Foto: ADRA Srbija

Širom Srbije, u 594 romska neformalna naselja, žive deca predškolskog i školskog uzrasta koja, zbog izuzetno lošeg materijalnog stanja roditelja i staratelja, nemaju telefone, internet ili televiziju. Zato izuzetno teško prate nastavu i, bez sopstvene krivice, zaostaju u učenju za svojim vršnjacima.

„Unuk treba da upiše prvi razred. Sad je i po ceo dan u kući, pa i nakon časa vežba slova preko interneta i ja mu pomognem koliko mogu. Hvala Bogu, telefon imamo, interet sam uplatila ono na pet meseci besplatno pa sada imamo i internet, ali to nam ističe u maju, ne znam kako ćemo posle“.

Tako za Nova.rs priča baka Slađana, čiji šestogodišnji unuk M. ide u obdanište i ima telefon pomoću koga u vreme epidemije uči uz podršku tutora Tonija iz organizacije ADRA.

Mali M. jedno je od tridesetoro dece iz tri naselja na teritoriji Palilule koji koliko-toliko uspeva da drži korak sa svojim vršnjacima-i to zahvaljujući telefonu i internetu plaćenom do maja.

Od stotinu dece predškolskog i školskog uzrasta iz njegovog kraja, tek svako treće u kući ima struju za početak, a većina o televizoru, pametnom telefonu ili internetu može da sanja.

U doba epidemije, međutim, činjenica da neko nema ništa od pomenutog znači i da ne može da ide u školu.

Viber školovanje

Da bi pratili nastavu, deca i njihovi roditelji iz divljih naselja snalaze se kako znaju i umeju.

Ukšin I. ima troje dece, jedan telefon i mesec dana uplaćenog interneta.

„Ako ovo potraje ovako i ne budu išli u školu, onda će im biti potreban internet, a mi nemamo odakle da plaćamo račun. Iskreno, ja sada ni za lekove nemam, ali samo da mi deca ne gladuju, obezbedio sam bar ono osnovno za hranu“, kaže Ukšin za Nova.rs

Foto: ADRA Srbija

Za Stefana Milutinovića, koji je deo tima organizacije ADRA za pomoć u učenju deci iz tri palilulska divlja naselja, ovakve životne priče su svakodnevnica.

„Ova deca ne koriste internet kao svoji vršnjaci iz imućnijih sredina, oni nemaju ličnu imejl adresu i slično. Iz tih razloga oni ne mogu adekvatno pratiti onlajn sadržaje niti koristiti platforme poput Google classroom koje služe nastavnicima za razmenu školskih sadržaja“, objašnjava Stefan zašto „nastava na daljinu“ ne stiže do najugroženijih predškolaca i školaraca.

On primećuje da su se, od kada su škole zatvorene, mnogi nastavnici snašli pa zadatke i druge školske sadržaje šalju preko Vibera, na brojeve roditelja.

„Mi smo primetili da ogroman broj roditelja dece sa kojima radimo ne koristi Viber, ne poznaje ga, pa onda i njihova deca imaju prepreke da dođu do sadržaja koje im dostavljaju nastavnici“, priča Stefan.

On upozorava da čak i oni koji, recimo, poseduju telefon, ne mogu da prate nastavu u kontinuitetu.

„Problem je u tome što roditelji ponesu taj jedan telefon koji imaju sa sobom dok su van kuće. Deca tako skoro celog dana nemaju dostupan telefon“, objašnjava Stefan Milutinović.

Deca sa kojom Stefan i njegove kolege iz ADRA rade na savladavanju gradiva su predškolskog i školskog uzrasta, ali dok neki pohađaju obdaništa i škole, drugi nisu ni upisani.

Pre proglašenja vanrednog stanja pripremali su ih da uspešno okončaju školsku godinu ili se upišu u školu, ali sa prelaskom nastave na TV i onlajn predavanja, ta deca, kako kažu u ADRA, nemaju skoro nikakvu šansu da prate nastavu.

Ministarstvo: Kad ne može onlajn, štampajte

Na naše pitanje na koji način pokušavaju da olakšaju školovanje romskoj deci iz neformalnih naselja, ali i ostalim školarcima koji nemaju pristup računarima, pametnim telefonima i internetu, u Ministarstvu prosvete odgovaraju da rade u dva pravca.

Foto:EPA-EFE/DAREK DELMANOWICZ

„Preporuka je da pedagoški asistenti angažovani u 250 škola sa najvećim brojem učenika pripadnika romske nacionalne manjine pružaju podršku štampanjem didaktičkih materijala koji se nose u naselja radi praćenja nastave i povratne informacije od učenika.

Primer je Osnovna škola ‘Branko Pešić’ u Zemunu koja takav dogovor ima sa veroučiteljem koji živi u blizini naselja, a koji štampa i nosi materijale koje su nastavnici svih predmeta pripremili za učenike“, odgovorili su za Nova.rs iz ministarstva prosvete .

Drugi pravac delovanja, kako kažu, tiče se saradnje sa UNICEF-om.

„UNICEF će, u skladu sa sredstvima koje prikupi iz donacija, definisati komplete za digitalnu tehnologiju koji se sastoje od mobilnih telefona, tableta i laptopova sa internet konekcijom, koji bi se isporučivali školama sa velikim brojem dece iz osetljivih grupa, poput Roma ili materijalno ugroženih porodica, i tamo gde su aktivni pedagoški asistenti.

Deci koja nemaju pristup digitalnoj tehnologiji i internetu, a koje su identifikovali učitelji i razredne starešne, škole će pozajmljivati uređaje“, rekli su nam u ministarstvu prosvete.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram