Dubravka Đedović Handanović Foto:Nenad Kostić/MRE

Direktor Instituta „Vinča“ Slavko Dimović kaže za RTS da nuklearne elektrane nisu samo realnost, već nasušna potreba. Naveo je primer Francuske, gde se nuklearke grade pored auto-puteva. Ističe da su incidenti mnogo češći u klasičnim industrijskim postrojenjima nego u nuklearkama. One donose energetsku stabilnost i država ne zavisi od jednog snabdevača, poručuje Dimović.

Institut „Vinča“ potpisao je važan međunarodni sporazum sa francuskom kompanijom EDF, jednim od lidera u razvoju nuklearne energije.

Direktor Instituta „Vinča“ Slavko Dimović kaže za RTS da saradnja sa francuskom kompanijom predstavlja naučno-tehnološki zamajac i strateški dokument koji nas, preko nuklearnih elektrana, vezuje za jednog od najvećih proizvođača električne energije.

PROČITAJTE JOŠ:

S obzirom na to da je EDF uradio preliminarnu tehničku studiju, sporazum predstavlja i nastavak uspešne saradnje „Vinče“ sa Ministarstvom energetike, sa Ministarstvom nauke i utemeljenje razvojnog puta ka srpskom nuklearnom programu.

Ko radi u nuklearnoj elektrani

Dimović objašnjava da je nuklearna elektrana jedna mala strateška fabrika koja, u zavisnosti od kapaciteta, zapošljava od 1.200 do 1.500 ljudi. Od tog broja, 10 do 12 odsto čine stručnjaci direktno vezani za radioaktivnost – nuklearni fizičari, nuklearni inženjeri, fiziko-hemičari.

Oko stotinak stručnjaka je vezano za samo funkcionisanje nuklearnog reaktora.

Kako se postaje nuklearni fizičar

Do zvanja nuklearnog fizičara ili inženjera nekada se dolazilo preko fakultetskih smerova koji su u međuvremenu ugašeni nakon Černobilja i moratorijuma na izgradnju nuklearki. Danas, kaže Dimović, nuklearna energija doživljava svoju renesansu.

Institut Vinča Foto:Zoran Lončarević

„Pošto nemamo vremena za gubljenje, jedina mogućnost je da, pored oživljavanja tih predmeta na fizici, hemiji, Elektrotehničkom fakultetu, naši studenti posle osnovnih studija idu na master programe. U zavisnosti od afiniteta, sposobnosti i želja, mi kao najveći institut u jugoistočnoj Evropi možemo da im pomognemo da nastave školovanje u Južnoj Koreji, Americi, Rusiji, Francuskoj ili Kini. Spremamo njihova buduća znanja kako bismo u sledećih deset godina iškolovali sto nuklearnih inženjera i fizičara“, ističe Dimović.

Primer iz Ljubljane

„Potrebno je završiti dvogodišnje master studije, a potom i specijalističke, kako bi se stekla praksa. To ne sme biti samo teorija“, kaže Dimović. Navodi primer Instituta „Jožef Štefan“ u Ljubljani, gde je obučavanje kombinacija teorije i prakse.

Kasnije će partneri u izgradnji nuklearke učestvovati i u edukaciji i u nadzoru, dok će „Vinča“ biti regionalni edukativni centar koji će komunicirati sa javnošću na transparentan i nedvosmislen način.

„Pitaj Vinču“ – šta zanima građane

Najčešće pitanje građana, po rečima Dimovića, jeste: „Otkud se mi sada, posle toliko godina, pojavljujemo u javnosti?“

„Ljude muče nedoumice oko stručnog kadra, radioaktivnog otpada i nekih senzacionalnih članaka iz nerelevantnih izvora. Zato idemo direktno među ljude – u gradove, gimnazije, tehničke škole – kako bismo razuverili građane i vratili poverenje u naš najveći institut“, naglašava Dimović.

Gde se grade nuklearke i ko ih gradi

Francuska je, prema rečima Dimovića, primer gde se nuklearke grade pored auto-puteva, uz primenu strogih mera zaštite.

„Najveći graditelji su Francuzi, Rusi, Amerikanci i Južna Koreja“, dodaje direktor „Vinče“.

„Danas je veća verovatnoća da vas ujede egzotični pauk u Australiji nego da nastradate od incidenta u nuklearki. Mnogo su češći akcidenti u klasičnim industrijskim postrojenjima“, tvrdi Dimović.

S druge strane, priznaje da je u početku potrebno nositi se sa negativnim stavom javnosti i imati „debele živce“ i volju da se istraje.

Šta dobijamo od nuklearne elektrane

„Najveće koristi od nuklearki su smanjenje efekta staklene bašte, energetska stabilnost, energetska diversifikacija – jer niste vezani samo za jednog snabdevača“, objašnjava Dimović.

„Ne morate kupovati gorivo od jednog proizvođača. Ali, najveća prednost je promena srpskog ’majndseta’ – jačanje samopouzdanja, nauke, inženjerskih kadrova i vraćanje poverenja u struku i institucije, pre svega u Institut ’Vinča’“, ističe Dimović.

„Nuklearne elektrane nisu samo realnost – one su naša nasušna potreba ako želimo da dišemo čistiji vazduh“, zaključio je direktor Instituta „Vinča“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar