Srđan Milivojević Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

Poslanik Demokratske stranke Srđan Milivojević reagovao je na niz tužbi koje su podnete protiv opozicionih političara, ali i novinara, s ciljem da se ućutkaju.

„Kao narodni poslanik koji je položio zakletvu u Narodnoj skupštini da ću savesno i verno Ustavu braniti ljudska i manjinska prava i građanske slobode i po najboljem znanju i umeću služiti građanima Srbije istini i pravdi, obavezan sam da se oglasim pred serijom tužbi koje za cilj imaju zastrašivanje nepokolebljivih boraca za slobodu, istinu i pravdu. Svetan svoje odgovornosti, kao narodni poslanik ne pristajem da ćutim u državi koju je zarobila mafija, a režim pokušava da joj nametne okove straha, veličajući zločine i podstičući nasilje. Naposletku moja je obaveza da budem solidaran sa svima koji ne pristaju na poniženje, sa onima koji neguju kulturu sećanja na žrtve koje su se suprotstavile režimu zla, koji istrajno, hrabro i nesutrašivo ne odustaju od zahteva za odgovornost za strahote koje smo preživeli i koje su ponovo ispunile naš život“, kaže Milivojević u saopštenju i dodaje:

„Očigledno je da je napredno partijsko pravosuđe opralo krv sa ruku aveti prošlosti, osedlalo im je konje i umesto kosa smrti u ruke tutnulo papir i olovku. Ovih dana pljušte tužbe od strane vođa Miloševićevog eskadrona smrti protiv onih koji su hrabro podigli glavu, iskoračiši pred zlo i pogledavši ga u oči, ne libeći se da ubicama kažu da su to što jesu, iako sud nije imao hrabrosti da potvrdi ono što svi znamo. Tužbama se pridružuju i poslovođe sa najveće fabrike droge u Evropi. Čak je i Republička tužiteljka Zagorka Dolovac presavila tabak i tužila nekog građanina Srbije zbog ugrožavanja sigurnosti. Jer treba da se oglasi da je živa, da neće tek tako prepustiti svoju fotelju Nenadu Stefanoviću višem javnom tužiocu u Beogradu“.

On smatra da novinari i opozicionari koji su posvećeni istini, ne smeju ostati sami.

„Samo onaj u čijim je rukama daljinski upravljač za rukovanje tim sablasno grotesknim likovima, koji se na skaj aplikaciji odaziva na Oskar, nikoga ne tuži. U njegovo ime to rade izvođači radova iz Svetogorske, Kosovske Mitrovice, Ibarske magiostrale, vredni pregaoci sa plantaža organske marihuane, opaki likovi iz Oskarovog arsenala zla. Pa ipak sa papirom i olovkom, Slobini i Mirini dželati i Oskarovi štićenici se ne snalaze tako dobro kao sa heklerom i škorpionom. Jer duga devetka sa prigušivačem verovatno manje trza od nečiste savesti u neko doba iza ponoći, kad u san navrati Slavko Ćuruvija, kao i oni davno zaboravljeni znani i neznani što su se zbog svog slobodoljublja i javno ispoljenih patriotskih stavova našli na nišanu službe koja se zavetovala i zaklela da će štiti državu u čijoj izdaji i razbijanju je saučestvovala, a neretko je i predvodila tu aktivnost. Fondacija Slavka Đuruvije, novinari redakcije KRIKa, novinar Vuk Cvijić, narodna poslanica Marinika Tepić i svi slobodoljubivi i pravdi i istini posvećeni ljudi, ne smeju ostati sami na nišanu mafijaškog i zločinačkog režima kome su istina, pravda i slobodoljublje najveća pretnja po dalji opstanak“, zaključuje Milivojević.

BONUS VIDEO: Istine o ubistvu Ćuruvije nema, ali ima tužbi 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare