Milica Marković (21) iz Beograda ima cerebralnu paralizu. O njoj se brinu roditelji i mlađi brat. Majka Zorica je morala da napusti posao jer Milica ne pomera noge, dok ruke vrlo malo, zbog čega joj je potrebna svakodnevna pomoć. Ali treba i novca za Milicine terapije i lekove, a kako doći do njega, kada samo otac radi? Zato se Zorica zalaže za uvođenje zakona kojim bi država priznala i finansijski i pravno realno puno radno vreme koje roditelji posvećuju deci sa invaliditetom. Čak je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić pre 12 godina, kada je razgovarao sa Milicom, tada devojčicom, i njenom mamom, rekao da će učiniti sve da bude usvojen ovaj zakon. Ali nije. Milica mu sada poručuje da ispuni obećanje i da ne zaboravi ono što je sam rekao.
„Sve mi je jasno. Bolesna sam, ali sve razumem. Moji roditelji su mnogo veliki borci. Ne znam šta drugo da kažem za njih, osim – svaka im čast. Hvala im na tome. Moja mama je veliki heroj. Oboje se muče i mnogo bih volela da se usvoji zakon za te roditelje i da predsednik održi obećanje. Sećam se kada smo bili kod njega u kancelariji. Sam je rekao da će to uraditi, a nije. Ne tražim to samo zbog sebe, nego zbog sve dece, čije porodice su u istoj situaciji. Molim te, ispuni obećanje“.
Ovo su reči naše mlade sagovornice Milice Marković (21) iz Beograda koja ima cerebralnu paralizu i koja godinama unazad gleda kako se njeni roditelji muče jer se trude da budu non-stop uz nju i da joj pomažu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Jer su joj potrebni. Milica ne može sama da funkcioniše – noge ne pomera, dok ruke imaju vrlo slabu funkciju. Nedovoljnu da se sama obuče, da jede…
I zato se njena majka Zorica godinama bori za usvajanje zakona roditelj-negovatelj, kojim bi država priznala i finansijski i pravno realno puno radno vreme koje roditelji posvećuju deci sa invaliditetom.

Jer, potrebno je novca za logopeda, defektologa, preglede, lekove, a tim roditeljima treba penziono osiguranje, socijalna zaštita, staž i pravo na odmor, kako bi im se pružila sigurnost i dostojanstven život umesto pukog preživljavanja, jer, kako kažu, ljubav ne plaća račune.
I sve ovo obećao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić pre 12 godina kada je bio premijer. Rekao je Milici, koju je čak i držao u rukama, i njenoj mami, kako navode, da će zakon roditelj-negovatelj biti „prva stavka“ koju će sprovesti u delo, ukoliko bude predsednik.
Zorica Marković, Milica majka, kaže za naš portal da se umorila od dugogodišnje borbe, ali da neće odustati, posebno sada kada joj to kaže Milica.

„Milica je jedna divna devojčica za koju su lekari rekli da nikada neće moći da priča i da će biti biljka. Međutim, upornim radom i vežbama uspeli smo da je upišemo u redovnu osnovnu i srednju školu. Ona je pametna, perfektno govori engleski jezik, ali nije samostalna. Samim tim, moram stalno da budem s njom. Pričuvaju je tata i brat, ali ona je žensko i normalno je da ja umesto nje obavljam njenu higijenu, pošto ne može sama. Ne može ni da jede sama, apsolutno ništa“, priča nam Zorica koja je dala otkaz na poslu, kako bi se brinula o ćerki.
Zahvalna je Bogu što je Milica komunikativna i potpuno svesna svega što se dešava.
„Ona je svesna naše borbe, rekla vam je i sama. Sve vidi i čuje. I njoj je jasno da moram da budem uz nju i ja to i želim. Govorili su mi kada se rodila: ‘Ostavi je, biće biljka’. Nikada!“, nastavlja ona.
Pre nekoliko godina, Milici je ukinuti novčani dodatak za tuđu negu i pomoć. Zorica kaže da je navodno bila greška u sistemu.
„Jako je teško finansijski postići sve. Mi smo stalno u minusu. Suprugova firma je donirala novac za neku od operacija. Nikada ništa nismo tražili, nismo ni u jednoj humanitarnoj fondaciji i organizaciji. Sami smo se snalazili, dizali kredite. Tako da smo stalno i u minusu i u kreditu“, objašnjava ona.
Posle pet godina koliko je mogla da bude na bolovanju zbog deteta sa invaliditetom, ona je morala da napusti posao.
„Imala sam opciju ili da nađem nekoga ko će mi pomagati i brinuti o njoj dok nisma tu ili da dam otkaz. Tako da mi je bolje bilo da budem uz svoje dete i da je negujem, dok je muž obavljao oba posla. Onda se rodio i sin i evo, danas nam on pomaže oko Milice. Tu je i da je podigne, prenese…“
„Tog dana smo bili ispred Nemanjine 22. Izašli su iz zgrade i zamolili nas da neko od nas uđe i iznese predloge za Zakon roditelj-negovatelj. Ja sam bila jedna od roditelja koji su bili i sa mnom je bila Milica. Tu je bio Nebojša Stefanović, Vučić i još neki ljudi. Vučić je već tada bio zabrinut, tužan zbog svih nas i podigao je Milicu i rekao da će prvo usvojiti ovaj zakon. Dobro se sećam njegovih reči. Ali, eto, ništa od toga na žalost“, priseća se ona.

Poručuje da će nastaviti da se bori zbog sve dece i njihovih porodica koje su u sličnoj situaciji kao oni.
„Želim da se borim za sve njih, kad sam već ušla u sve ovo, ne želim da odustanem. Izguraću do kraja. Niko ne zna kako je nama teško. Svi oni, ministri i funkcioneri, moraju da dođu i uživo vide kako izgleda jedan naš dan sa našom decom. I sve će im biti jasno. Dosta je čekanja, nemamo više vremena!“, kaže Zorica.
Dodaje da je mogla na samom počektu da nađe hranitelja koji bi se brinuo o Milici i kog bi država platila. I to je, naglašava, tužno, što roditelje dece neće.
„Da li je to realno i pravedno? Nije. I zato se borim za pravdu“, kaže ona.
BONUS VIDEO: Roditelji iz Udruženja roditelja stradale dece u saobraćaju se sastali sa zamenicima Zagorke Dolovac