Predrag Simonović. Foto: Marija Janković/Vreme

Bivši inspektor SBPOK-a MUP-a Srbije i bivši član radne grupe za rešavanje ubistava novinara i autor knjige "Operativac" Predrag Simonović izjavio je u emisiji "Intervju" da će biti "otvorena Pandorina kutija" ukoliko Apelacioni sud donese osuđujuću presudu u slučaju ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Apelacioni sud od 5. decembra razmatra žalbe na presudu za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, kojom su četvorica pripadnika Državne bezbednosti osuđeni na ukupno 100 godina.

Simonović je rekao da se nada će odluka Apelacionog suda biti konačna, a da će ta presuda bez obzira na ishod biti i istorijska.

„Ja sam u knjizi citirao reči tužioca Milenka Mandića koji je rekao da je Slavko Ćuruvija morao biti uklonjen da ‘zrno pobune koje on predstavlja ne proklija, da drugi uspešni ljudi ne bi poput Ćuruvije otkazali poslušnost sistemu’. Ta njegova pobuna je došla u najopasnijem momentu po režim, kada je bio najranjiviji, u vreme ratnog stanja“, naveo je on u emisiji Intervju, na Insajder TV.

Na pitanje da li je bilo opstrukcija rada Radne grupe na tom slučaju, Simonović je naveo da će „Pandorina kutija“ biti otvorena ukoliko presuda za ubistvo Ćuruvije bude osuđujuća.

„Šta su radile radne grupe pre toga, šta su radili ti ljudi. Ko im je branio da pričaju s ljudima? Da li oni nisu mogli da završe taj predmet zbog opstrukcija ili zbog toga što to nekome nije bilo potrebno“, upitao je on.

Predrag Simonović. Foto: Marija Janković/Vreme

Na pitanje da li se radi o frakcijama službi ili države ili se radi o celom sistemu kada je reč o opstrukcijama, Simonović je odgovorio da misli da se radi o frakcijama unutar službi bezbednosti koje su imale „neke privilegije“.

O navodima da je spremano ubistvo inspektora Kecmana

Na pitanje o navodima da je pripremano ubistvo Dragan Kecman, koji je bio rukovodilac Radne grupe za rešavanje slučaja ubistva Slavka Ćuruvije, Simonović je rekao da su još 2006. godine bivši i aktivni „pripadnici službe“ tokom jednog sastanka rekli da: „Kecmana treba ’oladiti’“.

„Međutim, kada je Kecman postavljen za načelnik Kriminalističke policije za Beograd, nakon rasvetljavanja slučaja Ćuruvija, 2015-2016. godine – on biva smenjen bez objašnjenja – obaveštajci su stigli do nekog podatka da se sprema njegova likvidacija. Vidimo se s obaveštajcem, on kaže da su sve uputili MUP-u, da je sve tamo i da verovatno neko radi već na tome. Uputimo dopis MUP-u da dostavi taj podatak koji se odnosi na to, da vidimo ko je sve ugrožen. Ukoliko je ugrožen Kecman, ugroženi smo i mi oko njega. Od MUP-a dobijamo odgovor da ne postoji taj podatak, da ga nema. Onda mi nabavimo taj papir, odnesemo i kažemo: ‘Je l’ imate ovaj papir’. Oni kažu: ‘Imamo, bila je greška’. Onda je nama bilo sve jasno“, istakao je Simonović.

Simonović, koji je bio član i Radne grupe za rešavanje ubistva novinara Milan Pantića, naveo je da je isključen iz te grupe bez obrazloženja.

„Jednog dana se javlja čovek koji je došao iz Komunalne policije, pravnik i donosi rešenje u tri rečenice da više nisam član Radne grupe. Kaže mi ovako: ‘Druže, ovo rešenje je strogo poverljivi i ukoliko ga budeš dao bilo kome, podnećemo krivičnu prijavu protiv tebe i pokrenućemo disciplinski postupak’. U nekom trenutku se pojavljuje šef kabineta koji nije znao šta mi radimo, Uprava kriminalističke policije nije znala šta mi radimo – dostavlja neki dopis da je stekao utisak da postoje problemi u Radnoj grupi a onda UKP kao obrazloženje napiše da radna grupa može da funkcioniše i bez mene“, dodao je on.

„Period ’jedne sekretarke’ MUP-a obeležen strahom“

Na pitanje o delu svoje knjige u kojoj piše o vremenu službe „jedne sekretarke Ministarstva unutrašnjih poslova“, čije ime nije naveo, Simonović je rekao da je taj period obeležen kao period straha u srpskoj policiji.

„Ja sam jednom imao susret s tadašnjom sekretarkom. To je žena natprosečne inteligencije i jako brzo razmišlja. Međutim, ono što je pratio taj period MUP-a, to je izuzetan strah. Ljudi nisu izlazili po hodnicima, krili su se da ih ne vide kad odu u toalet. Svako drugačije mišljenje, bilo je neprijateljsko mišljenje. Dobijali su se premeštaji, u SBPOK-u je ugašeno celo odeljenje, napravljeno je novo. Ta sekretarka je rukovodila UKP-om“, rekao je Simonović.

Simonović u svojoj knjizi je pisao o kršenju zakona u policiji, opstrukcijama u radu sistema, o svojoj borbi za ostvarenje prava, mobingu koji je trpeo a svoje navode propratio je sa više od 100 dokumenata.

„Do dokumenata iz knjige sam došao na zakonit način, službenik BIA mi sugerisao da bi knjiga bila bolja bez njih“

Na pitanje kako je došao do dokumenata kojima je pratio svoje navode u knjizi, Simonović je rekao da je do njih došao na zakonit način, uglavnom na osnovu zahteva za slobodnim pristupom informacijama od javnog značaja.

„Kad sam napravio radnu verziju knjige – jedan primerak sam dao Republičkom javnom tužilaštvu, jedan primerak Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA) i jedan Ministarstvu unutrašnjih poslova. Rekao sam: ‘Ovo je radna verzija knjige, planiram da je objavim. Ukoliko na bilo koji način šteti bezbednosti zemlje ili ako nešto nije po zakonu, molim vas da mi sugerišete i ja ću ispraviti“, naveo je on.

Simonović je kazao da je prošao čitav proces koji garantuje da nema pravnih prepreka za objavljivanje ovih dokumenata, ali da je pre objavljivanja knjige imao jedan razgovor koji je doživeo kao pretnju.

Pročitajte još:

„Dobio sam poziv od aktivnog pripadnika BIA koji je želeo da se vidi sa mnom. On je rekao da je to totalno privatni susret, da nikom ne pričam. Ja sam kazao da sam rekao ženi, da zna, rekao sam advokatu… Rekao je: ‘Ja sam pročitao knjigu, ona je super ali nisam pogledao dokumenta. Taj deo me nije interesovao’. Ja sam ga pitao koliko godina službe ima, rekao je da ima 25 godina. Ja kažem: ‘Kako čovek sa 25 godina službe da ne pogleda dokumenta’. Dokumenta su ta koja nose jačinu knjigu. U nekom trenutku dolazimo do razgovora da bi knjiga bila mnogo bolja bez dokumenata. Ja sam rekao da ću da razmislim. On mi je rekao da mu je žao zbog mobinga koji sam trpeo i dao savet da se okrenem crkvi. Onda je izvadio tri ikone, poklon za mene. Jednu za mene, za suprugu ikonu Svete Petke i treću ikonu – Belog Anđela – za Nadeždu, moju ćerku“, naveo je on.

Simonović je naveo da je o tom razgovoru obavestio telefonom „sve koje je trebalo“, a da je pre desetak dana, kada je izdata knjiga sa dokumentima, obavestio tužilaštvo i MUP.

Govoreći o tome što je o svemu što mu se dešavalo pisao službene beleške, Simonović je rekao da „ono što ne postoji na papiru, kao da se nije desilo“ a da je svaku od njih završavao rečenicom: „U vezi svega gore navedenog, ja sam spreman da se podvrgnem poligrafskom testiranju“.

„I za divno čudo, niko me nije pozvao na poligrafsko testiranje nakon tih beleški koje je bilo super popularno u to vreme u MUP-u“, dodao je on.

„Moja knjiga podsetnik onima koji su spuštali svoje glave – danas se pokornost najviše ceni“

Simonović je rekao da smatra da će njegova knjiga biti svedočanstva „ovog vremena“ i podsetnik svima koji su „spuštali svoje glave“.

„Danas se pokornost kao osobina najviše ceni. Ja nisam mogao tako, ja sam bio lojalan zemlji Srbiji, ratovao za državu, ali nisam mogao da budem pokoran tim nekim starešinama koji su naglo dolazili u MUP i svemirskom brzinom napredovali – niti sam mogao da postupam po nezakonitim naređenjima. Pokornost je spremnost jedinke da se potčini jačem. Jeste jaka hijerarhija u MUP-u, ali postoji nešto što se zove zakon – ovozemaljski i božji – koji je jači od svega ovoga“, naglasio je Simonović.

O zahtevu da se sastane sa Aleksandrom Vučićem i svojim procesima protiv MUP-a i države

Govoreći o svom zahtevu za sastanak sa tadašnjim premijerom, a sadašnjim predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Simonović je odgovorio da je 2016. Vlada Srbija objavila da građani mogu da se prijave za razgovor sa premijerom i da je to bila idealna situacija da „preskoči MUP“ i „nekom ispriča stvarna dešavanja u SBPOK-u“.

„Napišem da sam član SBPOK-a, član Radne grupe… da bih u kraćem razgovoru premijera upoznao sa dešavanjima u SBPOK-u. Dobijem odgovor: ‘Hvala mnogo…’ ali me niko nije zvao po pitanju toga, što mislim da je greška države. Možda bi saznali nešto što nisu znali u tom momentu“, kazao je on.

Govoreći o sudskim procesima koje je vodio i vodi, Simonović je rekao da mu je ime odštete i sudskih troškova tokom procesa koje je vodio protiv MUP-a, država do sada isplatila od 120 do 130 hiljada evra.

„Ono što je frapantno jeste što su skoro svi pripadnici SBPOK-a i Službe za otkrivanje ratnih zločina tužili državu zbog toga što se nije pridržavao Uredbe o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa i isplaćivao duple plate. Ta agonija još traje i radi se o milionima evra zbog toga što MUP doneo dobro rešenje o koeficijentu“, naglasio je on.

BONUS VIDEO: Načelnik SBPOK Cmolić: Nema dovoljno dokaza za optužnicu protiv Vračaraca za atentat na Vučića

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar