Uprkos najnižim platama u zdravstvu, u odnosu na regon, i uslovima, koji su prvi razlog za masovni odlazak medicinara iz Srbije, ministar zdravlja Zlatibor Lončar, poslednjih dana hvali se kako se zdravstveni radnici vraćaju u svoju zemlju, koja je ”stabilna i ne zaostaje za svetom po pitanju zdravstvenih usluga”. Za Nova.rs, međutim, naši lekari i medicinske sestre iz sveta odgovaraju ministru i kažu da nikome ne pada na pamet da se vraća, a i da to nije neophodno, već samo treba da odu oni koji su njih oterali, kako bi mladim generacijama prepustili da vode sistem.
Ministar Zlatibor Lončar je pre nekoliko dana u razgovoru sa nekolicinom zdravstvenih radnika – povratnika, istakao da je država Srbija spremna da medicinarima, koji su trenutno u inostranstvu omogući povratak, ali i posao i stručno usavršavanje, jer je to danas „stabilna, razvijena zemlja koja odlučno ide napred“.
On je još dodao da Srbija danas ne zaostaje ni u pogledu zdravstvenih usluga koje pruža građanima, niti u pogledu uslova rada u našim bolnicama, pri čemu se, iz nekog razloga, zahvalio i predsedniku Aleksandru Vučiću.

“Moram da se smejem kad čitam o povratnicima u srpsko zdravstvo. Ne znam nikoga ko želi da se vrati ili se vratio u Srbiju, nakon ostvarene karijere u medicini, bilo gde u svetu. Od 2010. naša dioloma, medicinskih sestara, ovde nije priznata. Ko je to u poslednjih 15 godina došao, pa bi posle sve muke da prođe papirologiju i dođe do posla, i sad da se vraća?”, pita Vesna Zečević, medicinska sestra koja već godinama radi u bolnici u Italiji.

Ona objašnjava da je sa lekarima tek posebna priča.
“Njihove diplome, posebno ovde, u Italiji, zahtevaju složenu proceduru. Možda ova zemlja nije dobar komparativ za stanje u zdravstvu, jer i odavde medicinari odlaze. Inače, plata medicinske sestre u Lombardiji, gde živim i radim, je oko 2.000 evra. Ne znam kako je sada u Srbiji po ustanovama, ali po onome što mi prenose koleginice koja su još tamo, ništa se, kažu, nije promenilo u odnosu na period od pre 10, 15 godina. Tako da Lončar laže, a to je i za očekivati. To valjda piše i u njegovoj ‘Hipokratovoj’”, kaže Vesna.
Kolege koje bi se možda vratile su, ističe ona, jedino oni koji nisu uspeli da zasnuju radni odnos u inostranstvu.
“Baš razmišljam koji su to ljudi koji bi se vratili. Samo, možda, oni koji su pokušali da se zaposle, ali nisu uspeli zbog papirologiije. I sad, šta će, kud će, vraćaj se kući!”

Naglašava da se nikad ne bi vratila u Srbiju da radi, a da razlog nije u parama.
“Ne bih se vratila čak i da nisam korak do penzije. Nisam otišla iz Srbije zbog plate, već zbog uslova rada i stanja koje je tada nastalo u zemlji. Dakle, baš kao što je sada. Ako razmišljamo kao vlast u Srbiji, onda ne bi čudilo i da je priča o povratnicima medicinarima još jedan od nekih njihovih bolesnih projekata, koji ima veze sa lažnim diplomama. Priča da se ljudi sami masovno vraćaju jer je stanje u srpskom zdravstvu stabilno, je prljava, naprednjačka laž!” naglašava Vesna.
Lekari smatraju da Lončar treba da prepusti vođenje zdravstvenog sistema studentima, jer su već pokazali da su daleko sposobniji od njega.

“Jasno je da to što ministar zdravlja paradira sa zdravstvenim radnicima, koji su se iz ko zna kojih ličnih razloga vratili u Srbiju, predstavlja isključivo propagandnu aktivnost kojom pokušava da pokrije aktuelna politička i nadasve društvena dešavanja u Srbiji. Na svakih nekoliko zdravstvenih radnika koji mu se vrate, on ima nekoliko desetina hiljada studenata koji smatraju da je sistem truo i da je Srbija sve samo ne stabilna i razvijena zemlja. Umesto da se trudi da dovuče par ljudi iz inostranstva bolje bi mu bilo da, sa svojim kolegama iz vlasti, izađe u susret studentima koji su već višestruko pokazali da su apsolutno sposobni da jednog dana preuzmu ceo sistem u svoje ruke – ne samo zdravstvo“, objašnjava dr Srđan Lukić, specijalista pulmologije, koji živi i radi u Sloveniji.

Ističe takođe, da nema potrebe za povratnicima, a evo i zašto:
„Iz pozicije Srbije, apsolutno nema potrebe da se bilo ko od nas vraća, jer Srbija ima dovoljno mladih i pametnih ljudi. Potrebno je samo da se sklone ovi koji su nas oterali, kako to ne bi uradili i sa ovom, i sledećim mladim generacijama“, naglašava dr Lukić.
Zajedničko mišljenje srpskih medicinara u inostranstvu je da ovo malo kolega koji su se vratili, imaju lične razloge ili se nisu snašli van granica svoje zemlje.
„Ljudi koji se vraćaju su verujem pojedinci koje ministar zdravlja dovodi i predstavlja, a koji se najverovatnije u inostranstvu nisu snašli ili pronašli, pa su se vratili. I dalje velika većina kolega ne planira da se vrati u zemlju pod ovim trenutnim uslovima, pa tako ni moja supruga ni ja. Na strani smo studenata koji protestuju i podržavamo ih da se izbore za svoju budućnost, kad već nismo moja generacija i ja“, kaže za Nova.rs doktor Nikola Ljubisavljević (34), koji sa suprugom, takođe doktorkom Spasenkom (35), i svoje dvoje dece, živi i radi u malom gradu u Nemačkoj, blizu Minhena.

Inače, ministar Lončar predstavio je krajem prošle nedelje, nekolicinu lekara, medicinskih sestara i tehničara, koji su se vratili u Srbiju i naveo da čak jedna psihološkinja, koja 27 godina radi u Njujorku, navodno razmišlja da se vrati.
Nesumnjivo je da su se pojedini medicinari vratili, ali razlozi njihovog povratka su upitni, i svakako je ovaj broj “novog” kadra minoran, u odnosu na stotine njih koji svake godine napuste Srbiju.

Podsećamo da ovo nije prvi put da ministar zdravlja priča o povratnicima – zdravstvenim radnicima. Kad god je u društvu nastupila izvesna kriza, hvalio se lekarima koji hrle da se vrate u rodnu grudu i da u Srbiji primenjuju znanje stečeno u inostranim bolnicama, za platu daleko nižu i u mnogo lošijim uslovima rada, nego što imaju na Zapadu. U ovo nam je, razumljivo, bilo teško da poverujemo ranije, a sad nam je još teže.
***
BONUS VIDEO: Predsednik sindikata o sastanku s Lončarom