Oglas

Si Đinping, Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin
Foto: EPA-EFE/IGOR KOVALENKO, EPA-EFE/STR, EPA-EFE/ALEXEI DRUZHININ / SPUTNIK / KREMLIN POOL MANDATORY CREDIT
Foto: EPA-EFE/IGOR KOVALENKO, EPA-EFE/STR, EPA-EFE/ALEXEI DRUZHININ / SPUTNIK / KREMLIN POOL MANDATORY CREDIT

Đinping, Erdogan i Putin, braća po doživotnoj vlasti

01. avg. 2020. 13:56
>
01. avg. 2020. 14:18

Najuticajnija tri autokratska lidera na svetu, Si Đinping, Vladim Putin i Redžep Tajip Erdogan, u predvečerje velike ekonomske krize, suočeni sa padom popularnosti i porastom narodnog nezadovoljstva, dodatno centralizuju vlast i uskraćuju poslednje oaze slobode u Kini, Rusiji i Turskoj.

Oglas

U poslednjih mesec dana smo bili svedoci usvajanja Zakona o bezbednosti s kojim je Peking ukinuo autonomiju Hongkonga, u Rusiji je održan referendum o ustavnim promenama, uprkos pandemiji koronavirusa, koje dozvoljavaju Putinu da, kao Đinping i Erdogan, ostane, praktično, doživotno na vlasti, dok je u Turskoj Erdogan realizovao svoj san o pretvaranju Aja Sofije u džamiju i brisanju još jednog dela nasleđa sekularne Turske Kemala Ataturka.

Učvršćivanje autokratskih režima

Sva trojica lidera pokušavaju da iskoriste veoma povoljan momenat za učvršćivanje svojih autokratskih režima i pooštravanje mera i represije protiv disidenata i slobode mišljenja. Baštinici orjentalnog despotskog vladanja zaziru od širenja nezadovoljstva među građanima usled ekonomske krize prouzrokovane pandemijom Kovida 19 i zato preventivno deluju da onemoguće bilo kakvu ozbiljniju opoziciju režimu. Za Si Đinpinga su najopasnije tačke Hongkong i nešto manje u Sinkjang, Putinu zadaje glavobolju gradska mladež koja izmiče kontroli a Erdogana i dalje peče poraz, i to dvostruki, u Istanbulu na izborima za gradonačelnika.

h_55631208-1024x749.jpg
Foto: EPA-EFE/PAVEL GOLOVKIN / POOL | Foto: EPA-EFE/PAVEL GOLOVKIN / POOL

U Kini mediji nikada nisu bili slobodni, a internet, kao i društvene mreže, su pod striktnom cenzurom. Svako iznošenje mišljenja koje nije na partijskoj liniji vodi pravo u zatvor a ponekad i u “mrak”. Primer oftalmologa iz Vuhana Li Venlijana je lampantan. Vladimir Putin je davno ugasio ili stavio pod kontrolu sve nezavisne elektronske medije u Rusiji, ostavljajući samo par novina i portala, a krajem prošle godine je uveo tzv. suverenističkog interneta (Runet), po ugledu na Kinu.Erdogan je pre četiri godine ugasio i poslednje slobodne medije u Turskoj. Istovremeno, dok se novi sultan molio u Svetoj Sofiji, u parlamentarnu proceduru je ušlo usvajanje zakona s kojim se predviđa da svi internet sajtovi i društvene mreže koji imaju više od milion kontakata dnevno (Tviter, Fejsbuk, Jutjub, itd) moraju da imaju legalnog predstavnika na teritoriji Turske, ovlašćenog da polaže račune državi. Takođe, sajtovi i društvene mreže su dužni da čuvaju sve podatke na serverima u Turskoj i da budu dostupni, u svakom momentu, nadležnim vlastima.

Tan2020-7-19_153518223_3-1024x633.jpg
Recep Tayyip Erdogan Foto:Turkish Presidency via AP | Recep Tayyip Erdogan Foto:Turkish Presidency via AP

Agresivna komšijska politika

Tri lidera se odlikuju i po sprovođenju agresivne komšijske politike s ciljem da prisvoje teritorije i međunarodne vode na koje nemaju pravo. Kina već godinama militarizuje Južno kinesko i Istočno kineskom more zauzimajući ostrva na kojima nema međunarodno priznati suverenitet i suprotno presudama Međunarodnog tribunala pravde u Hagu. Paralelno, Peking se sve otvorenije sprema za invaziju na Tajvan.Rusija osim što je napravila dve države u Gruziji, Abhaziju i Južnu Osetiju, anektirala Krim i podržava etničke Ruse u građanskom ratu u Istočnoj Ukrajini, i dalje održava u životu dve enklave: Prednjestrovlje u Moldaviji i Nagorno Karabah u Azerbejdžanu.Turska već 46 godina drži pod okupacijom severni deo Kipra. U međuvremenu je zauzela seveozapadni deo Sirije pod izgovorom borbe protiv kurdskih terorista i učestvuje u građanaskom ratu u Libiji na strani vlade premijera Fajeza el Saraža u Tripoliju. Ankara se ponaša nasilnički i u Mediteranskom moru gde je proglasila svoju ekskluzivnu ekonomsku zonu nad teritorijalnim vodama Kipra i Grčke i onemogućava evropske naftne kompanije, sa uredno dobijenim licencama, da ispituju morsko dno.

Putin, Erdogan, Turkish President Recep Tayyip Erdogan visits Moscow
Foto: EPA-EFE/PAVEL GOLOVKIN / POOL | Foto: EPA-EFE/PAVEL GOLOVKIN / POOL

Kina, Rusija i Turska su slične i po tome što u svom okruženju imaju veoma mali broj prijateljskih zemalja. Peking, ne računajući Rusiju u koju ne može da se pouzda, računa samo na režime čije vladare drži u šaci: Mijanmar, Kambodža, Nepal, Laos i donekle Severna Koreja. Sa svim ostalim zemljama - od Indije preko Tajlanda, Singapura, Indonezije, Malezije, Filipina, Vijetnama, do Tajvana, Južne Koreje i Japana - su, i pored značajne ekonomske i trgovinske saradnje, u zategnutim odnosima.

Omiljeni sport - prekrajanje istorije

Rusija u svom tzv. bliskom inostranstvu broji na prstima ruke “prijatelje”, a pojedine autokrate iz bivših sovjetskih republika, uključujući Lukašenka iz Belorusije i Nazarbajeva iz Kazahstana, pokazuju sve veće ambicije za emancipacijom od Moskve. Osim Jermenije, čiji opstanak zavisi od Rusije, Moskva nema nijednog saveznika u komšiluku u koga bi mogla da se zakune.

Tan2020-6-24_101031720_0-1024x650.jpg
Foto: Tanjug/Sergey Pyatakov / Host photo agency | Foto: Tanjug/Sergey Pyatakov / Host photo agency

Ankara je od politike bivšeg premijera Davutoglua “nula problema sa komšijama” stigla do situacije u kojoj nema suseda s kojim nije u problemima, čak i u širem okruženju. Od poslovično zategnutih odnosa sa Jermenijom, Kiprom, Grčkom i Bugarskom, Turci su zaoštrili do krajnjih granica odnose sa Sirijom, Egiptom, Saudijskom Arabijom, Izraelom. Priroda relacije Ankare i Moskve je direktno vezana za lični odnos Putina i Erdogana, koliko pragmatičan toliko i nepredvidiv.Omiljeni sport u sve tri autokratske prestonice je i prekrajanje isorije ili ispisivanje nove, prilagođene akutelnim despotima. Si Đinping gradi klasičan kult ličnosti. Kao što je u komunističkoj Jugoslaviji, od bukvara pa do fakultetskih udžbenika prva unutrašnja strana bila rezervisana za prigodnu misao Josipa Broza, tako su Đinpingove misli ušle ne samo u školske knjige nego i novi Ustav Kine. Putinova propaganda je potpuno rehabilitovala Josifa Džugašvilija Staljina a Erdoganova reislamizacija Turske podrazumeva brisanje kompletnog republikanskog nasleđa. Od Turske Kemala Mustafe ostale su samo njegove slike. Njih još nisu uklonili.

epa08039039 China's President Xi Jinping waves to Russian President Vladimir Putin via a video link, from the Great Hall of the People in Beijing, China, 02 December 2019.  EPA-EFE/NOEL CELIS / POOL
Foto: EPA-EFE/NOEL CELIS / POOL | Foto: EPA-EFE/NOEL CELIS / POOL

Interesantno je i da se u sve tri zemlje vode politike prevaspitavanja dela naroda kao i diskriminacija manjinskih ili slabijih grupa. U Kini se milioni Ujgura, muslimana, “prevaspitavaju” u radnim logorima kako da postanu dobri komunisti i patrioti. U Rusiji se vodi otvorena homofobna kampanja, pojačana usvajanjem zakona koji krše prava osoba sa različitom seksualnom orjentacijom. S druge strane se toleriše porodično nasilje nad ženama i decom. U Turskoj se vodi otvorena politika vraćanja žena u okove 19.veka. Erdoganova vlada na indirektan način primorava žene i devojke da nose veo, da odustaju od školovanja i da im se život svede na kućne poslove, rađanje i negovanje dece, u islamskom duhu, dakako.Autor teksta: Željko PantelićPratite nas i na društvenim mrežama:FacebookTwitterInstagram

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare