Škola ilustracija Foto:Shutterstock

Ministar prosvete Branko Ružić, u svom obraćanju za medije navodi da „nema ekstremnog nasilja u školama“, pa da je ta situacija nastala samo zbog medijskih natpisa. Verujemo da kao diplomirani politikolog odlično razume uticaj medija na svest građana, samo što njegova poslednja izjava u javnosti odjekuje kao nepopularna politika svakog državnika, a posebno onog koji se nalazi na samom vrhu obrazovnog sektora, ocenio je Vladimir Adžić predsednik Sindikata obrazovanja Čačak i član USPRS.

Svako ko se bavi obrazovanjem i vaspitanjem svaki oblik i vid nasilja, mora da oceni kao ekstremnu situaciju koja zahteva hitno reagovanje, smatra on.
„Naravno kada je u pitanju lična stolica i da ona ne bude izmaknuta, onda se svaka situacija treba ispitati, analizirati, proceniti, oceniti, proveriti, skenirati… I to će potrajati, verovatno i taman toliko dok se ne zaboravi, kako su se zaboravljali i svi ostali slični incidenti u srpskim školama“, kaže Adžić.

Međutim, kako ističe, prosvetni radnici ne zaboravljaju.

„Nismo zaboravili koleginicu D.I. iz Vladičinog Hana koju je učenik fizički napao i zadao teške telesne povrede, zbog jedinice iz matematike, S.M. iz pirotske gimnazije koju je učenik na času napao i udarao po glavi, nogama i leđima, zbog jedinice iz francuskog jezika, V.G. iz 12. beogradske gimnazije, nastavnicu geografije, koja je brutalno pretučena na parkingu škole i zadobila teške telesne povrede, D.J. iz Ugostiteljsko turističke škole u Vrnjačkoj Banji koga je učenik na času udario nekoliko puta bejzbol palicom u predelu glave,
kolegu D.M. nastavnika fizičkog u Tehničkoj školi u Boru, koga su takođe ispred škole napali bejzbol palicom, V.Z. nastavnika informatike u niškoj gimnaziji „9. maj“ na koga su dva učenika fizički nasrnula tokom časa, V.R. iz Srednje tehničke škole u Mladenovcu kojoj je učenik na času udario šamar, jer mu je kako kaže „tako došlo“, M.P. iz OŠ „Milan Ilić Čiča“ u Aranđelovcu koga je fizički u holu škole napao roditelj učenika, daveći ga i preteći mu ubistvom, jer je tokom časa oduzeo telefon detetu, nastavnika matematike u OŠ „Jan Čajak“ u Bačkom Petrovcu, na koga je roditelj fizički nasrnuo tokom polaganja ispita zbog nezadovoljstva ocenom koju je njegovo dete imalo, direktora OŠ „Jovan Jovanović Zmaj“ u Sremskoj Mitrovici, koga je učenik fizički napao tupim predmetom u predelu glave u učionici škole“, naveo je on.

Godinama unazad, kako naglašava, prosvetni radnici trpe nasilje (a zastupljeni su svi vidovi) na svom radnom mestu. O tome se tek sada govori, jer je učenicima neko dao „zeleno svetlo“ da se svojih neprimerenih dela baš nimalo ne zastide, već da ih plasiraju i promovišu putem društvenih mreža kao čin vredan divljenja i aplauza/lajkova, objašnjava.

S druge strane nastavnici su ti koji su se često stideli pretrpljenog stresa i nasilja koje doživljavaju na svom radnom mestu, da nisu ni želeli da o tome govore u javnosti, kaže Adžić.

„I sada, kada se svi ti video zapisi dele putem društvenih mreža, osećaju dodatnu bol i poniženje. Hajde budimo realni. Šta bi zaposleni u drugim profesijama radili da ih neko verbalno vređa i ponižava, da im preti na radnom mestu, da im udari par šamara, da ih pljune u lice i sve to zabeleži kamerom i podeli snimljeni video putem društvenih mreža?“, zapitao je on.

Šta bi narodni poslanici uradili da im neko izmakne onu njihovu poslaničku stolicu u parlamentu, pa da im se cela skupština smeje?, takođe pita i dodaje šta bi građani uradili da ih neko od vaših klijenata sačeka nakon posla i nanese teške telesne povrede.

To sve i mnogo više od toga trpe i podnose nastavnici/vaspitači, pa i direktori škola i stručni saradnici na svom radnom mestu godinama unazad, ukazuje Adžić.

„Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije se više od decenije bori za uvođenje statusa službenog lica za prosvetne radnike. Zahvaljujući veštinama nadležnih da posredstvom medija i medijskih natpisa u javnosti stvaraju negativnu sliku o prosvetnim radnicima i da su njihovi štrajkovi i protesti usmereni samo na potraživanje većih zarada (koje su inače ispod Republičkog proseka), umesto podrške, češće dobijamo osudu društva, pa i učenika i njihovih roditelja. A onda se postavljaju pitanja kako to da nestručno lice predaje taj i taj predmet mom detetu? Kako to da na birou rada nema stručnog kadra? Nema. I sve manje će ih biti, jer je prosveta zahvaljujući politici nadležnih odavno okačena na „stub srama“, umesto da zauzima najvažnije mesto u jednoj državi. Više nije ni ponos, ni čast, a ni zadovoljstvo biti prosvetni radnik.

Izmaknuta stolica je samo jedno od mnoštva teških situacija sa kojima se prosvetni radnici nose na svom radnom mestu. I dok se njima „izmiče stolica“, našem narodu se izmiče budućnost, kroz lišavanje mladih da odrastaju i školuju se u jednoj zdravoj, prirodnoj i bezbednoj sredini, kakve bi škole trebalo da budu.
Pozivamo ovo društvo, ovaj narod, naše punoletne učenike i roditelje da nas podrže u našoj borbi za uvođenje statusa službenog lica u obrazovani sektor. Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije od svojih zahteva neće odustati“, zaključio je on.

BONUS VIDEO: Skup prosvetnih radnika u Trsteniku – Ne treba da se skrivamo u mišje rupe

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar