1
Studentkinje Akademije dramskih umetnosti u Zagrebu su na Fejsbuk grupi “Nisam tražila”, napravljenoj nakon ispovesti beogradske glumice Milene Radulović, navele da ih je neimenovani profesor seksualno uznemiravao, zbog čega je odmah reagovala dekanka te ustanove, osnovala radnu grupu na fakultetu i pozvala sve akademce da prijave takve primere, garantujući im anonimnost.
„Nakon što je glumica Milena Radulović optužila za silovanje uglednog profesora i reditelja Miroslava Aleksića, u samo nekoliko sati povezale su se umjetnice iz cijelog regiona. Ispričale su svoje traume i jedna drugoj poručile – #NisiSama”, navodi se u opisu grupe na Fejsbuku.
Usledile su desetine anonimnih svedočanstava iz celog regiona, u kojima žrtve seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja prenose svoja dramatične ispovesti o kontaktu sa seksualnim predatorima iz najbližeg okruženja, ne samo na akademijama umetnosti, nego i iz drugih ustanova kulture, klubova, pa i lekarskih ordinacija, sa posla, iz familija…
„Od srca zahvaljujem pokretačima ove stranice. Nemam još hrabrosti ispričati svoju priču i ne znam hoću li ikada. Svejedno, lijepo je znati da je nekome stalo. Glumom se više ne bavim“, poručila je jedna korisnica.
„Molim vas, anonimno, zlostavljač je mrtav. Ne može ga se optužiti niti se on može braniti, ali mnogo znači mogućnost da se priča može podijeliti i da će u nju drugi povjerovati. Poznato ime, direktor, redatelj, profesor na ADU u Zagrebu, godinama je pripreme za prijemni ispit, s maloljetnicama ‘odrađivao’ u krevetu. Znalo se, šutjelo. Štitila ga je i supruga. Jedna od žrtava je moja prijateljica. ‘Suradnja’ je na njoj ostavila neizbrisiv psihički trag. Dugo joj je trebalo da shvati da je žrtva, a ne krivac“, poručila je druge korisnica iz Hrvatske.
„Na našu akademiju je došao novi profesor glume. Očito zaposlen u političkoj smjeni više profesora. Rečeno nam je da će nam biti profesor glume. Na stranu njegove očajne glume i karijere, ipak smo se ugodno iznenadili što je donio neke svježe i zanimljive vježbe. Jedan dan dobila sam fibru pa sam propustila predavanje gdje su istrazivali trans. Ne znam na što je to ličilo kolektivno, ali ljudi su bili podjeljenih mišljenja o tome je li vježba prešla granicu dobrog ukusa. Dotični profesor je kasnije od mene trazio da “nadoknadim taj sat”, naravno sama s njim u prostoriji za rad. Kad sam stigla, tražio je od mene da legnem na pod i izvijam se kao da doživljavam orgazam. Rekao mi je da se pokrijem nekom tkaninom koja je stajala sa strane da mi bude manje neugodno, a ako ne mogu odmah ući u to osjećanje, da se slobodno „pomazim“, on ionako nece vidjeti jer sam pokrivena. Ležala sam ispod te tkanine i mislila si o tome kako da se izvučem iz ove sitiacije. Ustala sam bez riječi, došla do njega, zagrlila ga (to ga je potpuno zbunilo), i izašla iz prostorije. Nikad više se nisam pojavila na njegovom satu, a ispit sam napravila sama sa par kolega. Dotični profesor je vidio samo generalnu probu mog ispita i nikad mi nije zamjerio nedolaske. Možda zato jer je znao da sam lajava i da sam svima rekla što je tražio od mene. Jednostavno me izbjegavao i dao mi dvojku. Neostvareni debeli umjetnik koji ima jednu monodramu u životu je kasnije maltretirao i druge glumice, no svaka je na svoj način izlazila na kraj s njime. Najgore od svega mi je kad čujem muške kolege koje poštujem kako govore da je on car, jeb… lik. Mislim da dan danas predaje“, napisala je njena koleginica.
Jedna korisnica je iznela svoja iskustva sa filmskog festivala, kada je imala 17 godina, a napadač 37, a potom opisala i dešavanja sa Akademije dramskih umjetnosti.
„Druga scena je trajala godinu dana, isto se potrefilo da je osoba koja je tad studirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Godinu dana emocionalnih ucjena, manipulacije, seksualnog uznemiravanja i iznuđivanja seksualnih usluga. Bio je u potpunoj kontroli mog života gotovo 14 mjeseci. U to vrijeme pala sam ispod 50 kilograma od konstantnog stresa i straha što će napraviti. Nije bio fizički nasilan, ali nije ni morao biti, držao me u potpunosti pod kontrolom“, napisala je ona.
Ovakva i slična svedočanstva navela su Franku Perković Gamulin, dekanku Akademije umjetnosti u Zagrebu, da odmah reaguje.
„Snažno su me pogodila svjedočanstva objavljena na stranici ‘Nisam tražila’ i komentari naših studentica i studenata koji su uslijedili na Fejsbuku. Moja je odgovornost, odgovornost svih nas na Akademiji da reagiramo konkretno i žurno“, poručila je dekanka.
Ona je pozvala sve studente i nekadašnje diplomce da prijave takve primere.
„Molim vas, sve naše studente i alumne, da mi pomognete da što prije utvrdim činjenice o slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja kojima ste bili ili jeste izloženi ili o njima imate saznanja. Razumijem da neće biti jednostavno prevladati strah i sram, ali bez vašeg sudjelovanja nećemo moći puno napraviti. Otvorili smo više kanala putem kojih možete pružiti informacije o konkretnim slučajevima i učinit ćemo sve da zaštitimo vašu anonimnost“, ističe ona u dopisu.
Dekanka navodi i da su u dogovoru sa Studentskim parlamentom ADU osnovali radnu grupu nastavnica, nastavnika i studenata koji će pokušati prikupiti podatke i utvrditi činjenice, dajući njihova imena, kontakt telefone i mejlove, dodajući i da će im kolege iz Studentskog parlamenta poslati gugl forms anketu kojom se „jamči potpuna anonimnost mejl adrese pošiljatelja“.
Franka Perković Gamulin navodi i da je kontaktirala Kancelariju pravobraniteljke i da očekuje njihovu stručnu podršku.
„Drage kolegice, drage kolege, molim vas da se odazovete, jer – ovo je važno. Važno je za školu, važno je za profesiju, ključno za zdravlje društva u kojem živimo“, apelovala je dekanka Franka Perković Gamulin.
