Oglas

1945 ca , ITALY : The Croatia-born italian woman painter EVA FISCHER ( 1920 - 2015 ). Friend of painters Giovanni Omiccioli , Renato Guttuso , Marc Chagall , Ossip Zadkine and Pablo Picasso , movie director Luchino Visconti and music composer Ennio Morric
Eva Fišer Foto: ARCHIVIO GBB / Alamy / Alamy / Profimedia
Eva Fišer Foto: ARCHIVIO GBB / Alamy / Alamy / Profimedia

"Povratak" slavne slikarke u zemlju koje više nema

27. jan. 2022. 12:03
>
27. jan. 2022. 12:34

Ime svetski poznate slikarke Eve Fišer, čija su dela cenili Pikaso, Dali i Šagal, uskoro će biti otrgnuto od zaborava. Za to se pobrinuo Zavičajni muzej Daruvara u Hrvatskoj, mesto u kojem je rođena ova jugoslovensko-italijanska umetnica, koja je živela i u Vršcu i u Beogradu.

Oglas

Iako je za života naslikala više od 1.000 slika, Eva Fišer nikada nije imala izložbu na prostoru nekadašnje domovine i zato je grad Daruvar odlučio da obnovi sećanje na nju i njena dela. Tim povodom u ovu čarobnu slavonsku varoš doputovao je njen sin Alan David Bauman koji je doneo bogat dokumentarni materijal iz privatnog života svoje majke. Njoj će biti posvećena izložba u Noći muzeja 28. januara u Dvorcu grofa Jankovića, zgradi koja je od prošle godine postala Zavičajni muzej Daruvara.Eva Fišer (Daruvar, 1920 – Rim, 2015) rođena je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u porodici istaknutog talmudiste i rabina dr Leopolda Fišera (1886-1941). Imala je četiri godine kada se preselila u Vršac gde je njen otac bio nadrabin. Diplomirala je na Umetničkoj akademiji u Lionu nešto pre izbijanja Drugog svetskog rata. Njen otac, osoba izuzetnog obrazovanja - govorio je devet jezika i imao dva doktorata, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije uhvaćen je i sa ostalim beogradskim Jevrejima deportovan u logor Topovske Šupe gde je stradao. Eva je preživela bombardovanje Beograda 6. aprila i sa majkom i bratom deportovana i internirana u logor na Korčuli koji je bio pod upravom italijanske vojske. Godine 1943. dobili su dozvolu za odlazak iz Splita u Bolonju.https://www.youtube.com/watch?v=GVi26DC4Gt4Nakon rata odlučila je da ostane u Italiji izabravši Rim za svoj novi dom. Tamo je ostvarila zavidnu karijeru, upoznavši umetnike poput Salvadora Dalija i Pabla Pikasa. Za vreme boravka u Parizu upoznala je Marka Šagala sa kojim je postala bliska prijateljica. U Londonu je 1960-ih izlagala svoja dela u galeriji Lefevre. Umetnost ju je odvela u Jerusalim i Hebronu, i Ameriku gde su njena dela kupovali glumci Hemfri Bogart i Lorin Bekol, Henri Fonda i drugi. Čuveni kompozotior Enio Morikone posvetio joj je CD sa nazivom "A Eva Fischer Pittore" 1992. godine. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.

1643030335-profimedia-0630482659-scaled.jpg
Eva Fišer Foto: ARCHIVIO GBB / Alamy / Alamy / Profimedia | Eva Fišer Foto: ARCHIVIO GBB / Alamy / Alamy / Profimedia

- Siguran sam da bi Eva bila srećna i da je živa sigurno bi došla u Daruvar - rekao je za www.mojportal.hr njen sin Alan David Bauman (Alan David Baumann) koji je povodom izložbe o svojoj majci prvi put posetio njen rodni grad.Tom prilikom se iznenadio da ovo prelepo mesto leži na termalnim izvorima.- Moj otac Albert je poreklom iz Toskane, takođe iz termalnog grada Montekatinija", prokomentarisao je Bauman i dodao da je on bio 13 godina mlađi od Eve i da je njihova veza bila nešto posebno.O svojoj majci je rekao da joj je umetnosti bila na prvom mestu i zbog nje je živela u Londonu, Parizu, Madridu...- U Madridu zbog slikara Pabla Pikasa i Salvadora Dalija, u Parizu zbog Marka Šagala… Pikaso je uživao u biciklima koje je ona slikala. Bicikli kao muškarac i žena, bicikli kao dva muškarca, zaljubljeni bicikli, umorni bicikli. Majka je često znala da se seti kako joj je Dali govorio da voli Rim zbog muva jer su u njemu puno bolje, ljubazne, za razliku od onih u Španiji. Potpuno nadrealno. Priča sa Šagalom je drugačija. Mnogo godina nakon što su se sprijateljili, negde krajem ’70-ih, rimska jevrejska zajednica gradila je muzej te su zamolili Šagala da im dizajnira prozore, trebali su vitraž. On im je rekao: ’Oprostite, ja sam vam već star, ali u blizini sinagoge živi Eva Fišer, pitajte nju‘. Ona je odmah pristala da to uradi, naravno, besplatno. Trebalo joj je godinu i po dana za šest, mislim, predivnih i vrlo posebnih prozora - ispričao je Alan David Bauman (58) i istakao da je njegova majka odlučila da ga rodi s 44 godine, što je tada nije bilo uobičajeno.Prisetio se i sećanja svoje majke o vremenu nakon što su joj nacisti ubili oca, kada je morala da beži, skriva se, menja ime…- To je bilo jako teško i traumatično vreme. Bila je u ranim dvadesetim godinama. S njom je bila majka koja je bolovala od karcinoma i mlađi brat koji je imao 13 godina. Pobegli su iz Beograda i došli u Albaniju. Odlučili su preko Jadrana da odu u Italiju. Došli su do Korčule s drugim Jevrejima. Moja majka je napravila portret jednog italijanskog vojnika pa joj je bilo dopušteno da ode u Split. Tamo je jednom italijanskom časniku rekla da joj majka ima rak i da je mora odvesti u bolnicu. No, iz Splita su otišli u Bolonju. Tamo je promenila prezime u Venturi. U Bolonji je na biciklu obilazila bioskope, kafiće i pozorišta s plakatom na kojem je pisalo ’Borite se protiv nacista i fašista!Alan David Bauman je ispričao i kako se dogodilo da Evina dela kupuju tada najveće holivudske zvezde.- U Rimu su se u godinama poznatim kao ’slatki život’ (Dolce Vita) okupljali slikari, pisci, novinari. I to ne u privatnim klubovima, nego u grupama na trgovima koje su se ponekad spajale i družile. Moj se otac u to vreme družio se s novinarima, a majka sa slikarima. A ponekad su se tu našle i glumačke zvezde. Bio je to potpuno drugačiji život od današnjeg. Otac mi je pričao kako je jednom u centru Rima prelazio ulicu kada se jedan automobil zaustavio. Iz njega je izašao Frenk Sinatra. To je bilo normalno, zvezde tada nisu bile okružene policijom i telohraniteljima. Tako je mama upoznala Hemfrija Bogarta u Rimu. Nažalost, nemam njihovu zajedničku fotografiju, ali imam sliku roditelja sa Gregorijem Pekom.https://www.youtube.com/watch?v=_TK3YWEIuXoPosebno se osvrnuo na druženje Eve Fišer sa slavnim italijanskim kompozitorom Enijom Morikoneom, koji je pisao muziku za jednu njenu izložbu.- Krajem 1958. možda 1959. godine, ona je živela sa svojom majkom u centru Rima na prvom spratu a na trećem je stanovao Morikone sa suprugom i dvojicom sinova. Na ulazu u stan je odmah bila velika soba s klavirom i telefonom na zidu. Eva tada nije imala telefon i pitala ga je da li može njegov broj da da svojim prijateljima, i on je pristao. I tako je Morikone u svojoj sobi pokušavao da komponuje, ali bi ga svako malo prekinula zvonjava telefona. Pozivi su bili za Evu. I to se ponavljalo i ponavljalo. Nije se ljutio nego su postali prijatelji. Enio je čak i kupio nekoliko njenih slika. Negde krajem ’80-ih, čini mi se, pitao sam ga: ’Oprosti, ali svi važni prijatelji moje majke doprineli su nečim njenim izložbama. Možeš li i ti da uradiš nešto slično?’. Nakon dva meseca pokazao mi je papir s notama koji je bio naslovljen ’Slikar Eva Fischer’. Dakle, stavio ju je u muški rod, nije napisao ’slikarka’. Pitao sam ga - zašto? Rekao mi je: ’Zbog boja tvoje majke, slikala je kao muškarac’. Moja je majka naslikala oko 40 slika o njegovoj muzici, ali ne o onoj iz filmova, nego klasičnoj. A Morikone je napisao 12 kompozicija za nju.Priča se uvek vrtela oko nje, nastavio je Alan David Bauman: "Nisam postojao ’ja’ , postojao je ’Evin sin’, ’Albertov sin’. Ali bilo je dobro i zanimljivo".On danas, kako je rekao, organizuje izložbe svojih roditelja, Eve Fišer i Alberta Baumana. Piše i knjige, novinar je od 1986, i 14 godina ima svoj portal L’ideale.- To je moj život. Često predajem o holokaustu u školama, na fakultetima. Želim da pokažem novim generacijama da se Holokaust i Drugi svetski rat nisu dogodili pre nekoliko hiljada godina. Dogodili su se zapravo ’juče’. Moja majka je radila slike o holokaustu, ali ih je radila za sebe, ne za druge. Samo kako bi izbacila to iz sebe. Kada smo izložili te njene slike, hteo sam mladima da pokažem Holokaust u boji jer kada im pokazujete to u crno-beloj tehnici, njima se čini da je to nešto što se dogodilo jako davno, nešto što je jako daleko. A nije. To je jako važno.Izložba o Evi Fišer biće otvorena 28. januara u Noći muzeja u Dvorcu grofa Jankovića, zgradi koja je od prošle godine postala Zavičajni muzej Daruvara. Tada će, kako je rekao Evin sin, u Daruvar doći i njen mlađi brat Roberto koji ima 92 godine, i njegova supruga koja ima 89 godina, kao i njihove četiri kćerke sa porodicama.Eva Fišer odselila se iz Daruvara kao mala ali se, po rečima njenog sina, sećala šume, zelenila i vazduha ove varoši. On je rekao da je sa braćom razgovarala na jeziku zemlje u kojoj su odrasli, kao i na mađarskom jer je njena porodica došla u Jugoslaviju iz te države.Gradu Daruvaru je želja da galerija Zavičajnog muzeja nosi ime Eve Fišer, a velika izložba biće na dan republike Italije 2. juna.Bonus video: Autoportret Fride Kalo

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=apautoportretfridakalodz-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="2700761"]

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare