Dubravkin utjecaj na našu književnost nemjerljiv je, a posebno je ostavila jaki trag na autoricama s ovih naših prostora, iako je, naravno, njezin glas sezao mnogo šire, kaže za Nova.rs dramska spisateljica Tena Štivičić.
– Kao netko tko već dugo živi u inozemstvu, divila sam se njezinom izboru trajnog života u egzilu. Pritom, egzil nije sama odabrala, ali vjerujem da je sama odabrala tamo ostati i ne pristati da pređe preko neoprostivih stvari kojima bi mnogi oko nas dopustili zastaru.
Ne pristati na zaborav, nastavlja Štivičić, održavati to žilavo, kataloško sjećanje na tolike događaje koje bismo radije zaboravili.
– Odabrala je najteži put, biti sama, žena, strankinja u stranoj zemlji, oslanjajući se samo na sebe i na poziv tako neizvjestan, a koji postaje sve neizvjesniji za sve one kojima je puls tržišta strani pojam, ali su joj stalna odvojenost, osamljenost i distanca omogućavali tu nepokolebljivu nepotkupljivost kojoj se divimo. S njezinom naglom, preranom smrću savjest naših prostora, ono malo što je ostalo, dobila je udarac od kojeg se neće oporaviti – istakla je Štivičić i dodala:
– Prije desetak godina smo se upoznale i počele družiti na večerama u Londonu i Amsterdamu, a od lockdowna uglavnom preko zooma i telefona i jednom, vrlo nedavno, što će mi sad ostati trajno u sjećanju. Poznanstvo s njom jedna je od privilegija mog života.
Poznata hrvatska spisateljica Dubravka Ugrešić preminula je u Amsterdamu u 73. godini. Bila je cenjena i nagrađivana književnica i prva žena dobitnica Ninove i nagrade “Meša Selimović”, koju ćemo pamtiti po delima „Poza za prozu“, „Štefica Cvek u raljama života“, „Život je bajka“, „Forsiranje romana reke“, „Američki fikcionar“, „Kultura laži“, „Baba Jaga je snijela jaje“…
Bonus video: Gošća Hana Selimović
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Ostavi prvi komentar