Jovan Janićijević Burduš Foto: Printscreen/RTS

Glumac Jovan Janićijević Burduš šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka stekao je veliku popularnost i bio je jedno od omiljenih lica domaće kinematografije.

Jovan Janićijević je rođen 8. maja 1932. godine kao jedan od petoro dece učitelja Janićija i domaćice Vere. Imao je tri starije sestre i brata blizanca Andriju. Porodica se selila po celoj Srbiji, sve dok 1934. godine nisu našli svoj dom u Beogradu.

PROČITAJTE JOŠ

On je imao veoma teško detinjstvo, proživeo je vreme bombardovanja 1941. godine i tada je njegova porodica ostala bez ičega, te danima nisu imali šta da jedu.

Tokom okupacije teško se dolazilo do drva za ogrev. Kad bi neka porodica i uspela da dobije drva morali su da prate natovarena kola kako ne bi došlo do krađe. Kao i mnoge druge klince, ratno siromaštvo je nateralo Burduša da se izvešti u krađi u trku.

„Zaletimo se, maznemo cepanicu i tutanj. I jednom me uhvate, valjda zato što sam „digao“ teže parče, pa nisam mogao brzo da trčim. Odveli su me u komesarijat blizu železničke stanice, pošteno izudarali i naterali da operem stepenice zgrade preko puta – od šestog sprata do prizemlja“, pričao je on svojevrmeno.

Nakon što je bomba pala na njihovo sklonište, glumac je poslat u Paraćin kod svog rođaka, gde je i dočekao oslobođenje.

„Zamalo da na rođendan 1944. svi izvinemo. Svi smo bili u nemačkom skloništu, gde je moglo da stane oko 500 ljudi. I bomba pade kroz šuplinu od lifta direktno do nas, ali, srećom ne eksplodira. Međutim, od pritiska vazduha mislili smo da ćemo se ugušiti. I tada druga bomba pogodi naš stan i opet ostadosmo bez ičega. Moji me pošalju u Paraćin kod rođaka, koji se upravo vratio iz zarobljeništva. Tu sam dočekao oslobođenje“, seća se glumac.

Kako je u intervjuu za TV reviju iz sedamdesestih godina ispričao, u jeku velike popularnosti u Jugoslaviji, obratio mu se izvesni Dušan Protić koji se predstavljao kao uspešan producent, a na zapadu je išao pod imenom Deni Maršal. On ga je pozvao u Los Anđeles, sa obećanjem da će od njega napraviti veliku svetsku zvezdu. Burduš je sa suprugom otišao u Ameriku, ali nedugo pošto je posetio nekoliko kastinga, upoznao neke svetske zvezde i pričao sa pravim holivudskim producentima, shvatio je da Maršal nije osoba na koju može da se osloni, odnosno da u celom Holivudu vlada kriza kao i u celom svetu.

Ipak, u tim kastinzima, kako je u intervjuu ispričao, obećano mu je isprva da će glumiti glavnu ulogu u filmu Kum, ali da se scenario stalno menja, jer mafija sve kontroliše i da je pretila da će minirati snimanje ako im se ne bude sve svidelo. Takođe, Burduš je morao i da zna engleski što je bila velika prepreka za njega u tom trenutku. Shvatvši da ga Maršal vara i da je komplikovana produkcija, rešio je ceo problem po sistemu – Svuda pođi, kući dođi, i vratio se za Jugoslaviju.

Tek nakon toga, produkcija se odlučuje da film Kum režira Frensis Ford Kopola, koji će izmeniti scenario i od prvenstveno mafijaške priče, napraviće sagu o Americi i američkom snu, dovesti na nesuđeno Burduševo mesto Marlona Branda, a i mnoge druge mlađe glumce koji će nakon ovog filma buknuti, poput Al Paćina.

Njegov život obeležila je teška tragedija. Naime, on je izazvao saobraćajnu nesreću i tada je njegov suvozač poginuo.

Janićijević je osuđen na kaznu zatvora koju je izdržao u požarevačkoj Zabeli.

„Tata je imao petogodišnji ugovor sa studiom “Metro-Goldwyn-Mayer”. Kada je 1972. sve već bilo dogovoreno, došao je po mamu i mene. Međutim, dogodio se kobni udes u kojem je jedan njegov prijatelj poginuo. Usledila je drama, suđenje, i tata je umesto u Holivud otišao na godinu dana u zatvor “Zabelu“, ispričala je jednom prilikom glumica Ksenija Đokić, ćerka Jovana Janićijevića, koju šira publika zna kao deo BB šou ekipe.

Nakon saobraćajne nesreće i odležane zatvorske kazne, redale su mu se uloge u filmovima „I bog stvori kafansku pevačicu“, „Valter brani Sarajevo“, kao i u hit serijama „Građani sela Luga“, „Majstori“, „Pozorište u kući“ i druge.

Krajem sedamdesetih Janaćko igra u minijaturama kao što je „Specijalno vaspitanje“ Gorana Markovića i ratna drama „Hajka“ Žike Pavlovića. Komičnih uloga prihvatio se osamdesetih godina. Tu su se ređale role u komedijama „Moljac“, „Nema problema“, „Sekula i njegove žene“, „Sulude godine“ i druge.

Janićijević je preminio 26. feburara 1992. godine.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare