“Možemo li sad da malo koljemo Turke?”, pita Oficir Komitu ili obrnuto, svejedno. Reis ćuti. Ćuti i BS, političko krilo.
DPS takođe ćuti, ali jedini ima opravdanje – kako da udari na Lomija, Oficira, Komitu, Tigra sa kojima su, u udruženom poduhvatu, vodili Montenegro dvije decenije. Iz pobjede u pobjedu, kako bi rekao njihov Šef MĐ. Da su im u pogonu šaptačke brigade kao nekad, domovinu bi već prekrio glas da je sve montirano istinskim patriotama iz Kavča kako bi se nanijela šteta građanskoj, evropskoj i antifašističkoj Crnoj Gori, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
“Imamo li nešto, koljemo Turke iz Bara, Ulcinja, Rožaja, Bijeloga Polja i tako dalje… Deremo malo Turke, ajmo”, govori Oficir nakon čega sa muzičarima pjeva uglas – “Od Glave Zete do grada Spuža”…
Prolazi čitav dan, 24 sata, ni glasa od Reisa! A to znači ni od političkog krila koje vodi Ibrahimović. Ćuti i DPS, kao što je ćutao i kada su padale glave, pucale palice, sijan govor mržnje prema kritičarima režima. Dok je bio na slobodi i šef policije Veselin Veljović je to zvao “izolovani incidenti”. A njegov Šef, koji je još uvijek na slobodi a onda je bio premijer, slavio je napade, insinuirajući da smo ih sami organizovali ili u najboljem slučaju – dobili smo što smo i zaslužili.
“Deri bre, deri ove bre, deri Kožara… Je*i majku bre… Ajmo Born, ajmo Juniore, ajmo bre, Milovići, Lazovići, Zviceri, deri bre po Crnoj Gori. Ajmo, parastos je. Deri Turke”, uzvikuje Ljubo i završava desetercem: “Da zna bula kakva je slanina, ne bi ona ljubila Turčina”.
Ni ova ogavna šovinistička orgija nije poremetila Reisa, izazvala njegovu reakciju, a kamoli bijes. Ćutao je kao zaliven, vođen valjda mudrošću strpljen spašen, jer je znao da ako riječ zucne, može nanijeti nenadoknadivu štetu građanskoj, multietničkoj i evropskoj Crnoj Gori. Kakvu smo uživali dok nije, kako Reis cinično poručuje, stiglo oslobođenje. Misli na 30. avgust, dan kada je palo političko krilo kavčana.
Nije čudo ni što na istu temu skoro mjesec dakle ćuti i antifašistički NVO sektor, takozvani intelektualci zemlje i regiona, plus Vesna Pusić. Valjda su i oni, kao i Reis, uvjereni da se Skaju ne može vjerovati i da su kavčani bili i ostali naša braća, Crnogorci čisti, kojima je građansko, evropsko i multietničko društvo temeljni princip u radu i kokainu! A sa principima, da citiram harizmatičnog Adrijana i otmenog Nimanbegua, sa principima nema trgovine.
Ni glasa od majki Srebrenice, ni riječ od Sonje Biserko, Azema Vlasija, ćuti Stipe Mesić na Ljubinom grobu i Aleks Zeković kraj spomenika Ljubu Čupiću. Niko da pomene govor i pjesmu mržnje ovovremenog Ljuba (Milovića), visokog oficira našeg MUP-a, iz prostog razloga – oni misle da bez njega i svih kavčana i škaljaraca ne bi bilo ni Tigra, ni Lomija, ni referenduma, ni NATO-a, ni nezavisne i vječne Crne Gore.
Nemoćan da razumijem Reisovu šutnju, svjestan zašto Ervin ćuti, jer kada ćuti Fejzić šta on ima da mu protivrječi, počeo sam da se tješim mišlju kako je takva odluka donijeta iz najbolje namjere. Jer da je Reis, nakon kavačkog šovinističkog pira, izjavio da je zgrožen nad činjenicom da ugledni Montenegrini podjednako mrze muslimane kao i nepopravljivi četnici, razotkrio bi suštinu koju ovih dana notira ugledni njemački nedjeljnik Špigl – da je trajni vladar Crne Gore Đukanović verbalnu podršku Zapadu i NATO partnerstvo koristio kako bi prikrio svoje mračne poslove. E, moj Reise, svašta piše ta slobodna štampa.
Kad bi razmišljao na taj način vođa IZ u CG bi pitao trajnog vladara MĐ kako je moguće da nam stari režim, onaj prije oslobođenja, istinskog dakle, njihova propaganda, plaćeni antifašisti zemlje i regiona, deceniju i po ili dvije prodaju rog za svijeću!? Mažu nam oči multietničkom i građanskom Crnom Gorom, a njihova mladež i zaloga budućnosti, kavčani pored ostalih, slave kidanje turskih glava, od Bara do Rožaja!? Toliko o građanskom i multietničkom DPS, koji je kako nam objašnjava trajni vladar bio podjednako empatičan 90. i 99! Ispada u stvari da je ta stranka istinski ostala na fabričkim podešavanjima. Kada su Milošević, Bulatović i Đukanović udarili temelje magnum krimena koji će se kasnije desiti. Ali, ćuti Fejzić i na taj istorijski falsifikat velikog Vođe.
Nemoćan da dokučim razloge vaskolike šutnje našeg Reisa, jedino mi je preostalo da zaključim kako je i on, poput advokata i intelektualaca, Martinovića i Piperovića, zaključio da je Skaj komunikacija nepouzdan dokaz, da ga nijedan sud ne može uzeti u obzir i da je Ervin, lider BS, u pravu kada traži Spajkiju da u temeljne principe rada buduće vlade ugradi i – prezumpciju nevinosti. Znači, sve što ste čuli od Kavčana, na temu klanja i dranja, kao da niste čuli, zaboravite, sve dok časni Sud i Suzana Mugoša ne utvrde da li su Oficir i društvo pjevali od Glave Zete do grada Spuža! Ili ipak, samo onu patriotsku – niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore.
A do tada Reis ima pametnija posla. Zajedno sa političkim krilom od DPS, BS, SD i LP. Recimo, da u deset minuta ili najkasnije pola sata, reaguju na navodni govor mržnje nekakvog Đurovića, zakupca plaža iz Utjehe. Iako je gledanjem snimka bilo sumnjivo zašto je zakupac prekinut u pola rečenice, kako bi se prikazala navodna mržnja prema muslimanima!? Još ćete me optužiti da mrzim muslimane a sa njima živim čitav život, objasniće malo kasnije inkriminisani Đurović. A tada smo i Reis i mi saznali da je baš taj Đurović decenijski zakupac plaža, što znači i DPS aktivista. Ili ono što nismo saznali od njega, ali se moglo lako provjeriti – da je čovjek rođeni brat Kardinala Đurovića, koji u nekom od hrvatskih zatvora služi 30 godina robije za organizaciju ubistva Ive Pukanića. Dakle, još jedna potvrda da je zakupac i porodično vezan sa DPS i strateškim partnerima tog vremena. Ali šta to vrijedi kada je Reis već poentirao – zapljusnuo je društvene mreže tvit objavom o nesumnjivom primjeru izliva mržnje prema muslimanima, stavljajući sve to na dušu aktuelnoj vlasti. Ovoj nakon 30. avgusta 2020. Kada je kako ironično konstatuje Reis stiglo oslobođenje. Ako je Ibrahimović svoje političko djelovanje nepovratno vezao za službu i odbranu bivšeg režima i trajnog vladara, ne mora Fejzić da slijedi taj primjer. I za njega lično i za vjernike kojima se obraća bilo bi mnogo ljekovitije kada bi Reis makar istu dozu cinizma i kritike koju iskazuje prema vlasti nakon oslobođenja – koja traje tri godine, pokazao i prema onoj koja je žarila i više palila pune tri decenije.
Popovi pa topovi, to je bila formula pod kojom je SPC 90-tih napredovala prema Vukovaru, Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Zvorniku… Za potrebe tadašnjeg režima Slobodana Miloševića, i nevoljnih saučesnika Momira Bulatovića i Mila Đukanovića. Sreća da je danas tu NATO i da su novi ratovi, klanja i dranja nemogući. Jer ispada, pored ovakve političke, vjerske i intelektualne elite mogao bi se ovdje, nakon samo tri decenije, novi kosovski boj započeti, kako je to pjesnički nadahnuto, i zlokobno iznad svega, prije 30 i kusur godina najavio rahmetli Momir Vojvodić.