0
Ako Marko Kovačević mudro i bez dileme zaključuje kako je Podgoricu, Nikšić, Danilovgrad i veći dio današnje Crne Gore, prije 150 godina, trebalo oslobađati od otomanske okupacije, zašto onda Demokrate i Ura danas, 150 kasnije, imaju dilemu da li grad i opštinu Nikšić, treba osloboditi od Marka Kovačevića?!
Ili kad Marko i Jole, odnosno Kovačević i Vučurović, objašnjavaju građanima Podgorice, Nikšića, Danilovgrada, kao i današnje Crne Gore, da stih “leleču Turci, kukaju bule” pjevaju u slavu naših hrabrih predaka kojih se oni, nakon 150 godina, svako malo sjete, zašto je onda Demokratama i Uri problem da baš iz tih razloga – odbrane slobodarstva i promocije viteštva, što je utkano u sve oslobodilačke bitke naših predaka, od Vučjeg dola do Neretve i Sutjeske – glasaju za smjenu gradonačelnika koji je očito na suprotnim vrijednosnim postulatima. Jer Marku su Šahovići i Srebrenica očito bliži nego Krusi i Virpazar, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Ili da okrenem. Ako je Demokratama i Uri nezamislivo da glasaju sa korumpiranim DPS-om za skraćenje mandata Skupštini koja odavno u raznoraznim blokadama, zašto im onda bar toliko, a trebalo bi više, nije otežano disanje u koalicionom zagrljaju sa Markom Kovačevićem i njegovim svjetonazorom.
Premijer DA kaže – samo relaksirano. A zašto ne bi bilo – samo logično. Recimo, ako je Marku Kovačeviću matična država Srbija, a srpska elita, politička i intelektualna, davno je prihvatila strategiju kazne, po mogućnosti i istrebljenja braće po krvi koja su iz ovih ili onih razloga, tijekom otomanske okupacije, iz pravoslavlja prešla u islam – zašto takvu očito pogrešnu politiku i svjetonazor širiti Podgoricom, Nikšićem, Danilovgradom i današnjom Crnom Gorom. Zar nije mudriji pristup komšija iz Albanije?! Tamo i danas, kao i prije 100 godina, kada je i tamo izvojevana sloboda od Turaka, živi (okvirno) 60 odsto muslimana, 25 odsto katolika i 15 odsto pravoslavaca, ali su nacionalno svi oni Albanci i ne prijete jedni drugima! Ako tako prosta činjenica nije jasna Marku K., trebala bi biti njegovim koalicionim partnerima iz Demokrata i Ure.
Pošto Aleksa i Dritan znaju da Kovačević i njegovi saborci 150 godina nakon oslobođenja od Turaka ne mogu, osim ako nijesu klinički slučaj, nadahnjivati ni sebe ni građane Podgorice, Nikšića i Danilovgrada tim davnim vremenom, do te mjere da se pada u delirijum i vatreno raspoloženje, onda se moraju zapitati kome su te i slične pjesme upućene. Našim davnim precima kojih se Kovačević i slični rado sjećaju, ili današnjim komšijama islamske vjere?! Da li se ovakvim pjesmaricama slavi davna pobjeda protiv Turaka ili se priziva “oslobođenje” od naše braće i komšija muslimana?!
Ako je Demokratama i Uri kao građanskim partijama evropska perspektiva neupitna, šta imaju da traže u društvu i političkom savezu sa kovačevićima koji budućnost Podgorice, Nikšića, Danilovgrada i današnje Crne Gore vide u novim istragama i ćeranjima. Ili ako su Demokrate i Ura toliko osjetljivi, s pravom, na makar tehničku koaliciju sa lopovskim DPS-om oko skraćenja mandata davno upokojene Skupštine, kako im onda senzori ne reaguju kada je u pitanju mnogo ozbiljnija, vrijednosna kategorija. Slobodarstvo i antifašizam, recimo. Valjda je biti sa partnerima koji šire govor mržnje, šovinizam, diskriminaciju, netrpeljivost, veća jeres nego jednokratno glasati za raspuštanje Skupštine sa prvacima korupcije i organizovanog kriminala?!
Više je vrijeme da logično, ali i relaksirano, Aleksa i Dritan zaključe kako je dvogodišnje tumaranje sa DF-om koji, kao ni DPS, ne pokazuje znake promjena i reformi, postalo ne samo preteško za čula svakog normalnog građanina ove zemlje, već da ozbiljno prijeti da utopi DCG i Uru u nakaradan narativ koji bi tako postao i vrijednosni okvir Podgorice, Nikšića, Danilovgrada i današnje Crne Gore?! Dok Demokrate i Ura ponavljaju mantru – nikad sa DPS-om.
I ne treba sa Milom i Gvozdenovićem, Bidonom ili Erakovićem, ali zašto se mora sa Kovačevićem i Vučurovićem?!
Iz ovog galimatijasa jedino rješenje su izbori. Čak možda ne samo parlamentarni i predsjednički, već i lokalni. Nakon kojih bi se pravile političke koalicije na osnovu programskih vrijednosti a ne ličnih afiniteta. Vučićevo koketiranje sa desnicom, propagandno satanizovanje građanske opcije i političkog centra i ljevice u Srbiji, uveli su u Skupštinu susjeda Zavetnike i slične kovačeviće koji sada predstavljaju kamen o vratu i samom gospodaru od Srbije. Na sličan način ili u istovjetnom kanalu može završiti i Crna Gora ako Demokrate i Ura bježeći od OKG okupljene oko Milovog DPS-a otvore širom vrata i etabliraju NKG okupljenu oko Marka Kovačevića. Jer nacizam je takođe kriminal kao i pohara.
POGLEDAJTE JOŠ:
Jednostavno, Demokrate i Ura moraju prestati da izigravaju smokvin list DF-a nastavljajući makar i nevoljno da žmure a time i aboliraju njihovu javnu promociju antievropskih vrijednosti i standarda. Pozivanje na 41 poslanika je imalo smisla 30. avgusta 2020. dok danas to predstavlja ciničan izgovor kojim se ismijava najveća tekovina baš tog 30. avgusta – smjena korumpiranog i kriminalnog režima DPS-a. Nakon tri decenije. Da bi se zadržala nada građana u suštinske i kvalitetne promjene koju je taj datum porodio, mora pod hitno da se zaboravi na tzv. parlamentarnu većinu koja u ovih dvije godine nije opravdala povjerenje. Što ne znači da nije bila produktivnija i kvalitetnija od DPS-a već da je morala mnogo više. Za novi iskorak u pravcu EU mora se tražiti nova većina a jedini put do tog cilja su novi izbori. I, naravno, Ustavni sud prije toga bez koga se ti izbori ne mogu održati. Ako Demokrate i Ura nastave da relativizuju ili ignorišu signale i očekivanja iz Brisela onda se ne trebaju čuditi ako sjutra i oni dođu na “crnu listu” EU kao takozvani nepoželjni partneri. Aktuelni prvaci DF-a očito uživaju u tome i ne misle ništa mijenjati. Nadam se da to društvo nije izbor Bečića i Abazovića.
