Vila koja krije tužnu sudbinu sestara Teodore i Afrodite

Vrnjačka Banja leži na sedam mineralnih izvora i ljudi koji su gradili vile između dva svetska rata, uglavnom su ih ukrašavali simbolima vode, bilo da su u pitanju izvori, vodapadi ili gejziri, pa čak i Konjićev skok, koji i danas u autentičnom obliku postoji u vili “Turkulović”.Podove su ukrašavali motivima koji su podsećali na vodu, po čemu je Vrnjačka Banja i poznata. Jedan od tih motiva je i izvor koji je u rekonstrukciji hotela bio uništen, pa je kasnije izvučen na glavnom šetalištu Promenadi, gde i danas stoji.Mozaik „Konjićev skok“ su Nemci, čiji je glavni štab za vreme Drugog svetskog rata bio smešten u vili "Turkulović", iskoristili da po njemu nazovu jednu od najvećih operacija na Balkanu, "Desant na Drvar". Ovaj mozaik se i danas nalazi na podu, a predstavlja Vilinog konjica u vodi kao simbol Vrnjačke Banje."Rentijer Dragutin Turkulović podigao je tridesetih godina 20. veka vilu sa leve sa strane Vrnjačke reke u blizini kupatila i toplih izvora. Po prospektu iz 1936. godine vila je imala 25 luksuzno nameštenih soba, okrenutih prema glavnom delu parka, a jednim delom prema Goču. U kući je bio savršen konfor, a svim sobama i prostorijama je postojalo centralno grejanje, topla i hladna voda. U vili je ordinirala Miroslava Turkulović, kao zubni lekar", navodi Jelena Borović Dimić, u svojoj knjizi o predratnim vilama u Vrnjačkoj Banji.Ali, dve sestre Teodora i Afrodita Turkulović, ćerke vlasnika vile, ostavile su trag u predratnoj Banji, isto koliko i kuća u kojoj su živele. Koliko su snažan trag ostavile na tadašnje društvo pokazuje i rečenica jednog od poznanika na početku Drugom svetskog rata, "oproštajna vizija divne dame iz tragične vrnjačke jeseni 1941, ostala je nenaslikana..."

"U naše društvo tada je ušla Teodora Dora, ćerka vlasnika pansiona "Turkulović". Bila je tek razvedena. Tela savršeno sazdanog, somotasto belog lica uokvirenog crvenkastom kosom, sa lunarnim biserima na ružičastim ušima. Gledajući je u kupaćem kostimu, pomišljao sam kako bi zbog tankoćutne senzualnosti linija i oblika, bila idealan Modiljanijev model ili Matisov, zbog životne radosti koju je oko sebe širila", ispričao je svojevremeno jedan od Teodorinih poznanika.Vila "Turkulović" je nacionalizovana 1948. godine. Vlasnicima nije ostavljen ni jedan stan, već su preseljeni u vilu "Gavrić", a potom su se odselili iz Banje.Sudbina tadašnjih vlasnika vile Turkulović je u neku ruku misteriozna. Prema jednoj verziji, vlasnike vile, komunisti su streljali nakon završetka rata. Ćerke Arfodita i Teodora su izgubile živote u godinama posle rata, a mnogi smatraju da su lovljene i ubijene. Jedna je prema toj priči, stradala dve godine nakon rata, dok su drugu ćerku komunisti pronašli i ublili tek posle 15 godina, jer je emigrirala u Kanadu i nisu mogli tako lako da joj uđu u trag.***Pratite nas i na društvenim mrežama:FacebookTwitterInstagram