Foto: Fondacija Misija Halijard

Džoan Musulin De La Riva je ćerka američkog heroja srpskog porekla Džordža Musulina. Danas živi u Lizburgu nedaleko od Vašingtona i sa ponosom se seća svog oca. Đorđe Amerikanac kako su ga zvali u Pranjanima bio je jedan od komandosa koji su organizovali jednu od najvećih evakuacija iza neprijateljskih linija u istoriji ratovanja.

Fotografije u vlasništvu porodice Musulin ustupljene Fondaciji misija Halijard

U razgovoru za Fondaciju misija Halijard ona je opisala koja je bila uloga njenog oca tokom akcije spasavanja američkih pilota, kao i šta Misija Halijard znači za odnose Srbije i Sjedinjenih Američkih Država.

Koja je bila uloga vašeg oca u misijama Kancelarije za strateške usluge u Jugoslaviji?

Da održava vezu sa generalom Mihailovićem, da pribavlja informacije i da evakuiše savezničke pilote koji su oboreni u ovoj oblasti prilikom pokušaja da se unište rumunska naftna polja sa kojih se snabdevala nemačka ratna mašina. Moj otac je imao naređenje da ne daje „nikakva vojna niti politička obećanja u ime Sjedinjenih Država niti bilo koje druge savezničke nacije, niti da se obavezuje ili daje obećanja u vezi sa snabdevanjem bilo koje političke ili vojne grupe zalihama ili drugim materijalom“. Moj otac se oglušio o ova naređenja tražeći oružje i dodatne zalihe za četnike i kada je 10. avgusta 1944. godine dozvolio da se delegacija Mihailovićevih predstavnika ukrca na let za Bari u Italiji, kojim su piloti evakusiani, čime je je razgnevio Britance koji su u tom trenutku već bili doneli odluku da podrže Tita i partizane, što je kasnije bio osnov da se on u avgustu 1944. godine povuče iz misije.

Pročitajte još..

Koja je bila uloga vašeg oca u izgradnji piste?

Halijard tim mog oca je došao do zaključka da pista nije bila adekvatna za sletanje aviona tipa C-47 Američkog ratnog vazduhoplovstva. Upošljavajući 300 radnika i oko 60 volovskih zaprega, moj tata je „proširio pistu na 69 metara i produžio na 576 – što je bilo jedva dovoljno za avion koji će pri uzletanju biti krcat vazduhoplovcima.“

Da li se Misija Halijard smatra simbolom solidarnosti između Srbije i Amerike?

To je veliko pitanje! Ko ga smatra simbolom solidarnosti? U današnjoj međunarodnoj areni, moglo bi se reći, mogu postojati daleko posredniji simboli solidarnosti između naše dve zemlje. Vreme i događaji su zatrli uticaj tragične greške Čerčilove odluke da podrži Tita. Zamislite samo da četrdeset peta godišnjica kraja Vijetnamskog rata ovde u Sjedinjenim Državama nije ni pomenuta. To vam govori sve o tome kako vreme i događaji lako budu pregaženi!

Ipak, prisetite se istorijskog gesta solidarnosti, koji nikada kasnije nije ponovljen, kada je naš predsednik Vudro Vilson, 28. jula 1918. godine, četiri godine od početka Prvog svetskog rata, naredio nadletanje Bele Kuće sa srpskom zastavom u znak solidarnosti sa srpskim narodom!

Iz lične perspektive po ovom pitanju, mogu da kažem da su podsticaj i podrška kojima je ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu doprinela događajima u Pranjanima i napori Fondacije Misija Halijard, severnoameričkih četničkih organizacija i porodica da se očuva uspomena na generala Mihailovića i Misiju Halijard gestovi solidarnosti i zahvalnosti nas, američkih porodica Srbima koji su se žrtvovali idealima slobode i samoodređenja.

Kada ste poslednji put posetili Srbiju?

Na leto 2018 i nadamo se da ćemo je posetiti još jednom pre nego što nas poodmaklo doba u tome spreči.

Šta mislite o izgradnji memorijalnog kompleksa u Pranjanima kojim se posle 76 godina odaje počast Misiji Halijard?

Mislim da je to ambiciozan poduhvat, ali sa plemenitim ciljem da se pažnja skrene na ovu lokaciju i njeno mesto u istoriji. Vidim kako ovaj kraj može da ima koristi od turizma, što će doprineti resursima za obrazovanje i napredak.

Koliko je potomaka ostavio vaš otac i gde oni žive?

Ima četvoro dece, petoro unučadi i osmoro praunuka. Svi žive u Vašingtonu, Okrug Kolumbija, osim jedne ćerke, unuka i unuke, kao i dvoje praunuka koji žive u Madridu, u Španiji.

Kao članovi porodice čiji je otac organizovao spašavanje, da li želite položite obeležje u memorijalni kompleks?

Ako nam Bog pruži mogućnost to da učinimo, biće nam čast.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare