U novembru ove godine "Grand" produkcija je proslavila 25 godina od osnivanja, sada već, najveće muzičke kuće u Srbiji i regionu.

Saša Popović se za portal Nova.rs prisetio početka rada „Grand“ produkcije, koja je u međuvremenu iznedrila na desetine muzičkih zvezda, a danas je u vlasništvu kompanije „United Media“.

Popović se u intervjuu za naš portal prisetio ključnih momenata u poslovanju „Granda“, nastanka i razvoja „Zvezda Granda“, a otkrio nam je i kako provodi penzionerske dane, ali i dokle će biti prisutan u muzičkom takmičenju koje mnogi ne bi mogli ni da zamisle bez njegovog prisustva.

PROČITAJTE JOŠ:

Kako osećate nakon četvrt veka od osnivanja „Grand“ produkcije i koliko ste ponosni na imperiju koju ste stvorili?

„Osećam se kao penzioner u ovoj firmi koju sam stvorio i napravio zajedno sa Lepom Brenom. Drago mi je i ponosan sam što je ‘Grand’ posle 25 godina uspeo da zadrži naš početni entuzijazam i verovanje i nadanje da će to biti jedna dobra produkcija. Mi smo 25. oktobra 1998. godine registrovali firmu ‘Grand’ i verujte mi da smo u početku verovali da će to biti dobra produkcija, ali da ćemo dočekati 25 godina kao lider u ovog segmentu – tada nismo mogli da predvidimo. Brena i ja smo pre toga bili u ‘Zam’ produkciji nekih sedam, osam godina i onda smo 1998. godine odlučili da napravimo našu produkciju iz prostog razloga što smo znali da ako napravimo našu produkciju, da ćemo okupiti najbolje pevače, kompozitore i aranžere, što se naravno i dogodilo.“

Ko je došao na ideju da se produkcija zove „Grand“?

„Zajedno Brena i ja, u to vreme sam ja bio muzički urednik u ‘Zamu’, gledali smo da to bude slično. Tako smo krenuli, a prva emisija koju smo emitovali je bila „Grand šou“, koja je premijerno prikazana 3. decembra1998. na TV Pink. To računamo kao prvi dan emitovanja naše produkcije.“

Da li je istina da je Boba Živojinović uložio početni kapital?

„Jeste, ja sam imao sreću i nesreću, sreća je bila što sam za partnera imao Bobu i Brenu koji su uložili pare, u to vreme je to bilo milion maraka. Mi smo sredili studio u Braće Stamenković i to je bio prvi respektabilni studio za emisije, tu se snimala ‘Grand parada’, ‘Grand šou’… Nesreća je bila što je taj studio bio samo godinu dana u upotrebi, jer je krajem decembra 1999. godine izgoreo. Imali smo takođe nesreću kada su pevači taman počeli da dolaze kod nas i 24. marta 1999. kreće bombardovanje Jugoslavije i tada smo morali da prekinemo sa emisijama. Od 25. marta do polovine septembra nismo ništa izdavali, a uložili smo velike pare i to je za nas bio veliki udarac. Kada je izgoreo taj studio u Braće Stamenković mi smo se dali u potragu da nađemo studio koji bi odgovarao i našem imenu Grand produkcija. Mnogo mi je pomogao Maksa Ćatović, tadašnji direktor ‘Komune’, koji mi je predložio ovu lokaciju, Avala film, gde se i danas nalazimo. Ovde je i ‘Grand’ produkcija, i televizija Nova, sve emisije snimamo ovde, imamo četiri velika studija koja su opremljena“.

Saša Popović Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Kako je izgledalo vaše poslovanje krajen devedesetih i početkom dvehiljaditih, kada je zemlja bila pod ekonomskim sankcijama?

„Nije bilo mnogo zaposlenih na početku, bilo nas je petoro – šestoro tada. Problem je bio kako privući pevače da dođu u našu produkciju jer su tada bile dve najveće produkcije ‘Zam’ i ‘PGP-RTS’, a mi smo bili mlada produkcija. Ja sam znao šta je to što pevače privlači, a to su veliki studio, dobra scenografija, velike emisije, dobri voditelji, emitovanje na nacionalnoj frekvenciji. Imali smo tri emisije na Pinku, ‘Grand šou’, ‘Zvezdano nebo’ i treća se zvala ‘Premijera’. Ja sam okupio dobru ekipu, ‘Grand šou’ smo vodili Tamara Raonić, Zoran Pejić Peja i ja, ‘Zvezdano nebo’ su vodili Vladimir Savčić Čobi i Tozovac i Dragana Katić, a tu treću emisiju je vodila Divna Karleuša. To su bili top voditelji. Prvo izdanje je bio Mile Kitić, njega vodimo kao 001, u to vreme je on bio pevač koji je mnogo albuma prodavao, a posao ‘Grand’ produkcije se sastojao od prodaja ploča i kaseta, od toga se živelo i to je bio glavni izvor prihoda. Mile je baš u to vreme završio album, posle njega su došli Boža Nikolić, Nataša Đorđević, Marinko Rokvić, Ana Bekuta, pa onda Stoja, Jana, Indira.. To je počelo da se širi i mi smo već 2000. godine bili apsolutni lideri, svi koji su bili u ‘Zamu’ su prešli kod nas, tako da smo mi za godinu i po dana imali preko 100 pevača u našoj produkciji.“

U jednom trenutku je diskografija prestala da donosi prihode i zavladao je Jutjub, kako ste to podneli?

„Moram da kažem da je to zaista bilo teško. Mi smo 2001. godine napravili CD fabriku, 2004. godine smo kupili DVD mašine, 2006. smo kupili još jednu CD i DVD mašinu, uložili smo preko tri i po miliona evra u sve to. Kupili smo fabriku ‘Vienola’ koja je bila najbolja fabrika u Austriji za proizvodnju kaseta, ali je 2009. godine opalo interesovanje za to, i tada smo ukinuli totalno proizvodnju kaseta i rasformirali smo fabriku. Naime, CD je toliko pao da smo 2011.-2012. prestali da ih proizvodimo, tako da smo za par godina rashodovali fabriku i to nam je teško palo jer smo puno uložili, ali krenuo je Jutjub i sada u zamenu za prodaju kaseta imamo prihode od pregleda na Jutjubu koji nisu zanemarljivi.“

Godinama ste bili muzičar, pa vođa orkestra, pevač, da li ste sebe tada zamišljali kao direktora i poslovnog čoveka?

„Nisam to nikada zamišljao, mislio sam da ću svirati ceo život i da će orkestar ‘Slatki greh’ svirati doživotno, ali kada su krenula ona dešavanja u Jugoslaviji, rat i tako dalje, mi smo se tada razišli. Interesantna stvar je da sam ja devedesete godine, kada smo imali turneju u Bugarskoj, otišao kod pokojne Baba Vange, koja mi je rekla da ću ja u 47. godini biti direktor velike kuće i da ću svim pevačima biti direktor, ja u to vreme nisam mogao da prihvatim i shvatim da to može da se desi jer smo devedesete godine imali sto i nešto hiljada ljudi na stadionu u Bugarskoj ogromne turneje, i nismo ni razmišljali o ovome što radimo danas. Ja već tri godine nisam na čelu ‘Grand’ produkcije, vodim ‘Zvezde Granda’ i kreativni direktor sam.“

Saša Popović Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Već 20 godina u kontinuitetu traje takmičenje „Zvezde Granda“, ako se ne varam, Žika Jakšić vam je predložio da oformite ovo takmičenje, kako je sve počelo?

„U to vreme ‘Grand šou’ i ‘Grand parada’ su bile najgledanije emisije u državi. A 2003. godine, kada je Žika došao kod mene i doneo snimak ‘Super star-a’ iz Nemačke da pogledam kako to izgleda, učinilo mi se dobro i eto krenuli smo, 2016. godine smo ukinuli klasične muzičke emisije i preorjentisali se samo na ‘Zvezde Granda’ i ‘Nikad nije kasno’. Mi smo sa ‘Zvezdama Granda’ krenuli 2003. godine, prva audicija je bila na Brenin rođendan 20. oktobra, a u to vreme je na BK televiziji išao ‘Idol’ koji je bio dosta popularan, ali smo uspeli da ga za godinu dana skinemo kao konkurenta. Bilo je dosta formata sličnih, ali nijedan format se nije održao sem ovog našeg, iz našeg formata su izašle mnoge zvezde. U Srbiji, Makedoniji, Bosni i tako dalje ima preko 1.000 televizijskih stanica, a ja sam razmišljao kako bi toliko televizija funkcionisalo sa muzičkim programima da nismo napravili toliko zvezda. ‘Grand’ je napravio mnoge zvezda, ali je i održao popularnost mnogim zvezdama. Mi nismo napravili Šabana Šaulica, Anu Bekutu, Snežanu Đurišić i tako dalje, ali smo uspeli da održavamo njihovu popularnosti, pored ‘Zvezda Granda’, mi smo napravili i Sašu i Dejana Matića, Janu, Stoju, Seku Aleksić i tako dalje. To je zaista jedna armija.“

Ko je bio najkorektniji za saradnju, a sa kim je bila najlošija komunikacija?

„Sa kim sam imao najlošiju komunikaciju ja o tome ne bih da pričam, uglavnom su svi bili vrlo korektni, to su ugovori na devet godina, svi od prve garniture ‘Zvezda Granda’, od Slavice Ćukteraš, Tanje Savić i tako dalje. Stvorili smo puno pevača, neko je veća zvezda, neko manja. Druge sezone je bila Milica Todorović, pa su onda došli Aleksandra Bursać i drugi. Sad da ne pričam o Aleksandri Prijović, Katarini Živković, toliko ih je mnogo, to je zaista jedna armija.“

Koje savete dajete mladim pevačima kada dođu u ‘Grand’?

„Kada dođu na audiciju oni se tresu od straha, kada dođu na takmičenje, imaju ogromnu tremu, oni bolje pevaju na audiciji nego što to pokažu u takmičenju, ali kada dođu do finala, onda se opuste, pa posle godinu dana sebe smatraju zvezdama. Mi im uvek kažemo da budu onakvi kakve smo ih prvi put videli, da budu normalni i profesionalni kao što su to Brena, Ceca, Marija Šerifović. Uvek je bitno da dolaze na vreme u emisije, da se uvek odazovu našem pozivu i da ne prave skandale. To su sve deca od 18, 19. godina, željni su svega, prvo kada zarade pare kupuju dobar automobil da se pokažu, ako, neka ih. Mnogo je sirote dece koja su prošla kroz audiciju, koja su došla u ‘Zvezde Granda’ i koji su napravili karijere, skućili se, kupili stanove, automobile, satove i tako dalje.“

Saša Popović Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Da li ste strogi prema svojim zaposlenima i da je istina da ni najvećim zvezdama ne dozvoljavate da kasne?

„Ako mogu ja sa 70 godina da dolazim na vreme, onda i oni treba da se ugledaju na mene, to je jedina stvar koja me nervira, ali moram da kažem da sada svi dolaze na vreme.“

Da li razmišljate kako će sve ovo funkcionisati jednog dana kada budete želeli da se povučete iz javnog sveta?

„Da li je to jednog dana ili sledeće sezone, ja to zaista ne znam. Ova sezona je na polovini, snimili smo nekih 15 emisija, šta će biti sledeće godine zaista ne znam, ja to od godine do godine odlučujem šta ću, možda me to i održava i daje mi neku mladalačku energiju. Nekada razmišljam šta bih radio, ja kao penzioner, znate kako penzioneri žive, dobro, ja to malo bolje… Suzana i ja imamo divnu nekretninu u Opatiji, pa i tamo malo provodimo vreme. Ja sam u godini odvojio 10 dana za audiciju, onda imamo 40 snimajućih dana, tako da to mogu da podnesem. Jednog dana ne moram ja to da vodim, ali mogu da napravim novi žiri i napravim nekog novog koji će mene zameniti. Pre osam godina niko nije mogao da zamisli da Žika Jakšić može da bude voditelj emisije ‘Nikad nije kasno’, ja mu kažem da vodi on, on ima u glavi kako je sve osmislio. Sećam se prve emisije, on je imao u ušima bubicu, a ja sam držao mikrofon u bekstejdžu i govorio mu pitanja, međutim, on je mnogo bolja pitanja postavljao jer je znao kako to treba da izgleda i ja mu na polovini emisije kažem da vadi to iz ušiju, odoh ja kući, on to radi fenomenalno, i eto.“

BONUS VIDEO: Intervju – Saša Popović 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar