Foto: David Wala / Avalon / Profimedia

U celom talasu neo-garažnih gitarskih bendova širom sveta, jedan se ističe nepredvidljivošću i nekopiranjem starih formula – Viagra Boys iz Švedske.

Dragan Ambrozić, Foto: Goran Srdanov

Daleko od dominantnih planetarnih medija, već par godina se odvija proces revitalizacije gitarske muzike (šta se desilo sa rokenrolom?). Iz digitalnog podzemlja, diljem zemaljske kugle, zapravo već neko vreme dolaze grupe koje su odrasle uz rok muziku i ovog časa je ponovo rekonstruišu, izmaštavajući kako bi ona trebalo da zvuči u dvehiljadedvadesetim, dok svuda oko nas vladaju elektronska dance muzika, R&B, trap i hip hop… i u situaciji kad muzika više nije onako važna stavka u odrastanju tinejdžera, kao što je nekad bila. Danas sve može da prođe, dok god svetluca.

Foto: Promo

Ipak, bendovi kao što su Fontaines D.C., Idles, Wet Legs, Amyl and the Sniffers, Just Mustard, Dry Cleaning, Porridge Radio, Supernova, Horsegirl, Beabadoobee, The Goat Girls, pa i Viagra Boys, doživeli su zasluženu mini-popularnost i s pravom se može reći da na globalnom nivou govore u ime određene non-konformističke grupacije mladih. Mimo mainstream medija, među omladinom definitivno jača anti-konzumeristički pokret, čiji glas su između ostalog i navedena imena. Klimatska aktivistkinja Greta Thunberg, uostalom, rođena je u istom tom Stokholmu, iz koga dolaze i Viagra Boys

Njihov aktuelni treći album u karijeri „Cave World“ (Year0001), predstavlja ih kao zdravu rokenrol postavu koja razobličava ovaj bolesni svet. Sama ideja da se on opiše kao svet pećinskih ljudi, dovoljno je snažna metafora za stanje u kome sad živimo, a koje i nije daleko od kamenog doba sa brzim internetom. Viagra Boys su ponudili stav koji jasno opisuje ovu nepodnošljivu, bahatu globalnu dekadenciju u kojoj više ništa nije važno, pa ni mi sami, ali nam se ona svejedno dešava. 

Svoj pogled na stvari oko nas Viagra Boys iznose kroz neprekinuti niz komentara na svu ovu naplavinu društvenog taloga što je isplivala sa pandemijom: teoretičare zavera, antivaksere, distributere lažnih vesti, ljudsku isključivost koja uvek pogađa nezaštićene i manjine. Njihov zvuk čine čelične gitare, ironični vokali, elektronski beatovi, industrial ritmovi + ulični humor. Inspiracije su Iggy Pop kao stalni oslonac, Bowie što donosi tračak ludila, The Stranglers po smelosti da se sve kaže i proba nešto novo, pa potom razbijački raspoloženi Jon Spencer, kao i nestašno momački razigrani The Strokes, Franz Ferdinand, Kaiser Chiefs… sve na jednom mestu. Švedska je dala nekolicinu ozbiljnih garažnih rok sastava u prošlosti – The Hives smo gledali 2008. na Main stageu EXIT festivala – ali originalnost Viagra Boys sastoji se u tome što ne slede nikakav određeni žanrovski obrazac, nego samo svoje principe.

„Cave World“ od početka osvaja uraganskom energijom. Jasno je još od prve numere „Baby Criminal“, da su Viagra Boys bend što uvažava pomenute klasike, ali ima autentičan fazon koji je za svako poštovanje – već u toj pesmi kao da protiču epohe rokenrola i sustižu nas, obrušavajući se, da bi pravednički iskomentarisale trenutak u kome živimo. Pri tom, nema ničeg predvidljivog u njihovoj muzici: dok u uvodu otkačinju na način ranog Nicka Cavea, „Troglodyte“ i posebno „Punk Rock Loser“ šarmantno su luckasto duhovite, a dance momenti u „The Cognitive Trade-Off Hypothesis“ sjajan su novi doprinos post-punk žanru. U njoj se iznosi programsko pitanje ovog albuma – da li nas je evolucija izvela na pravi put? S obzirom šta u poslednje vreme radimo sami sebi kao ljudska rasa, dilema je legitimna. 

Najveće iznenađenje i zadovoljstvo slušaocu donosi pumpajući ritam koji skoro da ne prestaje, čineći “Cave World” neodoljivo zabavnom party pločom. Bizarna i više elektronska “Ain’t No Thief“ prosto oduva slušaoca, koliko i funky „Big Boy“ (u kojoj gostuje Jason Williamson iz kultnih Sleaford Mods), gde se sa osmehom na licu razobličava niz muško-centričnih rokerskih mitova. I sve do tad, „Cave World“ deluje besprekorno u svojoj opuštenosti. Završna „Return to Monke“ više liči na namerno izvedeni primalni krik za kraj ploče, upozoravajući na jadno stanje običnog čoveka, kome možda preti povratak u stadijum majmuna. De-evolucija nam se dešava, kao da govore oni, ponavljajući tako na šaljiv način poruku koju su svojevremeno lansirali Devo, legendarni američki „new wave“ art-aktivisti.

Na „Cave World“ postoji ukupno 11 muzičkih komada, od kojih su 3 minijature – dakle imamo delo od 8 frenetičnih pesama koje kidaju. I taman kad pomislite da će u svoj toj buci album postati dosadan, on se zaustavi, u pravom trenutku. Ovaj bend zna kad je žurka gotova. I to je još jedan dokaz veličine Viagra Boys.

Bonus video: Ploho koncert

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare