Devika Rani Foto:Wikimedia.org

Prelepa princeza se nadvila nad svojom ljubavlju koji je u komi i pokušava da ga oživi poljupcem. Ova scena snimljena pre ravno devet decenija ušla je u filmsku istoriju.

I taj poljubac ovekovečen u indijskom filmu „Karma“ upisao se u anale s obzirom da se smatrao najdužim poljupcem na velikom platnu, bar kad je Bolivud u pitanju.

Decenijama unazad pisalo se o poljupcu u indijskom filmu, koji su „odigrali“ Devika Rani i Himanašu Rai, inače ljubavni par i u privatnom životu tada, kao „prvom, ali i najdužem bolivudskom poljupcu ikad“. No, 90 godina kasnije ispostavlja se da je posredi samo mit…

Tih davnih dana, nakon premijere filma „Karma“ mediji su izvestili da je filmski poljubac trajao više od četiri minuta. I od tada filmski, ali i intimni par, a tek taj poljubac ušao je u mit. Toliko je priča u Indiji ispredano o ovom poljupcu, o ovom paru… Poljubac, a i sam film doneo im je veliku slavu – zapravo toliku da su već naredne, 1934. godine osnovali sopstveni studio, prvi profesionalni filmski studio u Indiji – „Bombay Talkies“. Rai i Rani bili su odgovorni za uspeh prve decenije zvučnog filma u toj zemlji i utrli su trendove u tamošnjoj kinematografiji.

Međutim, jedna relativno skorija knjiga potpuno je srušila taj obožavani mit o najdužem poljupcu u istoriji. U pitanju je zabluda, zaključak je knjige.

Devika Rani Foto:Wikimedia.org

– Film je snimljen kada su se Rai i Rani tek uzeli i bili su zaljubljeni do ušiju jedno u drugo, pa ako i jesu razmenjivali strasne poljupce ispred kamere nije to bilo nikakvo iznenađenje – kazala je za BBC Kišvar Desai, autorka te knjige koja je raskrinkala legendu „Najduži poljubac: Život i vremena Devike Rani“ (The Longest Kiss: The Life and Times of Devika Rani).

Desai koja je nedavno za knjigu dobila Nacionalnu filmsku nagradu u tom delu osvetljava ne samo tu čuvenu scenu poljupca, već i turbulentan život glumačkog para.

Film „Karma“, opisan kao „ljubavna drama”, režirao je britanski reditelj Džej El Friri Hant. Sam reditelj je o tom ostvarenju govorio kao o „egzotičnom orjentalizmu“, hvalivši se kako je sniman u stvarnim kraljevskim odajama. Podsetimo, Indija je tada još uvek bila deo britanske imperije.

Bio je i pun klišea koji su prolazili na Zapadu – tu je „plava krv“, pa lov na tigrove, ali i borba sa kobrama i inim zmijama…

Taj poljubac dešava se na samom kraju filma kada princeza, sva očajna, pokušava da svojim usnama oživi ljubav koji, u nesvesnom stanju, leži jer ga je ujela kobra.

– Mit je da je poljubac trajao četiri minuta. To nije tačno. Poljubac čak nije ni najduži u bolivudskoj kinematografiji. Najpre, to nije bio jedan poljubac, već čitav serijal poljubaca. Ako ih merite, zajedno ne bi prešli vreme od dva minuta – rekla je autorka knjige.

Zanimljivo je da taj poljubac nije bio nešto što je tada, pre 90 godina, „prodalo“ film. Trebalo je da „Karma“ pokaže svetu kako i u Indiji mogu da se prave filmovi za „svetsku pozornicu“. A od tog poljupca famu su napravili mediji i tako je ušao u legendu…

Jer, javno ispoljavanje nežnosti, naročito na filmu, ali i na ulici bilo je u to vreme, ali i mnogo kasnije zabranjeno u Indiji. Tek poslednjih godina sineasti su se ohrabrili i počeli da prikazuju strast na velikom platnu.

Podsetimo, 2007. dakle ne baš tako davno, u Indiji su izbili protesti jer je Ričard Gir na jednom dobrotvornom događaju u Nju Delhiju na sred scene poljubio glumicu Šilpu Šeti. Protestanti su palili Girove slike, jer je „uvredio indijsku kulturu“. Holivudskom glumcu je pretio čak i zatvor, ali je uspeo da izbegne osudu.

Ričard Gir i Šilpa Šeti Foto:STRDEL / AFP / Profimedia

Samo nekoliko godina kasnije jedan bračni par takođe je optužen za opscenost jer se „ljubio u javnosti“.

Čak se i u filmovima do pre koju godinu prikrivalo sve što je riskantno, pa i poljupci. I „Karma“ je tako decenijama „štrčala“ zbog te scene spasilačkog ljubljenja…

U vreme snimanja filma Himanašu Rai već je bio zvezda u usponu. Ali, bio je sklon i biznisu i na umu je imao da otvori studio u tadašnjem Bombaju (danas Mumbaj) kako bi napravio pandan holivudskim studijima.

Zanimljivo je i da je Devika Rani bila u krvnom srodstvu sa još jednim velikim Indijcem – to je laureat Nobelove nagrade Rabindranat Tagore. U devetoj godini otišla je u Englesku na školovanje, zbog čega joj je zapadnjačka kultura bila bliska.

Ovaj film je imao uspeha i daleko od Indije. Tako je premijerno prikazan u londonskom pozorištu Marbl arč, a projekciji su prisustvovale tamošnje zvanice. Čak je bilo spekulacija da će na premijeru doći kralj Džordž Peti i kraljica Marija… I odlično je prihvaćen, a naročito je sve opčinila Devika Rani, ne samo lepotom, već i dikcijom i glumom.

Teško da ćete naći ljupkije stvorenje od Devike“; „graciozni pokreti, požudne oči“, samo su neke od karakteristika glumice u tadašnjim medijima. I nije ni čudo što je Devika Rani postala vrlo brzo jedna od retkih indijskih glumica koja je „zavela holivudsku i evropsku kinematografiju“.

Međutim, iako su pljuštale ponude za inostranu karijeru, glumica se vratila u Mumbaj kako bi sa suprugom otvorila prvi profesionalni filmski studio.

Glumila je u Indiji u dvadesetak filmova nakon „Karme“ i delila ekran i s drugim bolivudskim glumačkim facama. Rani su nazivali „prvom damom indijskog filma“. Međutim, ispostavilo se da je veza slavnog filmskog para prilično turobna iza zatvorenih vrata.

– Radila je toliko, a niko joj nije odavao priznanje. U zajednici sa suprugom sve je krenulo po zlu kada je otkrila da je Rai pre toga već bio ženjen i da ima ćerku – objasnila je Desai.

U pismima svom drugom suprugu Svetoslavu Rerihu, kojeg je upoznala nakon smrti prvog muža, Devika Rani piše kako ju je Rai tretirao užasno, terao je da radi i kada je bila mrtva bolesna. Čak ju je jednom udarao knjigama sa scenarijem toliko da je pala na pod sva krvava…

Rai je doživeo nervni slom i umro 1940. godine, a Devika je sama nastavila da vodi zajednički studio. Ali, kada je izbio Drugi svetski rat, to se loše odrazilo i na njihovu zajedničku kompaniju „Bombay Talkies“. I 1945. godine Devika je prodala studio, udala se za Reriha i preselila u Bangalor. Živela je tamo sve do smrti 1994. i preminula samo godinu dana nakon što je otišao njen drugi suprug, ruski slikar Svetoslav Rerih…

Bonus video: Braća Limijer

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar