Ivan Mrđen Foto: privatna arhiva

Ispod jednog od sve učestalijih tekstova o umrlim lekarima od i zbog korona virusa, čitalac koji se potpisao samo imenom (Mihajlo) napisao je: “Žalosno je za svaki život, nema razloga izdvajati po profesijama”.

I inače smo skloni relativizovanju svega i svačega, zavisno od toga da li nešto napadamo i branimo, da li je u pitanju neko “naš” ili “njihov”. To je po ko zna koji put pokazao i predsednik svega ovoga, kad je na pitanje o nedavnoj tragediji u Nišu, kad je bahati vozač “audija” usmrtio dva pešaka, govorio o tome da “roditelji vozača nisu nikakve baje i kriminalci”, da je “opozicija opet htela da iskoristi nečiju nesreću”, da bi na kraju rekao da je od “ministra Vulina dobio informacije da se građani žale što ivičnjak na Bulevaru Meridijana nije dovoljno visok”.

I dodao: “Pa sad smo mi krivi što ivičnjak koji je podizan pre deset, dvanaest ili petnaest godina nije dovoljno visok!” U prevodu, prethodna vlast napravila tako niske ivičnjake da se građani klizaju i slučajno padaju pod točkove automobila!

To podseća na njegovu izjavu iz septembra 2018. godine, kad je komentarišući pogibiju dvojice radnika na gradilištu “Beograda na void” ocenio da je to velika tragedija i uputio saučešće porodicama, ali je takođe naveo i da se „u Srbiji, na opasnim poslovima, poput građevine, dešava proporcionalno mnogo manje nesreća“.

I dodao: „Znate li da u Americi svakih deset sekundi kad taj posao obavljaju, gine jedan od perača prozora? Svakih deset sekundi“, pročitavši ono što je u nekoj prilici navedeno na satiričnom sajtu “The Onion”. Kad se takav sistem “odgovaranja” na nezgodna pitanja, proširi po vertikali neodgovornosti, sasvim je moguće da i na očigledan društveni problem sa nesagledivim posledicama, kao što je visoka smrtnost ovdašnjih zdravstvenih radnika (u pravu je Mihajlo, ne samo lekara), neki zvaničnici reaguju krajnje neprimereno.
“Šampion januara” je član Kriznog štaba, epidemiolog Predrag Kon, koji je rekao da je to veoma ozbiljno pitanje kojem se treba temeljno posvetiti, ali zatim morao i da dospe so na otvorenu ranu: “Mi imamo neka saznanja, u okviru nekih klinika, da je do zaražavanja dolazilo uglavnom izvan bolnica (…), da je često dolazilo do zaražavanja na mestima gde se ispijala kafa i tih kratkih pauza”.

To je samo za glupost više ogavnije i bezobzirnije od lakonske izjave njegovog kolege dr Zorana Radojičića, koji je u emisiji “Jutro” na TV “Prva” izjavio da je “tužan zbog nekoliko gubitaka naših lekara”. Do tog jutra tih “nekoliko” bilo je više od sedamdeset, pa je reagovao Sindikat lekara i farmaceuta, ocenivši pomenutu izjavu kao svođenje života stradalih na “neodređenost, zanemarljivost i beznačajnost”.

Pošto se niko normalan više ne bavi gradonačelnikom za kućice za vrapce, normalno je da je mnogo više ljutitih reakcija izazvala najnovija baljezgarija doktora Kona. Tako je koleginica Jadranka Janković Nešić postavila nekoliko ogorčenih pitanja: ”Hoće li prestati da vređaju lekare? Kako ljudi uopšte mogu da dobiju virus na pauzi za kafu, kad pod skafanderima ne jedu, ne piju ni vodu, o odlasku u toalet da i ne govorim?! Čak i da jesu na pauzi za kafu, zar nemaju pravo na jebenu kafu?!”

Ona je iznela slučaj jednog njenog prijatelja lekara, koji je dobio koronu jer je radio po 48 sati u cugu, bez spavanja, bez adekvatne opreme, u nenormalnim uslovima. Pritom je i sam rizična kategorija zbog astme i dijabetesa, ali nije želeo da ostavi svoje pacijente koje je lečio sve dok ga nisu odvezli na Bežanijsku kosu. Tamo je non-stop bio na kiseoniku, jedva izbegavši respirator…

“Umesto da mu kažu hvala i ljube mu ruke kojima je stotine ljudi otrgao od smrti, bagra ga još i ponižava i proziva”, Jadrankin je komentar, sa kojim se složila većina komentatora po društvenim mrežama.

A Petar, lekar koji radi u opštoj medicini, napisao je da bi “doktora Kona bez obzira na godine (jer niko ni lekare drugih specijalnosti ne pita za godine) ubacio da radi jedno mesec dana (bilo bi sasvim dovoljno) na odeljenje interne medicine, hirurgije, infektologije, anesteziologije ili barem u neku od Covid19 ambulanti, pa da gospodin vidi u kakvim okolnostima rade lekari različitih specijalnosti”.

“Kako izgleda kad se zadesi da imate šest do osam dezurstava mesečno, često uz dodatne pripravnosti. Pa da sagledamo kakve to ima posledice po zdravlje, kako kratkoročno tako i dugoročno. Pa da se i to uzme u obzir u istraživanju”, poručio je ovaj lekar iz Nopvog Sada.

Zaista nije vreme za šalu, ali iz sjajne zbirke narodnih umotvorina u doba pandemije “Živi bili, pa kovideli” (sakupio Zoran Nikolić “Zozon”, objavila “Čivijaška republika” 2020.) zapamtio sam aforizam: “Živ je virus, umro nije, dok je nama Kona i Darije”.

Novopečena ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Darija Kisić Tepavčević pokazala se kao vešta političarka, pa je na pitanje o razlozima velikog broja umrlih zdravstvenih radnika, posebno mladih ljudi, koji su radili u kovid sistemu, odgovorila: “Gubitak svakog života je veliki gubitak za sve nas. Rade sa naravno analize za sva radna mesta, zdravstveni radnici jesu najugroženiji, najopterećeniji i najviše izloženi. Rade se analize, procenjuju se rizici i razlozi za, nažalost, najnepovoljnije ishode.”

U prevodu, kako je navodno rek’o Vinston Čerčil, “kad ne znaš kako da rešiš problem, formiraj komisiju”!

Ova sumorna statistika o umrlim lekarima i medicinarima postaje još pogubnija kad se uporedi sa nekim drugim zemljama i zdravstvenim sistemima. Već je objavljeno da u Sloveniji nije zabeležen ni jedan slučaj smrti među onima koji su izneli teret bitke sa pandemijom, dok je u Hrvatskoj potvrđen samo jedan takav slučaj.

Članovi moje porodice koji žive i rade u Australiji (Melburn) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (Dubai) nisu čuli ni za jedan smrtni slučaj lekara zbog korona virusa. Isto je, kako su mi javili moji prijatelji Jelena i Peđa Mihajlović, i u Norveškoj:

“Do 11. januara ove godine ukupno je testirano 3.044.962 od 5.368.580 stanovnika. Od početka je zaraženo ukupno 56.615, a ukupno umrlih od početka pandemije je 482. Trenutno je u bolnicama širom zemlje smešteno 152 pacijenta. Od tog broja je 34 na intenzivnoj nezi a 22 na respiratoru. Od ukupnog broja umrlih njih 137 je starosti 90 plus, 175 je između 80 i 89 godina, 97 je od 70-79 godina, 48 je 60-69 godina, 16 umrlih je starosti 50-59 godina, šestoro u rasponu 40-49 godina i svega troje do 39 godina. Podaci o umrlim lekarima ne postoje. Većina umrlih je imala neke pridružene bolesti i može se reći da je njih oko 70 odsto bilo u staračkim domovima ili imalo palijativnu negu. Za sada sve radi, samo sto nema točenja alkohola u restoranima i kaficima, ali hrana se služi uobičajeno i drži se distanca koliko je moguće.”

Da, ali to je tamo neka daleka država. Država! Daleka!

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare