4
Operski pevač Ferdinand Zovko preminuo je u 80. godini, preneli su regionalni mediji.
Ferdinand Zovko, prvi čovek iz Hercegovine koji je postao operski prvak, umro je juče.
Priznati bariton nastupao je tokom karijere duge više od 50 godina na operskim scenama širom sveta – u Hrvatskoj, Nemačkoj, Španiji, Luksemburgu, Francuskoj, Italiji, i bio profesor na nekoliko visokoškolskih ustanova.
Za dečaka rođenog pokraj Međugorja, gde se o operi pre više od sedamdeset godina ništa nije znalo, napravio je čudesan put, podseća Klix.ba.
– U mojoj osnovnoj školi u Čerinu bila je jedna prostorija koju smo mi zvali fronta. Bio je jedan stari radio, i svakog momenta kad sam bio slobodan ja sam išao u frontu da slušam bilo kakvu vrstu glazbe. Tada, kao dijete, zapamtio sam jedan čudan i ogroman ljudski glas… Nisam mogao, jer nisam bio obrazovan, prepoznati tko bi to mogao biti. No, kad sam se upisao u muzičku školu, imali smo predmet slušanje glazbe. Između ostalih slavnih pjevača slušali smo i Mariju Callas. Onda sam u podsvijesti, razmišljajući o svom djetinjstvu, shvatio da je to bila Marija, jedina i neponovljiva – sećao se bariton u jednom razgovoru.
Rođen je 1923. godine u Čalićima, a kao dete došao je u Dubrovnik, gde je sa 17 godina prodavao ulaznice na Dubrovačkim letnim igrama. Završio je muzičke akademije u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Kada je objavljen konkurs Sarajevske opere, dobija jedino mesto baritona, upisuje Sarajevsku akademiju i angažman u Narodnom pozorištu.
Iz Sarajeva odlazi u Zagreb gde nastavlja studije na Muzičkoj akademiji u klasi Vladimira Ruždjaka kao njegov prvi đak, i svojim nastupima ubrzo stekao zvezdani status u zagrebačkim operskim krugovima. Za diplomski koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu po ploču Vagnerove opere morao je da ide u Austrijsko veleposlanstvo, jer Vagner nije bio dostupan u muzičkim prodavnicama.
A 1979. postao je prvi magistar u klasi umetnice i profesorke Biserke Cvejić na beogradskom Fakultetu muzičkih umetnosti. Potom odlazi u Rijeku i Opatiju, gde beleži prve nastupe i postaje prvak riječke opere, a kasnije i u Osijek, gde je prvi put igrao u Verdijevoj operi. S tamošnjim maestrom Željkom Milerom snimio je nosač zvuka s deset opernih arija. U Osijeku je radio i kao profesor na sveučilištu, a debitovao je ulogom Luna u Verdijevom „Trubaduru“. Kasnije je isticao kako je upravo Verdi kompozitor koji mu je obeležio karijeru, jer je nastupao u njegovim operama u Luksemburgu, Španiji, Poljskoj, Francuskoj i Nemačkoj.
Laureat je bio nekoliko nagrada, a pre nekoliko godina u razgovoru za „Dnevni list“ prisećao se da, iako je proveo detinjstvo kao i sva druga deca na selu, „bio je drugačiji od ostalih“, dodajući:
– Tražio sam sam sebe i tek sam se našao kad sam se počeo baviti glazbom. Hercegovina je ostala cijeli život u mom sjećanju sa svim tim običajima koje ima – ganga, gusle, diple, svatovi, derneci… Kao dijete uvijek sam se radovao blagdanima: Božić, Uskrs i dernek pred crkvom sv. Stjepana u Čerinu…
Pričao je i kako je Dubrovnik bio prva važna stanica u njegovom muzičkom životu i da nikada ne bi postao to što jeste da nije bilo tog grada:
– Dubrovnik je grad arhitekture, umjetnosti, glazbe, u svakom pogledu ljepota koja se rijetko može sresti negdje drugdje. Sve što sam stekao – prvo muzičko obrazovanje opću kulturu dogodilo se u Dubrovniku. Mislim da je bio privilegij za mene kao Hercegovca sa 16 godina gledati slavnog Ljubu Tadića i Othella Williama Shakespearea na Lovrijencu u Dubrovniku, Bejartov balet iz Pariza pred Palačom Sponza ili slušati slavnog pijanistu Vajsenberga na recitalu u Kneževu dvoru…
Bonus video: Plasido Domingo
