Ivan Mrđen Foto: privatna arhiva

Ako mladi žele da nađu bilo kakav posao, to je relativno lako postići, makar u većim gradovima, posebno ukoliko je osoba spremna da radi bilo šta, bez obzira na platu, uslove rada i slično. Gotovo da nema pekare, kafića ili kladionice gde na vratima ne stoji “traži se radnik/ca”. Kvalitetnije poslove je, međutim, mnogo teže pronaći, a glavni faktori su neblagovremeno razmišljanje o tome, manjak prilika za sticanje iskustava van formalnog obrazovanja i nedostatak “kvalitetnih” poznanstava.

Ovo su stavovi iz dokumenta “Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih u Republici Srbiji 2020”, koji je nedavno objavila Krovna organizacija mladih Srbije. Deo o položaju mladih na tržištu rada i njihovom viđenju šansi za kvalitetno zapošljavanje privukao bi pažnju javnosti i bez jučerašnje pompezne promocije projekta “Moja prva plata”, u okviru koga će Vlada potrošiti dve milijarde dinara praktično za “praksu” u firmama, koje se budu prijavile za ovaj program.

Tom prilikom je Marko Čadež, predsednik Privredne komore Srbije, istakao da da je “do sada mladi čovek na posao posle fakulteta čekao 23 meseca”.

I u upravo objavljenom dokumentu “Vrednosne orijentacije srednjoškolaca u Srbiji” (rezultati istraživanja Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji) visoka nezaposlenost i nesigurnost zaposlenja su navedeni kao glavne odrednice društvenog i materijalnog položaja naših mladih sugrađana. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, nezaposlenost mladih je dvostruko veća od opšte nezaposlenosti, pa tako stopa zaposlenosti ukupne populacije 2019. iznosi 49,6 odsto a stopa nezaposlenosti 9,5 odsto, dok je kod populacije mladih (16-24) stopa zaposlenosti duplo manja (22,6 odsto), a nezaposlenost skoro tri puta veća (26 odsto).

Ove podatke treba uzeti sa ozbiljnom rezervom, jer statističari pod zaposlenim licem smatraju i one koji su “najmanje jedan sat u nekoj sedmici obavljali neki plaćen posao u novcu ili naturi”. Zbog toga je došlo do osetnog smanjenja broja ugovora za stalno, posebno kod mladih, gde se broj onih koji su radili na privremenim ugovorima sa 18,1 odsto 2008. godine povećao na 40,9 odsto osam godina kasnije.

Mladima u Srbiji je danas pri traženju posla najbitnija plata, što je potvrdio i izveštaj KOMS. Osim sve većeg zapošljavanja preko studentskih zadruga, problematičnim smatraju i prijavljivanje na “minimalac”, predugo volontiranje, zahteve za dodatnim obukama i veštinama koje uglavnom moraju da plate sami ili njihovi roditelji, sve rašireniju političku protekciju i “reketiranje” od strane poslodovaca (“višak vrati gazdi”)…

Zato je i program “Moja prva plata” veoma daleko od bilo čije “prave plate”. Istina, to je šansa za 10.000 mladih ljudi da steknu prvo radno iskustvo, da se stručno osposobe u kompanijama na konkretnim radnim mestima i da na taj način povećaju mogućnosti za realno zapošljavanje u budućnosti, sa platama mnogo većim od 20.000 dinara koliko će primati oni sa srednjim obrazovanjem, odnosno 24.000 dinara mesečno za mlade sa visokim obrazovanjem.

E, tu se opet vraćamo na već pomenute pekare, kafiće i kladionice. Ako se posao u kiosku sa noćnim radom plaća najmanje 40.000 dinara, zašto bi neko radio za 20.000 dinara kod gazda koje će ovaj program ionako interesovati samo dok ga država bude finansirala?! Daleko od televizijskih kamera i statističkih pokazatelja zbog ove naprasne brige o mladima ostaće oni stvarno nezaposleni, sa fakultetskim diplomama i već pristiglim godinama. I u životu, i na birou…

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar