Dok naprednjaci odbrojavaju dane do početka "najvećeg skupa u istoriji Srbije", kako ga je najavio Aleksandar Vučić, u javnim preduzećima ih prebrojavaju - to svedoči više zaposlenih u javnom sektoru Niša. Kao i pred svaki SNS miting, samo su ovog puta, kažu, "kvote" veće, a Nišlija zaposlen u JKP Naissus je odbio da za 10 dana uđe u autobus, dok svedoči da su mnoge njegove kolege, koje takođe imaju ugovore na određeno, zbog straha pristale da budu deo statistike. Više izvora tvrdi da se spiskovi uveliko prave, a da "iz Niša treba da napune 100 autobusa".

Gradskom upravom u Nišu od juče kruže spiskovi – ko ide na zakazani miting 26. maja. Jedna od radnica svedoči da svi koji su u poslednje 3 godine dobili bilo kakve ugovore, na određeno ili za stalno, moraju da idu, a sve to im se govori suptilno. Kaže da nju više ni ne zovu, jer je ranije odbijala da ide, ali da su mnoge njene kolege pod pritiskom – ne znaju šta da rade, jer ne žele da idu, ali su strahu da to kažu.

Ipak, ima onih koji su rekli „ne“ na poziv da budu u autobusu za 9 dana – jedan od njih je radnik niškog Vodovoda. U razgovoru sa novinarkom Južnih vesti objašnjava da ne otkriva svoj identitet, ne zato što se plaši da mu neće produžiti ugovor na određeno, već zato što strahuje za svoju porodicu, pišu Južne vesti. 

Kaže da su juče iz JKP Naissus morali da pošalju spisak onih koji će ući u autobus i biti deo statistike „najvećeg skupa u istoriji Srbije“, ali da on to ne želi.

Ovo je kap koja je prelila čašu, iako je čaša odavno prolivena. Oni su 10. maja počeli da organizuju ljude za taj skup. Ja 6 godina radim na određeno vreme i uvek sam „na tapetu“ za te mitinge. Svi ljudi koji su kao i ja na određeno su bukvalno uslovljeni da idu na sve političke skupove. Imam kolege koji su se učlanili, plaćaju im i članarinu, ja sam to, ne znam ni ja kako za sve ovo vreme, uspeo da izbegnem. Sada sam odbio da idem, nisam na spisku i očekujem da ugovor posle ovog meseca neće da mi produže i da ću biti sankcionisan od strane menadžmenta firme – priča Nišlija.

A kako ih uopšte u radno vreme i na radnom mestu ucenjuju da idu, takođe kaže – suptilno.

Funkcionerka: Ćao, (ime poznato redakciji) ovde, čuo si verovatno za ovaj skup 26. maja u Beogradu?

Zaposleni: Jesam, ali daleko je to, a i radim, mislim da mi je baš tad smena.

Funkcionerka: Pa, dobro, zameni se, ipak si ti na ugovoru na određeno, razmisli.

Nova v. d. direktorke Vodovoda Tamara Milić se javila novinarki i spustila slušalicu nakon što je čula da je iz Južnih vesti, a na SMS sa pitanjima – koliko je ljudi pod pritiskom iz preduzeća na čijem je čelu, zašto njena snaja poziva zaposlene da „razmisle, zamene se i krenu na miting“ i koliko će radnika 26. maja biti odsutno i kako će to pravdati – nije odgovorila.

Nišlija svedoči da su inače u ovom javnom preduzeću svi rukovodioci, šefovi i direktori članovi nekog odbora Srpske napredne stranke, da oni jesu simpatizeri i idu svojom voljom na Vučićev miting. Deo radnika zaposlen je „stranački“, pa plaća i članarinu stranci i ovaj put smatraju obavezom, a oni koji nisu dobili posao za stalno su ucenjeni.

I sada imaju kvotu koju moraju da ispune, a to je minimum jedan autobus u kojima treba da budu samo radnici JKP Naissus.

Znači nije to direktno pretnja, ako ne kreneš dobićeš otkaz, nego onako u zavijenoj formi, ali svako razuman zna šta to znači. Tako je uvek, za svaki skup, svaki njihov miting, za sve što stranka organizuje uvek je tako. Kolega koji je u vrhu stranke je zvao juče i rekao da do 14 sati moraju svi da budu obavešteni i da bude potvrđeno ko sve kreće na taj skup 26. iz Vodovoda – napominje.

Praksa je takva i da radnicima traže opravdanje za to što nisu otišli na miting, a ne zato što nisu bili na poslu u radno vreme kada se i ovaj skup organizuje.

„Ranije mi se dešavalo da budem pozvan na miting, da ne odem jer sam na poslu, ali sam to morao da pravdam šefovima, pa mi je to odobreno da ne idem i da će to oni da regulišu. Sad su mi rekli da se zamenim i da se snađem“, ističe sagovornik.

Iz razgovora sa kolegama iz drugih javnih preduzeća zaključuje da je situacija o kojoj svedoči takva u celom javnom sektoru Niša.

„Ljudi koji išli na poslednji miting, polovina njih je dobila ugovore na neodređeno vreme nakon mitinga, ima onih koji nisu dobili ništa, tako da osim straha za posao, ima i onih koji se nadaju da im je ovo šansa za ugovor za stalno, da će ako odu sada u Beograd da im daju rešenja. Oni i dalje drže ljude u šaci, ne znam na koji način i nije mi to jasno, čak i one koji dobiju stalan posao“, napominje.

Sagovornik priznaje da je dva puta bio primoran da krene na „Vučićev miting“. Iako je radni dan, oni koji su pristali da krenu izlaze sa posla, dolaze na mesto okupljanja i ulaze u autobuse koji ih čekaju.

Mene je bukvalno bilo sramota da uđem u taj autobus. Jave nam mesto okupljanja, to obično bude neki mesni, gradski odbor, okupimo se, kažu nam da uđemo u koji autobus želimo, onda nam daju spisak da se upišemo, a onda nas je jedan od funkcionera slikao svakog ponaosob. Da bi imao dokaz kad mu neko nešto traži da vidi da li je taj neko bio u autobusu – priseća se sagovornik.

Kaže da su za jedan od dva skupa na koji je išao autobusi kretali bukvalno poluprazni, pa su usput stajali i pitali ljude na ulici da li žele da krenu sa njima, ali da niko na to nije pristao.

Nije pristao ni on sada, što smatra hrabrošću, ali je i dalje u strahu, pa objašnjava i zašto.

Bonus video: Razgovor o kontramitingu