedeno iz onoga što vulkani otkrivaju i što seizmički talasi nagoveštavaju. Na osnovu ovih posrednih posmatranja, naučnici su izračunali da užareno unutrašnje jezgro, s temperaturama koje prelaze 5.000 stepeni Celzijusa (9.000 Farenhajta), čini samo 1 odsto ukupne zapremine Zemlje.

Međutim, pre nekoliko godina, Stivenson i njeni saradnici pronašli su dokaze da unutrašnje jezgro Zemlje možda zapravo ima dva različita sloja.

Pročitajte još

„Ovo je vrlo uzbudljivo – i možda znači da ćemo morati da prepišemo udžbenike!“ izjavila je Stivenston tada.Tim je koristio algoritam pretrage kako bi analizirao i uporedio hiljade modela unutrašnjeg jezgra s podacima prikupljenim decenijama o vremenu prolaska seizmičkih talasa kroz Zemlju, koje je prikupio Međunarodni seizmološki centar.

Pa, šta se nalazi tamo dole? Tim je analizirao neke modele anizotropije unutrašnjeg jezgra – kako razlike u sastavu materijala menjaju osobine seizmičkih talasa – i otkrio da su neki modeli verovatniji od drugih.

Dok neki modeli sugerišu da materijal unutrašnjeg jezgra kanališe seizmičke talase brže paralelno s ekvatorom, drugi ukazuju da mešavina materijala omogućava brže talase paralelne Zemljinoj osi rotacije. Čak i tada postoje rasprave o tačnom stepenu razlike pod određenim uglovima.

Foto: Naeblys / Alamy / Alamy / Profimedia

Studija nije pokazala velike varijacije u dubini unutrašnjeg jezgra, ali je otkrila promenu u sporom pravcu pod uglom od 54 stepena, dok brži pravci talasa teku paralelno s osom.

„Pronašli smo dokaze koji mogu ukazivati na promenu u strukturi gvožđa, što sugeriše moguće dve odvojene faze hlađenja u istoriji Zemlje. Detalji ovog velikog događaja još uvek su delimična misterija, ali dodali smo još jedan deo slagalice kada je reč o našem znanju o unutrašnjem jezgru Zemlje“, rekla je Stivenson.

Ovi nalazi mogu objasniti zašto su neki eksperimentalni podaci bili neusklađeni s našim trenutnim modelima Zemljine strukture.

Prisustvo najdubljeg sloja ranije je bilo sumnjano, uz naznake da kristali gvožđa koji čine unutrašnje jezgro imaju različite strukturne poravnanja.

„Ograničeni smo raspodelom globalnih zemljotresa i prijemnika, posebno na polarnim antipodima,“ napisao je tim u svom radu, objašnjavajući da manjak podataka smanjuje sigurnost njihovih zaključaka.

Međutim, njihovi zaključci se podudaraju s drugim studijama o anizotropiji najdubljeg unutrašnjeg jezgra. Buduća istraživanja mogla bi popuniti neke od ovih praznina u podacima i omogućiti naučnicima da potvrde ili opovrgnu ove nalaze, te, nadamo se, otkriju još priča ispisanih u ovom ranom sloju Zemljine istorije.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare