Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

Ako krenete uzduž i popreko po Šumadiji, nigde nećete naići na selo kao što je Vlakča u opštini Stragari. Gotovo svako dvorište, od oko 200 "kuća" pedantno je negovano, uređeno i osmišljeno skoro po pravilima pejzažnog uređenja. Od ranog proleća, pa do pred zimu, ove seoske okućnice ukrašene su živopisnim cvećem, zelenilom i baštenskim detaljima, na kojima bi im pozavideli i najuređeniji parkovi. Od ranog proleća, pa do pred zimu, ove seoske okućnice ukrašene su živopisnim cvećem, zelenilom i baštenskim detaljima, na kojima bi im pozavideli i najuređeniji parkovi.

Iz Vlakče je potekla je i manifestacija ’’Dani otvorenih dvorišta’’, koja je od lokalnog takmičenja za najuređenije dvorište, prerasla u regionalnu manifestaciju i ušla u zvanični kalendar Gradske turističke organizacije (GTO) u Kragujevcu.

Ponosni su meštani Vlakče što njihovo selo nosi nezvanični epitet sela sa najlepšim dvorištima. Ljubazni, srdačni i gostoljubivi, svoje kapije rado otvaraju najavljenim i nenajavljenim gostima, a uz domaće slatko i prepečenicu, rado služe i pelcere ruža, muškatli, perena, begonija .. svega što se posetiocu dopadne. Odavno su ovi Šumadinci prestali da se takmiče među sobom – čije je dvorište lepše i počeli da ih uređuju ’’za svoju dušu’’. Kažu, najveća im je nagrada, kada prvu jutarnju kafu popiju u hladovini i sa pogledom na ružičnjak, ili kada tokom letnjih meseci , posle napornih radova na njivi, voćnjacima ili oko stoke, „odmaraju oči“ u sopstvenom parku.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

Vlakča je selo u kom nema zavisti što je komšijino dvorište lepše, jer je gotovo svaka kuća, od 2007. godine, od kada postoji manifestacija ’’Dani otvorenih dvorišta’’ ponela po neku titulu za jednu od četiri takmičarske kategorije. Pojedini su vlasnici i po nekoliko nagrada, pa tako mogu da se ’’pohvale’’ da imaju najlepše dvorište, najlepši detalj, park dvorište ili dvorište u etno stilu.

Ideja potekla od slika za seoski sajt

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

U podrudničkom selu Vlakča i priroda je bila blagonaklona, pa joj je poklonila plodnost, brežuljke i potoke, a uređenje dvorišta je, kažu samo je dodatak onome što je’’bogom dano’’. Jedan od inicijatora manifestacije za izbor najlepših dvorišta, Dragoljub Švabić, za portal Nova.rs, objašnjava da je u Vlakči ’’baštovanstvo’’ postalo način života, koji su prihvatili svi meštani.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Nama nije bio cilj da se takmičimo, jednostavno smo želeli da celom svetu pokažemo naše pravo bogatstvo, a to su vredni ljudi, koji uz to što umeju da naprave dobru rakiju i pršutu , umeju da urede i ambijent u kom žive. Hteli smo da pokažemo da uređenje dvorišta nije samo privilegija bogatih ljudi koji su došli iz inostranstva ili penzionera koji imaju dosta slobodnog vremena, već jednostavno da i ’običan seljak’ želi i ume da uživa u plodovima svog rada i u trenucima predaha, odmara u ambijentu koji je sam stvorio’’, kaže Švabić, dodajući da je sve počelo slučajno, još pre 13 godina.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

On navodi da je prilikom ažuriranja seoskog sajta, koji je sa nekoliko prijatelja pokrenuo kao promociju rodnog mesta prvog srpskog pilota Mihaila Petrovića, angažovao profesionalnog fotografa kako bi napravio slike sela. Ispostavilo se da se našao u ’’problemu’’, jer nije mogao da odluči koje fotografije da objavi, pošto se nije znalo koje dvorište je od kojeg lepše. Tako je nastala ideja za promociju kulture uređenja seoskih dvorišra. Prve godine za ’’takmičenje’’ se prijavilo 36 domaćinstava, a kasnije se ideja proširila kroz celo selo. Danas, gotovo da nema domaćinstva koje nije uređeno ili nema, bar jedan ukrasni detalj.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Svako uređuje svoje dvorište prema ličnom senzibilitetu i finansijkim mogućnostima. Nisu tu potrebna ni mnogo velika ulaganja da bi se od običnog seoskog dvorišta napravio drugačiji izled. Samo dobra volja i malo slobodnog vremena. ’’, kaže Švabić.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

On objašnjava da je u svom dvorištu, od nasleđene starudije, napravio eksponate kojima je ukrasio dvorište.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Imao sam neka stara volovska kola koja su bila za bacanje i stari plug koji ničemu nije služio. Uz kantu farbe sve sam to osvežio, posadio cveće i sada izgleda uredno i dekorativno. Od starih burića sam napravio saksije i one su lepo ’legle’ u dvorištu. Vidite, nije tu potrebno ni mnogo novca, samo mašta. A drago mi je što su svi meštani prihvatili tu ideju i od starih stvari počeli da prave ukrase. To je, jednostavno, svima nama postao način života, ’’, priča Švabić kako je sve počelo.

Pogled koji nema cenu

Bračni par Branislav i Nada Gajić, u selo se vratio pre desetak godina, kada su se penzionisali. Višak slobodnog vremena iskoristili su da urede prostor u kom će provoditi penzionerske dane, a malo po malo, došli su do najlepšeg park dvorišta.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Vratio sam se na svoju dedovinu, jer su mi posle 40 godina života u gradu bili potrebni mir i priroda. Ovo je bilo obično seosko dvorište, sa travnjakom ispred kuće, a mi smo hteli da mu damo malo života. Svake godine smo radili po nešto i dodavali po neku novu biljku, tako da sada imamo pogled na sopstveni park. Najviše prija kada u vrelim letnjim danima sednemo u ovu hladovinu i uživamo u pogledu. To nema cenu’’, kaže penzioner Branislav Gajić.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

On dodaje da nisu izostale ni zvanične nagrade, ali da mu je od svega draže, kada od svojih gostiju čuje da se lepo osećaju u njegovom dvorištu.

A u dvorištu, svaka travka na svom mestu, sve pod konac uređeno. O cveću i detaljima brine njegova supruga Nada, koja ponosno otkriva kako su joj ove godine procvetale dvoboijne ruže.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Imam nove bordo-žute ruže, a cvetale su i bordo bele. Kao detalj smo dodali i mali drveni bunar, koji se uklopio u ceo ambijent. Svake godine sadimo nove biljke i ubacujemo detalje kojima osvežavamo dvorište’’ prča Nada, dodajući da često ideje pronalazi u časopisima koji se bave uređenjem eksterijera i da već sada razmišlja o novim detaljima za sledeću godinu.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Lepo je kada posmatrate biljku koja raste. Kada smo došli u selo, ove tuje oko kuće su bile visoke svega 10 centimetara, a sada su oko dva metra. Ima dosta posla oko svega, ali je to slatko zadovoljstvo’’ kaže ova penzionerka.

Gajići ističu da je njihova kapija uvek otvorena i da se raduju gostima koji dolaze da uživaju u njihovom parku.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rsU Vlakči gotovo da nema dvorišta koje od 2007. nije ponelo neku laskavu titulu. Nagrade stižu, ali vlasnici ovih cvetnih parkova navode, da im priznanja nisu na prvom mestu.

Porodica Jovanović skromno kaže da su 2013. dobili nagradu za najlepše dvorište centralne Srbije. Međutim, od tada se njihova okućnica mnogo promenila. Uz drvene klupe, stočiće, vinovu lozu i ’’procvetale penjeve’’, ovo dvorište od skoro krase fontana i kameni mostić.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Mi nemamo mnogo seoskih poslova, nemamo krupnu stoku, ne skupljamo seno, tako da imamo više vremena da uređujemo prostor oko kuće. Sve se stigne kad čovek ima volju. Oko dvorišta radimo svi po malo, sin i snajka, tu smo i mi stariji. Kad se redovno održava, onda i nema puno poslai’’, kaže jela Jovanović, dodajući da su sve u dvorištu uradili sami.

Najlepše dvorište 2020. kod porodice Pavlović

Porodično imanje Jelene i Aleksandra Pavlovića ove godine, osvojilo je nagradu za najlepše dvorište na manifestaciji ’’Dani otvorenih dvorišta’’. Kažu da nagrada prija, ali su dvorište prvenstveno uredili zbog ličnih potreba i kao prostor u kome mogu da organizuju poslovne sastanke sa svojim biznis partnerima.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

Ovaj mladi bračni par odlučio je da ostane na selu i na porodičnom imanju razvija preduzetničke ideje koje nemaju veze sa poljoprivredom. Uz privatni biznis, stižu da urede i životni prostor. Jelena Pavlović objašnjava da su sadašnji izgled dvorišta ’’davno zamislili’’, ali da, ni finansijski, ni vremenski nisu mogli da urade sve ođednom.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

’’Mi smo se opredelili za prirodne materijale, drvo i kamen. Želeli smo da našim dvorištem dominira zelena boja, tako da smo izabrali ukrasno zeleno šiblje. Volimo porodično da se okupljamo u dvorištu, tako da ga svi zajedno i održavamo, ali zajedno i uživamo u njemu’’, kaže Jelena, dodajući da im je drago zbog nagrade, ali i da bi i bez manifestacije, takođe napravili svoje ’’dvorište iz snova’’.

Foto:Aleksandra Petrović/Nova.rs

Uređenje dvorišta podiglo kulturu življenja

Pokretač manifestacije ’’Dani otvorenih dvorišta’’ Dragoljub Švabić ocenjuje da je u Vlakči u poslednjih 13 godina podignuta kultura življenja. Smatra da je ova manifestacija, koja se proširila na ceo Šumadijski region, razbila ’’mit o selu’’.

’’Nije selo ono što svi misle, tone kukuruza, žita, stabla voća ili grla stoke. To je ambijent u kome se živi, a mi smo u našem selu uspeli da omasovimo jednu lepu ideju, na prijatno iznenađenje svih meštana i svih naših gostiju. Kada vidite da komšiluk uređuje dvorište, onda ste i vi motivisani, jer kad svi oko vas imaju sređeno, onda vi štrčite’’, zaključio je Švabić.

Selo Vlakča pripada opštini Stragari i nalazi se na pola puta između Kragujevca i Topole. Poznato je i kao rodno mesto prvog srpskog pilota Mihaila Petrovića, koji je ujedno i prva žrtva ratnog vazduhoplovstva. Pilot Mihailo Petrović poginuo je na borbenom zadatku u Prvom balkanskom ratu 1913.godine. U Vlakči čuvaju uspomenu na svog slavnog pretka, a Zavičajno udruženje koje nosi njegvo ime, zalaže se za podizanje spomenika u dvorištu seoske škole.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare