Nije ništa novo da ljudi posle gledanja filmova ili pozorišnih predstava, naročito onih koji duboko poniru u ljudsku emociju i ponore čovečijeg zla, budu u nekom posebnom stanju i da im treba vremena da se priberu i svare ono što su videli. Sa projekcije filma "Dara iz Jasenovca" izašao sam ošamućen, a tokom gledanja se odigravalo nešto čudno: grč u stomaku nije dao suzama na oči. Bila je to teška, ali ubedljiva poruka i signal da su Predrag Gaga Antonijević kao reditelj, Nataša Drakulić kao scenarista i fenomenalna glumačka ekipa uradili nešto vrhunsko na jednoj od najskliskijih tema sa kojom su mogli da se uhvate ukoštac.

Komentari

Vaš komentar