Foto: Twitter/Ammaar Reshi

Amar Reši, dizajn menadžer zaposlen u San Francisku, uspeo je da za samo jedan vikend osmisli i napravi dečju knjigu koristeći veštačku inteligenciju. Ipak, umesto pohvala, usledile su oštre kritike, a zatim i pretnje smrću.

Piše: Milan Srdić

U poslednjih nekoliko meseci smo svedoci ekspanzije kreativnih alata koji stvaraju razne oblike sadržaja pomoću veštačke inteligencije. Amar ih je koristio neko vreme, a zatim je rešio da ih testira na realnom projektu – odlučio je da napravi jednostavnu dečiju knjigu koju bi poklonio svojim prijateljima.

Prvo je morao da smisli priču o glavnoj junakinji Alisi, maloj devojčici koja želi da nauči nešto više o tehnologiji i robotu koji joj u tome pomaže. U te svrhe je koristio ChatGPT, četbot baziran na veštačkoj inteligenciji koji je osvojio internet za samo par dana i izazvao veliku pažnju javnosti.

Postavljao mu je razna pitanja, dobijao je precizne opise samih likova i inspiraciju za scene i dijaloge.

„Osećao sam se kao da imam partnera koji mi konstantno nabacuje i predlaže ideje“, prokomentarisao je Amar na svom Tviter nalogu.

Zatim je prešao na vizelni deo.

Poslužio se programom „Midjourney“ koji, uz pomoć veštačke inteligencije, pravi ilustracije na osnovu unetog teksta. Softveru su bili dovoljni samo opisi devojke poput: mlada, radoznala, plavih očiju ili odeće određene boje. To je dalo kakav takav rezultat, s obzirom da su neke slike više priličile horor žanru nego dečijoj priči. Posle višečasovnog isprobavanja različitih unosa, uspeo je da iz stotine ilustracija izdvoji dovoljan broj za knjigu od 14 strana.

Pročitajte još

Nakon što je dobio pohvale od prijatelja, Amar je odlučio da objavi svoje delo na Amazon Kindl. Njegov eksperiment u kom je uspeo da napravi knjigu za samo dva dana otkriva moć veštačke inteligencije i pokazuje koliko ona brže i efikasnije može da obavlja zadatke od čoveka.

Amarov tvit je izazvao žestoke reakcije, pre svega drugih autora dečijih knjiga i umetnika koji se osećaju ugroženim. Najčešče se pominju dva argumenta: da autor nije stvorio suštinski ništa već da je to umesto njega obavila mašina i da je ovakva umetnost jedan vid krađe i povrede autorskih prava, s obzirom da se veštačka inteligencija trenira i uči na originalnim delima pravih umetnika i stvaralaca. Neki su se takođe žalili na način izrade koji je previše automatizovan i ne iziskuje trud, tako da je neuporediv u odnosu na ljudsku kreativnost. Međutim bilo je i onih koji su pohvalili ideju i domišljatost.

Ruku na srce, knjiga je daleko od savršene. Kritičari su ukazali na nekoliko grešaka: prsti na ruci podsećaju na kandže, neki predmeti lebde u vazduhu dok senke nisu prirodne. Takođe se primećuje i nekonzistentnost slika jer karakteri ne izgledaju isto kroz celu knjigu.

Ova knjiga je oživela dobro poznatu debatu o etičnosti korišćenja veštačke inteligencije u svrhe umetnosti. Iako je ona namenjena prvenstveno za automatizaciju rutinskih i monotonih poslova, sve su češći i kvalitetniji softveri koji pokušavaju da imitiraju kreativnost čoveka.

Umetnici gledaju na veštačku inteligenciju kao na pretnju koja će im preoteti profesiju zbog velike količine niskokvalitetnog sadržaja koji može da izgeneriše, kao i zbog niske cene. Srećom po njih, kreativne veštine su poslednje na meti, jer pre njih na udaru stoji niz poslova koji su jednostavniji i kojima neminovno sledi opasnost.

***

BONUS VIDEO: Poslušajte razgovor čoveka i veštačke inteligencije posle kog ništa nije isto