Gorica Mojović
Gorica Mojović. Foto: N1

„Kultura nije čak ni predizborna tema, ni delić obećanja“, primetilo je Srpsko književno društvo u svom nedavnom javnom pozivu na razgovor o kulturi. Gotovo pri samom kraju izborne kampanje, a potaknuti pozivom ovog reprezentativnog udruženja u kulturi, odlučili smo da akterima političkog života postavimo odabranih pet (od 13 koliko je SKD osmislilo) pitanja koja se tiču kulture, kulturne politike, odnosa prema umetnicima i kulturnim radnicima, piše Danas.

Onima za čijim licima i podrškom politika tako rado poseže u ovakvim trenucima, a potom ih isto tako, uglavnom lako, zaboravlja i prepušta stihiji ovdašnje društvene zbilje.

Preokrećući ono čuveno pitanje, ne pitamo šta umetnici mogu da urade za svoju zemlju, već šta njihova zemlja može da učini za njih.

„O čemu god da je reč u ovoj izbornoj kampanji, osnovna ideja bi morala biti: sistem vrednosti. Šta poštujemo, čemu se divimo, šta nam je važno, čime se dičimo i šta predstavljamo svetu, na kraju: šta plaćamo“, kaže za Danas Gorica Mojović, nekadašnja članica Gradske vlade (od 2001. do 2008.) zadužena za kulturu, koja je ostala upamćena upravo po tome što je tokom svog mandata najviše učinila za kulturu naše prestonice, a sada je savetnica prvoga na listi Koalicije „Ajmo ljudi“ za Beograd Duška Vujoševića.

„Moramo, dakle, najpre da postavimo pitanje šta je nama Beograd. Evropska prestonica duge, bogate istorije, lep grad na vetrometini različitih uticaja, turskih, austrougarskih, francuskih, ruskih, nemačkih. Beograd, grad rušen i uništavan, a podizan iz pepela, Feniks na obalama dve moćne i prelepe reke, okružen šumama i parkovima, ili grad zarobljen betonom, grad bez železničke i autobuske stanice, grad u čije se reke izlivaju fekalije megalomanskih projekata „Beograda na vodi“, grad prelepih vidika na sremske i banatske ravnice i valovite šumadijske predele, ili grad zarobljen vizurama mounstroznih kula koje osim bogatim vlasnicima nekretnina u tim kulama svim ostalim Beograđanima sužavaju i ukidaju vidike“ – kaže Mojović, navodeći još jedno ključno pitanje.

PROČITAJTE JOŠ

„Šta je danas Beograd? Grad bogate istorije, izuzetno talentovanih savremenih umetnika, prepoznatih na svetskoj kulturnoj sceni, ili grad rijalitija, splavarskih žurki, nakinđurenih novogodišnjih i sličnih kičastih slava i preslava. Sa iskustvom koje imam, nakon nešto više od sedam godina na mestima „zadužene za kulturu“ u Beogradu, tvrdim da je mnogo toga moguće unaprediti jednostavno i lako. Potrebna je politička volja, spremnost da se radi za opšte dobro, a ne za stranački interes“.

1. Smatrate li da je umetnički rad i, uopšte, rad u kulturi odgovarajuće plaćen? Šta biste preduzeli u smislu poboljšanja materijalnog statusa umetnika?

„Rad u kulturi nikad nije bio dovoljnio plaćen. Ovde se precizno zna koliko koštaju vodoinstalerske usluge, usluge elekrtičara, automehaničara, a za kulturne radnike i umetnike – “kako se dogovorimo“. Kao poslanica imala sam prilike da se uverim da mnogi misle da kulturni radnici zarađuju mnogo imajući pre svega u vidu jedan broj glumaca koji igraju u predstavama, filmovima, serijama. Po nekim mojim procenama, u kulturi Srbije je angažovano, odnosno zaposleno, oko četiri hiljade ljudi, od toga je možda manje od jedan odsto glumaca koji imaju neku šansu da zarade. A šta je sa bibliotekariama, ima ih najviše, istoričarima umetnosti, arheolozimai, likovnim i primenjenim umetnicima, muzičarima? Šta je sa samostalnim umetnicima koje Zakon o radnim odnosima ne prepoznaje kao zaposlene, iako su i oni obveznici poreza i doprinosa? Na moje javne primedbe zakonodavci su odgovarali da se ta pitanja rešavaju drugim zakonima. Kojim zakonima? Zakon o kulturi usvojen je 2009. godine, posle toga su doneti brojni zakoni koji su u suprotnosti sa Zakonom o kulturi, Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Kultura je delatnost drugog reda. A kad god se ukaže sukob zakona, prednost imaju Zakon o radu, Zakon o javnim nabavkama, Zakon o građevinarstvu, Zakon o socijalnom osiguranju“.

Opširnije čitajte na portalu Danas.

****

BONUS VIDEO: ZATO GLASAJ – Stefan Bundalo: Na lokalu jedan glas može da donese promenu!

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare