virtuozi
Nikola Benedeti Foto: Jane Barlow / PA Images / Profimedia

Mnogi moji studenti misle da ako više vežbate to znači da ćete biti bolji. Ali to je pogrešno. Ne vežbajte više od četiri, pet sati, kaže slavni pijanista, dirigent i pedagog Jicak Perlman. Neki od svetski poznatih virtuoza na violini ili superzvezda klasike za klavirom ne provode ni toliko, a nekima dnevna rutina podrazumeva i po osam sati usavršavanja sviranja svog instrumenta.

Priredio: Matija Jovandić

Kompozitor i, prema svedočenjima savremenika, izvrsni pijanista Frederik Šopen kleo se da ne vežba više od dva sata dnevno. Pišući jednoj od svojih učenica, Delfini, veliki poljski romantičar isticao je: „Još jednom ponavljam – ne sviram više od dva sata dnevno; to je više nego dovoljno tokom leta“.

Šopen nije verovao da vežbanje po šest ili osam sati vodi ka boljem sviranju i komponovanju, smatrajući da previše vežbanja postaje prosto mehaničko ponavljanje i da je beskorisno, piše portal „Klasik FM“. Novinarka ovog radija i sajta posvećenog klasičnoj muzici Medi Šo Roberts sabrala je iskustva najvećih virtuoza savremene klasične muzike, pokazujući da njihovu rutinu čini od dva pa do osam sati svakodnevnog vežbanja.

Nikola Benedeti – tri do sedam sati

Škotska violinistkinja italijanskog porekla Nikola Benedeti (33) kaže da svakodnevno vežba između tri i sedam sati. Klasična solo violinistkinja ispričala je za „Dejli rekord“ da kao dete nije žalila za tim da propušta druženja i zabave sa vršnjacima da bi se više posvetila svom instrumentu.

„Nikada me niko terao da vežbam umesto da odlazim na proslave rođendana svojih prijatelja, ali se sećam da sam jednom ili dvaput plakala jer je trebalo da biram i odabrala sam da odem da sviram sa orkestrom umesto na proslavu“, ispričala je Nikola Benedeti, dodajući i da je tada tokom letnjih raspusta vežbala po dva, tri sata svakog jutra i potom učila teoriju, a posebno vreme odlazilo joj je i na postizanje koncentracije.

Jicak Perlman – tri sata dnevno

Govoreći za „Klasik FM“, slavni virtuoz, dirigent i pedagog Jicak Perlman ispričao je da mu je „lično dovoljno“ tri sata vežbanja dnevno.

„Mnogi moji studenti misle da ako više vežbate to znači da ćete biti bolji. Ali to je pogrešno. Ne vežbajte više od četiri do pet sati. Sve nakon toga više nije korisno. Telo ne može preko toga više da apsorbuje stvari… a sebi možete i fizički da napravite probleme“, savetuje Perlman.

Jo-Jo Ma – tri do šest sati

Iako je proveo ceo život na scenama, čak i Jo-Jo Ma i dalje mora da vežba, navodi novinarka Medi Šo Roberts. Američki violončelista kineskog porekla rođen u Parizu i diplomac Džulijarda i Harvarda živi u skladu sa teorijom Malkolma Gledvela da ako želite da budete profesionalac u nečemu treba da imate za sobom 10.000 sati vežbanja.

Pošto je Ma došao do toga da ima 10.000 vežbi i proba svakih pet godina, a ispostavilo se da je proveo najmanje 50.000 sati samo dela po kom je najpoznatiji, Bahovu Svitu za čelo.

Lang Lang – dva sata

Pijanista Lang Lang ispričao je za „Ajriš tajms“ da je broj sati koje provodi vežbajući varirao tokom njegove karijere od osam do razumnijih dva sata dnevno.

„Radim zaista vredno svakog dana. Dva sata. Na neki način i uživam u tome. Veoma je inspirativno vežbati, onda kada to nije previše dugo. Osam sati verovatno nije toliko inspirativno. Radio sam to, naravno, kada sam bio dete. Sad zaista uživam u dva sata. Otvorim svoje srce, svoju strast. A to me i smiruje. Nekad je zaista potrebno da razbistrite glavu na biste vežbali sporija dela i da budete u tišini“, rekao je Lang Lang.

Sara Čang – do osam sati

Američka violinistkinja Sara Čang ispričala je za „Stred“ da, iako često vežba dugo, savetuje pravljenje češćih pauza.

„Ako treba da naučim novi repertoar, onda vežbam i do osam sati dnevno. Ali nikada ne vežbam duže od jednog sata bez prekida. Vežbam sat, pa nešto pojedem, pa još sat, pa gledam malo TV, pa onda opet sat vežbe…“, kaže ona.

Jevgeniji Kisin – četiri sata

Kada je imao šest godina, koncertni pijanista Jevgeniji Kisin nije vežbao više od 20 minuta dnevno. Godinu kasnije, nakon što je pošao u muzičku školu, za klavirom je provodio ne više od sata, a tri godine kasnije vežbao je po četiri sata svakog dana.

„Mislim da mi na samim počecima nije bilo potrebno toliko discipline. Kao muzičar sam se razvijao veoma brzo, a kada neko ima zaista pravi dar, može da napreduje koristeći se samo prirodnim talentom, bez da u to ulaže mnogo napira. Kasnije dođe trenutak da se ne može napredovati ako se vredno ne radi“, rekao je Kisin za britanski „Gardijan“ pričajući o svojoj rutini.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare