Obmana - prvi veći promašaj na festivalu u Kanu

Još kada je završio romantičnu dramu "Zlatni dani" (2015), reditelj Arno Deplašan izrazio je želju da snimi film po "Obmani" Filipa Rota iz 1990. godine. I uspeo je da ga završi tek sada, u "godini korone", što se odrazilo i na to da romantična drama zadobije kamerniji štimung.

Prethodni Deplašanovi filmovi, podseća kritičar "Holivud riportera" Džordan Mincer, uključivali su scene dugih, postkoitalnih razgovora ("Moj seksualni život", 1996), likove koji su ili Jevreji ("Ester Kan", 2000) ili su povezani sa zemljama nekadašnjeg Varšavskog pakta ("Dežurni", 1992), kao i narative koje krše granice između pozorišta, igranog filma i dokumenta, pa i sve najbrojano zajedno kao u "Ismailovim duhovima", kojim je 2017. otvoren Kanski festival, pa ne čudi ni to što je reditelj ljubitelj knjiga Filipa Rota.https://www.youtube.com/watch?v=o8SXr7pbC3MU središtu filma su oženjeni, poznati američki pisac u Londonu po imenu Filip Rot (Podalides) u zrelim godinama i neimenovana skoro dvaput mlađa Engleskinja, glumica, u čijem braku ima svega sem ljubavi. Pored ljubavnih, pa i erotskih scena, smenjuju se dugi dijalozi u kojima njih dvoje u piščevom stanu pričaju ne samo o njihovoj vezi osuđenoj na propast, nego i o temama poput antisemitizma u Britaniji, Kafke ili smrti. A tim dijalozima nedostaje dubine kakvoj biste se nadali, dodaje na to kritičarka Ana Smit iz "Dedlajna" i opisuje da kako film odmiče sve još više zvuči kao "francuski film koji je snimio Vudi Alen, ali ne na dobar način".Pisac je, osim sa ljubavnicom, u vezi i sa ženom (Anuk Grinberg), seća se nekadašnje studentkinje iz Praga (Rebeka Marder), a njegova nekadašnja ljubavnica, a potom prijateljica (Emanuel Devo), u bolnici u Njujorku umire od kancera i očajnički čeka njegove pozive.To što američki pisac i Engleskinja u Londonu govore francuski slaba je tačka "Obmane", ali su neke druge stvari u ovom filmu još problematičnije, ocenjuju kritičari. Mincer nalazi da Podalides, inače izvrstan pozorišni i filmski glumac, nije bio dobar izbor za ovu ulogu i da je stoga prilično teško poverovati da je on Filip Rot, da popodneva u kojima se ljubavnici sreću ljubavnici deluju "kao duga godina", a da njihovi dijalozi i kamerna postavka pre priliče teatru nego filmu, ali da bi čak i na pozorišnoj sceni drama patila od "inercije, i ljudi koji samo pričaju i pričaju".

Isto je i kada se filmska priča, vođena Rotovom naracijom o stvarnim ili izmaštanim avanturama sa drugim ženama preseli u Prag ili Njujork. "Na trenutke cela ta stvar deluje kao nagvaždanje", dodaje Mincer, posebno u scenama kada dijalozi treba da pokažu kako je Rot drzak ili perceptivan.Takvoj inerciji ne može da pomogne ni to što ljubavnicu u filmu igra nekadašnja "Bondova devojka", zanosna Lea Sedu, koju kanska publika ove godine može da vidi u čak četiri filma. Niti scena u kojoj filmski Rot poteže pištolj na češkog reditelja koji je očigledno imao aferu sa njegovom ženom. Nedostaje joj istinske drame, navodi kritičar "Gardijana" Piter Bredšo. I uopšte, za njega, iako mu se dopadaju Deplašanovi "Božićna priča" (2008) i "Kraljevi i kraljica" (2004), njegov novi film je "jednostavno nepodnošljiv"."Film je prepun ljudi koji se osmehuju i klimaju glavom sa razumevanjem ili se oduševljeno smeju na ne posebno smešne primedbe, ali je još nepodnošljivije to što je film u osnovi i po strukturi promašaj", izričit je Bredšo, konstatujući da je šteta takvog "traćenja Podalidesa i Seduove, a svakako traćenja Emanuel Devo koja igra hrabru bivšu ljubavnicu na samrti"."Sve do odjavne špice, film pati od preterivanja", zaključuje inače više nego dobronamerni kritičar i daje mu - jedinicu.