0
Emotivne ucjene, a pogotovo emotivne ucjene neopisivim ljudskim stradanjima, ucjenjivanje žrtvama velikih zločina, koje u masovnoj psihologiji svakog naroda, postaju ne samo najbitniji identitetski međaši, već dobijaju status nečega što je sveto, čisto i nedodirljivo, predstavljaju najgnjusniji čin svake političke manipulacije. Dio takve gnjusnosti postali su i Holokaust, Jermenski genocid, Jasenovac, Holodomor, zločin u Katinskoj šumi. Svjedoči o tome istorija globalnog političkog beščašća. Nije bilo nikakve sumnje da ista sudbina čeka i mučeničku Srebrenicu.
PROČITAJTE JOŠ:
Budući da je bivša vlast DPS-a u Crnoj Gori, na čelu sa Milom Đukanovićem, kao dobavljač resursa onima koji su činili masovne zločine nad Bošnjacima, ne samo onaj u Srebrenici, već i u cijeloj Istočnoj Bosni 1992-1995, majstor najgnjusnijih manipulacija, bilo je samo pitanje vremena kada će se dosjetiti kako da iskoristi prirodne uzburkane emocije prema žrtvama u čijoj je tragediji učestvovala, a kao gorivo prema novoj žrtvi – srpskom narodu, pravoslavnim vjernicima i svim građanima Crne Gore koji odbijaju demonsko poigravanje sa stvarnošću u kojoj bi DPS mogla biti bilo kakva vrsta moralne vertikale.
Upravo zbog toga, a ne zbog pijeteta prema žrtvama, su pitanja o Srebrenici upućena ministru koji će biti smijenjen – Vladimiru Leposaviću. Zbog toga što se unaprijed znalo kakav će biti odgovor. I to ne zbog toga što Leposavić ima ovakav ili onakav stav izgrađen na tumačenju međunarodnog prava i zbog toga što je, generalno principijelan i dosljedan svojim stavovima pa ma kakvi oni bili, ne i samo zbog toga da bi se podijelila i srušila aktuelna vlast čiji neprijatelj nije samo opozicioni DPS ruku krvavih do lakata, već i dio vlasti same, ultranacionalistički DF, već i radi toga što isti taj DF nema harizme, nema ništa čime bi moglo inspirisati ljude, budući da su i sami bili dijelom DPS-ovih šovinističkih shema, te im stoga treba svježa krv, neko ko bi ih mogao predvoditi jer je, tobože, pravedno stradao za neki princip.
Zato je trebalo, uz DPS-ovu i ne samo DPS-ovu pomoć, naravno, proizvesti srpskog mučenika Leposavića. A kojeg će, naravno, tabloidno, punim kapacitetom podržati najveći saradnik sve i jedne strane ambasade na Balkanu, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, da bi optužio Krivokapića da radi upravo ono što on radi, a Leposavića uzdigao za tobožnjeg srpskog lidera, iako mu je, kao i svima, jasno da on nema kapaciteta da takvu lidersku funkciju iznese. Što, opet, odgovara DF-u, koji bi se najradije vratio na komotne, opozicione, pozicije rigidnog lakrdijaškog srbovanja, onog srbovanja koje vlast ne želi i za nju i ne pita, da time ne bi ugrozila istinske interese svog istinskog gospodara – Mila Đukanovića.
Koji je, iako se to medijski izvitoperuje, istinski sagovornik i partner Aleksandra Vučića i kojem Leposavić, a ne čovjek od integriteta kao Krivokapić, odgovara kao opozicioni lider. A to je zato jer ga je vrlo lako maknuti u stranu i proglasiti mračnjakom, idiotom i lijevim smetalom. Pri tome se, naravno, manipuliše osjećanjima ljudi koji su prošle godine iz dana u dan branili svoje svetinje, praktično od iste koalicije, koja je, onda bila usmjerena protiv Vučićevog i Đukanovićevog najvećeg rivala – mitropolita Amfilohija. Ali šta je to za Đukanovića.
Ako se do jučer bezobzirno hvalio kako je benzinom, kriomice, iza Miloševićevih leđa, punio benzinom tenkove Ratka Mladića, zbog čega bismo očekivali da će prema leševima strijeljanih Srebreničana imati bilo kakav drugi odnos, osim kao prema nečemu, što zajednički sa Aleksandrom Vučićem, može brutalno i besavjesno iskorištavati. A za šta?
Kao i 1995, uglavnom, za obezbjeđivanje kriminalnih aktivnosti, u kojima su ljudski životi najjeftiniji. Otkako je nova vlast počela smjenjivati podobne kadrove u policiji i službi bezbjednosti, kapacitet luke Bar da služi za mutne poslove Đukanovićevih i Vučićevih mafija, kao što to već decenijama služi raznim mafijaškim režimima u kojima je jedino Đukanovićev konstanta, biva sve manji i manji. Eto zbog čega su se Đukanovićevi dušebrižnici najednom sjetili Srebrenice, a DF-ovi jedva dočekali tu lopticu.
Upravo zbog toga DPS nikada nije imao namjeru da Crnu Goru istinski uvede u EU integracije i zbog toga, dok su bili na vlasti nisu zatvorili nijedno pristupno poglavlje u tom pravcu. I upravo zbog toga bi im više odgovarao Vučićev koncept malog Šengena, jer u njemu, sa DF-om, kao tobožnjom opozicijom i dalje mogu nastaviti po starom – svađati ljude kreiranjem vjerske i nacionalne mržnje, evociranjem najstrašnijih trauma, a onda najgnjusnijom manipulacijom tim traumama koje su sami izazvali.
I ne, nije ovo polemika o za i protiv EU i koliko je zbližavanje među zemljama bivše Jugoslavije neophodno, o čemu se mora i treba diskutovati, već samo iznošenje činjenica da su Demokrate, URA i Zdravko Krivokapić krivi jer nisu dio mafijaških grupacija. I zato moraju biti optuživani i kinjeni zločinima upravo tih grupacija, koji perfidnim performativnim sažaljenjem nad vlastitim žrtvama žele samo jedno – nekažnjeno vladati i pljačkati do kraja života.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
