Radomir Lazović Konferencija opozije Skupština Srbije Foto:Amir Hamzagić/Nova.rs

Za manje od dve nedelje, tačnije za 12 dana, jedan deo Srbije, tačnije birači u 89 opština i gradova, izlaze na izbore. Izborna tišina nastupa za 10 dana i mislim da će mi ovaj put baš prijati. Pretpostavljate već zbog čega. To vreme će mi baš biti potrebno da bez predizborne buke donesem neke odluke u vezi sa izbornim danom.

Kampanja je takva kakva je – kratka, skoro pa neprimetna. U Beogradu je nevidljivija od stelt kampanje pred izbore u decembru. Učesnicima u ovoj izbornoj trci verovatno bi dobrodošlo da imaju više vremena da stignu do svojih simpatizera, pošalju poruke koje treba, izvrše pritisak za bolje uslove, ali sad šta je, tu je. Prošlonedeljni galimatijas u vezi sa predajom lista opoziciji je štrpnuo nekoliko dana od kampanje.

Da su bile u pitanju liste SNS, koje su prošle pod uslovima kao neke opozicione, verovatno bi opoziciona javnost poskočila i krenula da sipa primedbe i osporava ih.

Čini se da je bura prošla i da će ovo malo vremena posvetiti svojim programima i planovima.

Posle izbora osvanuće ponedeljak 3. jun i tada će opozicija, bez obzira na rezultat i sadašnje trzavice, morati da donese odluke o budućoj borbi i saradnji.

Jedan od razloga ovog „puča“ unutar koalicije „Srbija protiv nasilja“ bio je sklanjanje od dominacije i Dragana Đilasa i njegove SSP. Ovome je doprinela istorija njihovih odnosa, ali i istraživanja i tumačenja pojedinih analitičara da bolje funkcionisanje i rezultat koalicije, među gomilom drugih stvari, sputava i Đilasov negativni rejting, uprkos tome što je on lider najveće opozicione partije. Dobro, možda je i strani faktor (pojedini ambasadori) malo podstrekivao ovakav ishod.

Nakon izbora, a naročito u slučaju nepovoljnog rezultata u Beogradu, moglo bi da dođe ili do toga da lider SSP prekriži „borbene“ ili, što je čini mi se verovatnije, da ih ponovo primi u čvrst zagrljaj, kao u biblijskom „povratku bludnog sina“. Ali, ovo je politika, i to srpska, i nema tu mesta za jevanđeljske pouke, nego bi u tom slučaju Đilas, koji bi pokazao širinu i „oprostio“ „zabludelim“ kolegama, bio još dominantniji u odnosu na njih.

Sve ove turbulencije koje su prethodile kampanji i izborima sigurno su dovele do razočaranja dela birača – i onih koji „biraju borbu“ i onih koji bi takođe da se bore, ali na drugi način.

PROČITAJTE JOŠ:

Pre političkog aktiviranja Sava Manojlovića činilo se da opozicija svojim promašajima i klimavim, nekonzistentnim stavovima, utabava stazu nekim novim liderima, među kojima je svakako prvak pokreta „Kreni – Promeni“. S obzirom na to da su ovde dugo očekivane političke mesije trajale samo taj jedan i to prvi izborni proces u kome učestvuju velike su šanse da prevelika očekivanja progutaju i Manojlovića. S druge strane, dobar rezultat bi mogao da mu osigura trajanje u politici.

Oni nezadovoljni, ogorčeni raskolom „Srbije protiv nasilja“, udaljavanjem od smernica „Proglasa“, razočarani su potezima usred kampanje, friško bivšim naprednjacima na nekim opozicionim listama, usmenim dogovorima sa predstavnicima vlasti. Njih će biti još i više ako izlaznost, atmosfera na izborima, uslovi u kojima se dešavaju i naposletku rezultati, pokažu da je optimizam sejan pred izbore bio neosnovan.

Oni će ponovo tražiti neki autoritet, nekoga ko će moći da upali svetlo.

Čini mi se da to neće biti ljudi koji su sada istureni u prvi plan, a ni njihove organizacije, bar ne bez nekih ozbiljnih reformi i prepakivanja. Da li je suludo očekivati da se pojavi neko ko bi mogao da odgovori potrebama tih ljudi i artikuliše njihove zahteve? Toliko je stručnjaka, umetnika, pravnika, profesora, članova „Proglasa“ proteklih meseci dokazalo da mogu da animiraju birače i probude energiju i možda je moguće da baš u tim krugovima „prokuva“. Možda je vreme za neku novu, veliku stranku koja bi bila odgovor na naraslo nezadovoljstvo u opozicionom biračkom telu.

Da, reći ćete, imamo ih već previše, ali ja ovde ne pišem o partijama i pokretima, bez odbora, koje postoje samo na Instagramu i Fejsbuku. Mislim na organizaciju koja bi okupila ljude koji imaju toliko iskustva da mogu da prikupe potpise i umeju da predaju izbornu listu. Potrebno je da se opoziciona scena uozbilji.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare