Premijerno prikazivanje druge sezone dokumentarne serije Eli Roth’s History of Horror za sve ljubitelje horora, na AMC kanalu počelo je u ponedeljak, 12. aprila u terminu od 22:45h. Portal Nova.rs dobio je ekskluzivno pravo, kao jedini mediji u Srbiji, da uradi intervju sa holivudskim glumcem i režiserom Elajem Rotom. Glumac je za naš portal pričao o novoj sezoni serije, ali i o horor žanru kao takvom.
S obzirom na to da pričamo o seriji The History of Horror 2, možete li nam reći više o tome kako je serija nastala i koja je bila njena prvobitna ideja?
„Želeo sam da napravim ovakav TV program godinama unazad. Nešto što će istorijski prikazati horor žanr i pružiti fanovima ovog žanra mogućnost da nauče nešto novo o filmovima koje su voleli u prošlosti, ili filmovima za koje nikada nisu čuli, a koji jesu obeležili svetsku kinematografiju. Postoji razlog zašto je horor žanr opstao kao najpopularniji žanr u filmskom svetu svih ovih godina, a ja sam želeo da razgovaram sa autorima tih kultnih filmova. Nažalost, izgubili smo mnogo velikana u poslenje vreme – Vesa Kravena, Džordža Romea, Toba Hopera, a priče o njhovim filmovima su takođe umrle sa njima.
Želeo sam da zabeležim takve priče što je više moguće i da prikažem koliko horor filmovi mogu da budu pametni, čak iako su ponekad šokantni. Priroda dobrog horor filma je da šokira, a to ne funkcioniše dobro sa kritičarima, jer se oni boje da ne legitimizuju nasilje.
Međutim, vremenom, ako pogledamo neke horor filmove koji su nastajali ranije, možemo ih posmatrati kao alegoriju za trenutak kroz koji je društvo nekada prolazilo. Čak iako nekada ne izgleda tako, horor filmovi mogu da prikažu ono što stvarno osećamo u trenutku dok ga osećamo i dok kroz to prolazimo, ali ne možemo drugačije da ga iskažemo.“
Živimo u društvu koje je opsednuto horor žanrom. Da li mislite da je pandemija koronavirusa doprinela tome?
„Strah postoji svuda, i u vreme rata i u vreme mira i u vreme bolesti i u vreme kada je sve savršeno dobro. Svi ćemo jednom umreti. Pandemija je tu misao stavila na početak naših mozgova. Odjednom se svi plašimo da zagrlimo naše porodice, a nikada nismo razmišljali da ćemo biti u takvoj poziciji. Kako se nosimo s tim? Kako možemo izneti takve emocije van naših tela i kako ih zajedno možemo iskusiti i istražiti? Filmovi strave imaju takvu moć, pomažu nam da oslobodimo strah koji držimo u sebi.“
Koja je vaša omiljena potkategorija horor žanra i zašto?
„Slab sam na slasher filmove. Otkrio sam ih u toj dobi kad sam počeo da volim horor žanr. Uvek sam gravitirao ka realnom užasu, a slešeri su bili dovoljno stvarni da sam mogao da verujem da tako nešto zaista može da se dogodi. I volim ubijanja – nakupljanje, iščekivanje i isplatu. Kad se takvi filmovi odrade kako treba, skočim od sreće i osećam neverovatno uzbuđenje koje sam osećao i kao dete gledajući nešto zabranjeno. Ali svako ima svoje omiljeni žanr, to samo zavisi od vašeg ukusa. To često zavisi i koliko ste godina imali kada ste se zabljuli u horor filmove.“
Kakav uticaj društvene mreže imaju na današnje horor filmove?
„Imao sam nekoliko scena sa porukanjem i slanjem SMS-ova u filmu Hostel, i svi su bili oduševljeni. Onda sam koristio iPhone u „Hemlock Grove“ i niko nije mogao da veruje. To je učinilo likove u filmovima mnogo realnijima i ljudi su mogli da se poistovete. Sve su to normalne stvari, i danas se društvene mreže mogu koristiti kao način da se ljudi povežu sa filmom i likovima. Jedini problem je taj što će film biti stavljen u određeni istorijski trenutak, želeli vi to ili ne.“
Šta Vas lično najviše plaši?
„Podeljenost kroz koju svi mi prolazimo kao društvo. Nadzor. Misao da neki ljudi možda koriste pandemiju kako bi ušli u naše privatne živote i kontrolisali nas. To me jako plaši.“
English version
Since we are talking about The History of Horror 2, can you tell us more about how the show was conceived in the first place and what was its goal?
„I have been wanting to make a show like this for years, something that catalogued the genre in a historical context that fans could watch for years and learn about films they’ve never heard of or learn new information about films they love. There’s a reason this genre has been more popular than any other in the history of film consistently, and I wanted a record from the creators themselves about their work. We lost so many grants recently: Wes Craven, George Romero, Tobe Hooper, and their stories about their films die with them. I wanted to capture as much as we could and show how smart horror can be, even when it’s being repulsive and shocking. The nature of good horror is to shock, and that never works with critics, because critics fear being seen as endorsing the violence in the story. But years later you can often look back at a horror film and see it as an allegory for something the society was going through at the time. Even if you’re not aware of it at the time, horror can show you the ugly side of something we all feel but can’t express.“
We live in a society that is obsessed with horror genre. Do you think that the global pandemic that we currently live in has an impact on that?
„Fear exists everywhere, in times of war, in times of peace, in sickness and in health. We are all going to die no matter what. The pandemic brought that to the forefront of everyone’s minds. Suddenly we’re all afraid to hug our families, it’s something we never thought we’d ever experience. How do we deal with it? How do we let those feelings out and explore them and comfort each other by experiencing them together? Scary movies have that power, they help release the fear we hold inside.“
What is your favorite category when it comes to horror movie genres? And why?
„I have a soft spot for slasher films. They just got me at that age when I started getting into horror. I always gravitated towards realistic horror, and the slashers were just real enough I could believe they would happen. And I love the kills – the buildup, the anticipation and the payoff. When they’re done right I jump and feel the incredible rush I felt of being a kid watching something forbidden. But everyone has their favorite genre, it just depends on your taste. It’s often dictated by how old you were when you fell in love with horror movies.“
When it comes to social media, what kind of impact does it make on horror movie stories?
„I used texting in Hostel and it was a huge deal at the time, it was the first movie to do that. Then I used iPhones in Hemlock Grove and people couldn’t believe it, no one had ever asked permission or gotten them approved, and it just makes the characters instantly relatable. These are all normal things now but you can use social media and modern technology to make the film relatable to audiences. The only problem is it will date your movie to that time, whether you want it to or not.“
What scares you personally the most?
„The separation we’re all going through. The surveillance. The thought of them using the pandemic as an excuse to invade our privacy. That scares me.“
Pratite portal Nova.rs i na društvenim mrežama Instagram, Fejsbuk i Tviter.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare