Šaip Kamberi Foto:N1

Šef poslaničke grupe Ujedinjena dolina - SDA Sandžaka Šaip Kamberi govoreći o novom sazivu Vlade koju su juče izglasali poslanici Narodne Skupštine, u intervjuu za Nova.rs kaže da u Srbiji odluke ne donose ni premijer, ni ministri. Opozicija je, kako kaže, inertna i podeljena, a odlukom o bojkotu izbora doveli su do toga da jedini glas protiv vlasti bude onaj koji predstavljaju nacionalne manjine.

Imali ste zapažen govor juče u Skupštini Srbije. Rekli ste, između ostalog, i da je to bio tužan dan za demokratiju u Srbiji, jer opoziciju predstavlja samo šest poslanika vaše liste. Kako to da ste sasvim neočekivano postali najjači opozicioni glas u Srbiji trenutno? 

Pa ovo se moglo i naslutiti od onoga dana kada je veći deo opozicije u Srbiji odlučio da bojkotuje izbore. Druge stranke koje su učestvovale na izborima ili su bili dosadašnji partneri SNS ili su to želeli da budu. Što se Albanaca tiče ovo nije prvi put da nas jedna, kako se u parlamentu koristi žargon, srpska vlada ne vidi kao saradnike. Mi učestvujemo na izborima od 2007. i nikada nam nije data ponuda da budemo deo Vlade. I da se razumemo, stav Albanaca nije da po svaku cenu budemo deo Vlade. Ono što mi tražimo jeste: integracija u državne institucije, prava u obrazovanju, ekonomski razvoj i drugo. To su naša legitimna prava koja bi se trebalo ostvariti bez obzira da li smo ili ne u sastavu Vlade. Stav SNS po pitanju SDA Sandžak je poznat, oni se smatraju kao nepoželjni partner, tako je i došlo do toga da opozicija ostanemo samo mi.

Vlada je formirana posle četiri meseca. Šta mislite o njoj i kako ste juče glasali?

Vlada kontinuiteta, kako je rekla, sada već premijerka Brnabić, što se odnosa prema Preševskoj Dolini tiče znači ne preduzimati ništa kao što nije ni do sada. Zato smo i glasali protiv.

Dritan Abazovic
Dritan Abazović Foto:EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Kako vam zvuči to što ste nakon jučerašnje sednice na društvenim mrežama prozvani za srpskog Dritana Abazovića? Ima li sličnosti između vas?

Ja se lično ne poznajem sa gospodinom Abazovićem. Ja sam predsednik stranke Albanaca koja je osnovana 1990. godine i koja se od tada, nažalost bez mnogo uspeha, zalaže za afirmaciju prava Albanaca Preševske Doline, kroz učešće u institucijama. I ja lično i moja stranka imamo svoj identitet i ne bih da se poredim ni sa kim. Ako ima sličnosti između nas dvojice, onda je to loš položaj Albanaca u Republici Srbiji i Crnoj Gori.

Na spisku ministara ima novih imena. Šta mislite o njima?

Neke znam neke i ne znam, ne mogu da sumnjam da su oni stručni, ono što sumnjam je da li će oni imati „dozvolu“ da nešto i urade povodom naših legitimnih zahteva. Ja sam i na Skupštini rekao ko donosi odluke u Republici Srbiji. A verovatno je to svakom jasno – to nisu ni ministri ni premijer.

Foto: Nenad Lazić/Nova.rs

Šta su vaše glavne zamerke vlasti? A šta opoziciji u Srbiji?

Proporcijalna integracija Albanaca u državne institucije, u skladu sa procentom stanovništva koji činimo u našim opštinama, pitanje je po kom nemamo pomaka od 2001. godine. Imamo tri Sporazuma sa Republikom Srbijom (2001, 2009, 2013) koji se ne ostvaruju. Ukidanje Osnovnog suda i tužilaštva u Preševu, ekonomska nerazvijenost regiona su samo neke od naših zamerki. Tokom debate u parlamentu slušali smo od ljudi iz SNS-a da predsednik Vućić otvara fabrike „od Subotice do Vranja“, ali ne i do Bujanovca i Preševa. Naše opštine su najnerazvijenije u Srbiji, a pitanje nepriznavanja diploma čini da nam odlaze mladi u zemlje Evropske Unije.

Opozicija posle Đinđića nije pokušala da napravi diskontinuitet sa prošlim režimom. Sada je inertna i podeljena, bez ideja kako da nastupi. I demokrate i ultraši zajedno, to nije put za demokratiju.

I ranije ste bili u epicentru političkih dešavanja, vaše izjave često su bile tema medija u Srbiji. Govorili ste da su Albanci na jugu Srbije diskriminisani. Šta biste promenili?

Jedna odgovorna Vlada, koja najozbiljnije radi na evropskim integracijama bi trebalo da promeni svoj politički pristup prema svim građanima, pa i manjinama. Nažalost, Albanci se i dalje smatraju neprijateljem broj jedan u Srbiji, čak i ministri nas vređaju i time se diče. I da li ste čuli neki komentar premijera ili predsednika za takve uvrede? Ne. Takvi ministri
se unapređuju. Tolerancija prema nama je na najnižem nivou, pa ste videli da je bilo pokušaja da mi oduzmu reč, uz obrazloženje da navodno upotrebljavam neprimeren rečnik.

Zamerale su vam se izjave o pripajanju Preševske doline Kosovu, šta danas mislite o tome?

Ja sam samo govorio o snu koji imaju Albanci i kao mogućnost sporazumnog rešenja Republike Kosova sa Republikom Srbijom. Pa zar ta opcija nije bila na stolu i beogradskih zvaničnika kada su tražili „istorijsko razgraničenje sa Albancima“. Ta opcija nema podršku na Kosovu i ono što mi danas tražimo jeste da se uspostavi reciprocitet u poštovanju prava Albanaca u skladu sa garancijama koje Republika Kosovo daje Srbima na njenoj teritoriji.

Albanci sa juga Srbije održavaju manifestaciju „Dani kapetana Lešija“. Kapetan Leši je Ridvan Ćazimi, član OVK i komandant Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca. To se tumači kao otvorena provokacija.  

Ako Albanci podignu ruke u obliku orla, u Srbiji se to smatra provokacija, ako Albanci kažu da su ugroženi to se smatra provokacijom, ako Albanci igraju dobro fudbal u Beogradu i to se smatra provokacijom. Republika Srbija je usvojila Zakon o amnestiji bivših pripadnika OVK. Akta amnestije brišu krivična dela ukoliko su postojala. Aktom amnestije ti ljudi postaju ravnopravni građani i ne mogu se goniti. Dakle, sve ovo je izgovor da bi Srbija opravdala nepoštovanje prava Albanaca.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare