„Pošto sam rođen u planini, u jednom malom selu bez škole, crkve, trgovine, čuvajući u planini stoku, uvek sam se volio penjati na najveća drveća, kako bih vidio malo svijeta. Kada bih se popeo na neko najveće drvo, vidio bih samo neko selo još kaljavije od mog“, rekao je Damir Karakaš u Užicu, razgovarajući sa gimnazijalcima o svom životi i radu.