Intervju Neno Belan: Ključ je u jednostavnosti i iskrenosti

U četvrtak, 06. marta, Neno Belan se vraća na scenu kluba BitefArtCafe, prostora u kojem njegovi koncerti već godinama prerastaju u tradiciju. To će biti veče posvećeno pesmama koje su nas pratile kroz različite faze života, emocijama koje nisu izbledele i susretu publike i izvođača, oči u oči. Neno je tokom četiri decenije stvarao muziku koja je postala deo života mnogih generacija širom čitavog regiona.

Hitovi poput „Vino noći“, „Stojin na kantunu“, „Rijeka snova“, „Dotakni me usnama“ i „Pričaj mi o ljubavi“ obeležile su jedno vreme, ali su postale bezvremenske jer su ostale jednako voljene i dan danas.

Uoči koncerta, razgovarali smo sa Nenom Belanom o odnosu sa beogradskom publikom, snazi klupskih nastupa, emocijama koje se s vremenom produbljuju i o tome zašto muzika uživo danas ima možda i veću vrednost nego ikada.

Uskoro nastupate u klubu BitefArtCafe, klubu koji važi za jedno od najznačajnijih mesta žive muzike u Beogradu. Kako doživljavate ovaj koncert i sam prostor?

BitefArtCafe doživljavam kao prostor koji ima dušu i kontinuitet. To je klub u kojem se muzika sluša, a ne samo konzumira, i to se odmah osjeti. Takvi prostori su rijetki i dragocjeni, jer čuvaju ideju žive svirke kao susreta, a ne kao događaja koji se samo „odradi“. Ovaj koncert mi je zato posebno drag, kao povratak suštini.

Vaša muzika je godinama prisutna na regionalnoj sceni i ima snažnu vezu sa publikom. Kako biste opisali odnos sa beogradskom publikom danas?

Beogradska publika je uvijek imala poseban senzibilitet, otvorena, emotivna i vrlo iskrena u reakcijama. Taj odnos se godinama nije izgubio, naprotiv, čini mi se da je danas još čak i topliji i zreliji. Postoji međusobno povjerenje: oni znaju što mogu očekivati od mene, a ja znam da će slušati srcem.

Klupski koncerti nude drugačiju vrstu bliskosti. Šta za vas znači svirati u intimnijem prostoru u odnosu na velike sale i festivale?

Klupski koncerti skidaju sve slojeve viška. Nema distance, nema zaklona, ostaje samo pjesma, glas i reakcija publike. To je vrlo iskreno i pomalo ogoljeno iskustvo, ali upravo zato i najljepše. U klubu se vidi svaka emocija.

Vaše pesme su opstale kroz decenije i slušaju ih različite generacije. Šta mislite da ih čini trajnim i prepoznatljivim?

Mislim da je ključ u jednostavnosti i iskrenosti. Pjesme koje prežive vrijeme nisu one koje prate trendove, nego one koje govore o emocijama koje se ne mijenjaju, ljubavi, čežnji, radosti, prolaznosti. Ako se ljudi u njima prepoznaju i nakon dvadeset ili trideset godina, onda su one napravile svoje.

Emocija je snažan element vaše muzike. Kako se vaš odnos prema emocijama u pisanju i izvođenju pesama menjao tokom godina?

S godinama sam naučio da emocija ne mora biti eksplicitna da bi bila snažna. Ranije sam je možda izražavao direktnije, danas joj više vjerujem i puštam je da diše. Emocija sada dolazi iz iskustva, iz tišine između stihova, iz pogleda prema publici.

Kako danas izgleda vaš kreativni proces i gde pronalazite inspiraciju za nove pesme?

Proces je sporiji, ne pišem po zadatku, nego čekam trenutak kada imam što reći. Inspiracija dolazi iz svakodnevnih situacija, razgovora, putovanja, ali i iz unutarnjih promjena koje s vremenom svi prolazimo. Pjesma mora doći sama, ja je samo dočekam.

U savremenom trenutku brzine i digitalnog sadržaja, kakvu ulogu, po vašem mišljenju, ima koncertna muzika uživo?

Koncert uživo je danas možda važniji nego ikad. U svijetu u kojem je sve dostupno jednim klikom, živa muzika ostaje rijetko iskustvo koje se ne može ponoviti niti premotati. To je trenutak stvarne prisutnosti, i za publiku i za izvođača.

Koja je vaša poruka publici koja vas prati godinama, ali i onima koji će vas možda prvi put slušati uživo?

Hvala na povjerenju i na vremenu koje dijelite sa mnom i mojom muzikom. Onima koji dolaze prvi put poručujem da se opuste i prepuste večeri, a onima koji su tu godinama, da znaju koliko mi ta vjernost znači. Vidimo se, oči u oči.