0
Hoće li Ukrajinci ispasti žrtve nerealnih obećanja međunarodne zajednice, a posebno dela političara koji najavljuju članstvo Ukrajine u EU kao sigurnu političku odluku s čijom realizacijom bi se moglo krenuti odmah nakon završetka rata?
Iskusni državni zvaničnici i diplomate iz više članica EU počeli su da upozoravaju kako članstvo Ukrajine u EU nije samo pitanje vremena, nego vrlo kompleksna i osetljiva problematika nalik pristupnom lavirintu kroz koji je prolazak vrlo težak, možda čak i nemoguć. U čekaonici za ulazak u EU već je sedam drugih kandidata osim Ukrajine – to su Turska, Crna Gora, Srbija, Severna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija te Moldavija. Treba voditi računa o tome da će u neizvesnoj ekonomskoj situaciji u godinama koje dolaze apsorpcijska moć ekonomije EU kod integracije novih članica u zajedničko tržište (bez značajnih negativnih posledica na zajednicu i ostale članice) biti svojevrsni stres-test, čak i bez Ukrajine, kao vrlo specifičnog i posebno teškog izazova.
Ako se, naime, pogleda BDP per capita u 2023. godini, jasno je da je Ukrajina potencijalni kandidat s uverljivo najnižim temeljnim pokazateljem bogatstva, odnosno uspešnosti neke nacije. Uz rat, Ukrajina ima osetno niži BDP per capita čak i od notorno siromašne Moldavije, dok se države opterećene dramatičnim strukturnim problemima – poput Srbije ili Crne Gore – posmatraju kao bogatime. Nadalje, Ukrajina je (osim Turske) prema broju stanovnika i površinom daleko veća od svih ostalih kandidatkinja te je njena integracija u EU stoga vrlo diskutabilna – Ukrajina bi trebalo da postane peta najveća članica EU, a nejasno je ima li kompletna EU finansijske i institucionalne kapacitete za vođenje tog složenog procesa. Otvoreno je čak i pitanje ne samo članstva Ukrajine u EU, nego i finansiranja njene obnove.
Oko članstva Ukrajine u EU otvaraju sve dve ključne dileme: Prvo, je li Ukrajina nakon rata uopšte u stanju da sprovede dugačku listu reformi koje su preduslov članstva u EU, a vrlo su zahtevne čak i za zemlje koje nisu prošle ratne užase. Drugo, je li uopšte moguće drastično primeniti principe finansiranja programa EU kako bi se omogućilo primanje Ukrajine u članstvo?
Vladimir Zelenski odlučno insistira na početku pristupnih pregovora u decembru, ali je vrlo neizvesno može li dobiti odgovor koji će ga zadovoljiti. Pitanje integracije Ukrajine u EU toliko je osetljivo da se šanse dobijanja pozitivnog mišljenja svake članice ne čine realnima, barem ne trenutno, piše Jutarnji.
Trenutno se ne čini da EU birokrate imaju odgovor kako uopšte prilagoditi zajedničku agrarnu politiku, kao i onu kohezijsku, koja podređuje raspodelu novca prema regionalnom principu. Te dve temeljne politike čine 62 posto sedmogodišnjeg proračuna EU te svaka predstavlja trošak od oko 370 milijardi evra. Otprilike tolika će biti i cena obnove Ukrajine. Ako se pak donese odluka o integraciji Ukrajine u EU, to će značiti da EU dobija nove agrarne površine veličine Italije te novu, vrlo veliku populaciju poljoprivrednika. Oko 14 posto Ukrajinaca, naime, živi od poljoprivrede. Ako se, dakle, ukrajinski agrar želi da se integriše u evropski model subvencija, to mora značiti drastičnu promenu temeljnih principa Zajedničke agrarne politike, i to na štetu postojećih članica.
To u javnim istupima evropski političari ne spominju jer svesno prećutkuju činjenicu da bi Ukrajina u jednom trenutku mogla postati uverljivo najveći pojedinačni primatelj novca iz EU fondova iz programa Zajedničke agrarne politike. Pojednostavljeno rečeno, to znači da bi poljoprivrednici iz svih ostalih članica EU trenutkom početka integrisanja Ukrajine u EU morali pristati na puno niže podsticaje iz EU fondova te nipošto ne treba očekivati političko oduševljenje članstvom Ukrajine.
Podjednako velik izazov biće fondovi regionalnog razvoja, koji služe za ujednačavanje stepena ekonomskog razvoja na nivou EU. Ukrajina je zbog rata postala država koja je osetno siromašnija i od Bugarske, uverljivo najsiromašnije članice EU. To znači da bi ostale zemlje kandidati, kao i postojeće najsiromašnije članice (među kojima je i Hrvatska), morale da žrtvuju svoje ambicije korišćenja kohezijskih fondova u korist Ukrajine, kojima su oni potrebniji.
POGLEDAJTE JOŠ:
0
0
0
Zapadne članice počele su da pripremaju finansijske studije o implikacijama članstva Ukrajine u EU. U tim studijama ključna su pitanja uticaja na finansije postojećih članica. Prve procene izašle iz pojedinih tink tankova, kao što je Bruegel, govore kako bi uklapanje Ukrajine u kohezijski proračun za period 2021.-2027. godine značilo da negde treba pronaći sredstva za alokaciju koja je daleko veća od one trenutno namenjene Poljskoj, koja iznosi 77 milijardi evra.
Sve ove dileme oko potencijalnog integrisanja Ukrajine u EU signalizuju kako rat i razaranja što pre treba zaustaviti jer su ekonomske posledice već sad tolike da svako njihovo dalje povećavanje čini scenario učlanjivanja još manje realnim nego što je trenutno.