Foto: Arhiva, EPA/EFE, Starsport, Printscreen

Iako je tenis individualni sport, u kome se zna ko je glavni protagonista, mnogo toga se zapravo krije iza kulisa. U slučaju Novaka Đokovića, mnogi ljudi bili su dragoceni na putu do trona.

PROČITAJTE JOŠ

Novak Đoković došao je do rekordne 311. nedelje na vrhu ATP liste, što je samo jedna od nekoliko prepreka na putu do statusa najboljeg tenisera svih vremena.

Beže mu Rafael Nadal i Rodžer Federer sa po 20 Grend slem titula, Novak ima 18, ali i više vremena uz bolju formu da ih prestigne.

Iako ga je pandemija koronavirusa usporila, Novak je na dobrom putu da pokaže da je spreman da konačno stavi tačku na sve rasprave uz pitanje: Ko je najbolji?

Kada su u pitanju Master stitule, odavno je nadmašio rivale, koji nisu kompletirali ove titule. Novak je svaku osvojio barem dva puta, ostalo mu je još samo da osvoji olimpijsko zlato uz Grend slem podvig.

Put do toga bio je mukotrpan, uz mnogo ljudi koji su ga oblikovali i izgradili ga kao igrača. Iako je nezahvalno izabrati pet najvažnijih osoba u sferi sporta i van porodice, mogu se izdvojiti Jelena Genčić, Igor Četojević, Marijan Vajda, Boris Beker i Goran Ivanišević.

JELENA GENČIĆ, TENISKA MAJKA

Čuvena Jelena Genčić trenirala je Moniku Seleš, Ivu Majoli i Gorana Ivaniševića, ali je njen odnos sa Novakom bio nešto posebno.

Jelena je Novaka zapazila na Kopaoniku, kada se kao četvorogodišnjak popeo na žičanu ogradu i posmatrao šta rade mladi teniseri koje je uvodila u tajne „belog sporta“.

Preminula je u junu 2013. godine, u 76. godini, a koliko je značila Novaku, svedoči njegovo pismo koje je pročitano na komemoraciji.

„Draga moja Jelena, beskrajno sam tužan jer se danas opraštam od tebe. U životu si me pripremala za mnoge situacije, za pobede, za trijumfe, za naše trofeje, ali za naš rastanak potpuno sam nespreman. Opraštam se od tebe beskrajno tužan što ne mogu da te ispratim. Znam da bi se ljutila da odustanem i umanjim šansu da ispunim i ovu poslednju nasu želju, da osvojim Rolan Garos. Hvala ti na strpljenju, na ogromnoj ljubavi. Hvala ti na svakodnevnoj podršci, na savetima koje pamtim, na toplim rečima koje su uvek nosile neku vanrednu poruku. Znaš, da sam ih sve upamtio i da se tvojih pravila uvek držim. Naš poslednji razgovor, pre dve nedelje nije ukazivao da nesto nije u redu. Tužan sam jer si se i tada trudila da me oslobodiš bilo kakvih briga i uveravala me da je sve u redu, da si u bolnici jer je rutinska kontrola, da ne brinem nego da pobeđujem“, napisao je tada Novak.

Na kraju, on je poručio da je Genčićeva imala i da će uvek imati posebno mesto u njegovom životu.

„Bila si dobri anđeo. I kad si me trenirala i kasnije – gde god da sam bio osećao sam tvoju podršku. Iskrenu. Snažnu. Bezrezervnu. Ostavila si neizbrisiv trag u našem tenisu. Dužni smo ti svi koji smo danas sa reketom u ruci. Obećavam ti da ću se potruditi da tvoje ime prenesem na buduće generacije i da tvoj duh vecno bude prisutan na teniskim terenima“, naveo je tada Novak.

Jelena je imala proročku najavu uspona, u razgovoru sa Novakovim roditeljima.

„Rekla sam im da posle Monike Seleš nisam uočila nijednog igrača kao što je njihov sin i da mislim da će on sa 17 godina biti među prvih pet u svetu. Bili su začuđeni mojim tvrdnjama, a sada kad razmislim, mora da su mislili i da nisam normalna. Dok je bio mali zajedno smo sanjali kako podiže pehar na Vimbldonu, jer je to Meka tenisa. I zato mi je najveća želja da ga vidim sa tim peharom. Znala sam da će biti šampion. Bilo mi je potpuno jasno. Bio je ozbiljan, savestan i nadasve talentovan. Radili smo krvnički, ali smo se i igrali. Njegov idol bio je Pit Sampras, hteo je i Edbergov servis i volej, kao i Agasijev agresivni forhend. Mislim da njegove imitacije načina igre drugih tenisera, koje danas publika toliko voli, potiču iz tog doba“, prisetila se jednom prilikom za „Vreme“ Genčićeva.

Štaviše, čak joj je i Njujork Tajms odao priznanje, kao jednoj od najuspešnijih osoba u trenerskom poslu. Posebno je tu važna činjenica da se ona od toga nikada nije obogatila, nije naplaćivala treninge i uživala je u radu sa mladima.

Igor Četojević (desno) Foto: Srdjan Stevanovic

DOKTOR ČETOJEVIĆ I REVOLUCIONARNA PROMENA

Ishrana je davno postala temelj Novakovih uspeha, „udario ga je“ doktor Igor Četojević još 2010. godine. Tada je Novak upoznao lekara energetske medicine, koji mu je promenom ishrane pomogao da dosegne vrh svetskog tenisa.

Najteži trenutak karijere ujedno je bio i sudbonosan, a desio se na Australijan openu 2010. na meču sa Žoom Vilfredom Congom. Imao je 2:1 u setovima, kada je krenula agonija sa disanjem. Komentator meča sve vreme je govorio: „Novak se ponovo muči sa astmom.“ Ali sudeći po zapažanjima Četojevića i po iskustvu koje je imao sa kineskom tradicionalnom medicinom, mogao je da zaključi da astma nije problem. Svaki put kada bi komentator to spomenuo, on bi naglas prokomentarisao: „Nije astma!“

„Uopšteno gledano, prema kineskoj medicini, simptomi prave astme se javljaju rano ujutru, a meč se igrao popodne. Takođe, da je zaista u pitanju bila astma, Novak ne bi bio u stanju da onako dobro odigra prva dva seta pre pojave disajnih problema“, ispričao je dr Četojević više puta.

Foto: Tanjug/AP Photo/Andy Brownbill

On se potom u radu sa Novakom poslužio posebnom tehnologijom. Upotrebljavao je medicinski softver koji čita telo kao 3D, tada je izbačen i gluten iz ishrane.

„Prikačim kaišiće na telo, a sportista u toku testa pošalje svoje energetske informacije kompjuteru. Posle radimo drugi test, šaljemo različite supstance, njih 10.000 (vitamine, enzime, toksine…), i telo pozitivno ili negativno reaguje na njih, ja to sve iščitam, pa zatim radimo u skladu sa time“, govorio je ovaj doktor.

Posle saradnje sa Četojevićem i promene načina ishrane, Novak više nije imao alergije, probleme sa disanjem i imao je energije da igra i po šest sati. Iako su se Četojević i Đoković razišli 2011, uz Novakove nove promene ishrane posle toga, to su bile samo male korekcije u odnosu na radikalnu promenu koju je napravio uz Četojevća.

Foto: EPA-EFE/ANDREU DALMAU

MARIJAN VAJDA, SLOVAČKI MILJENIK SRBA

Radio je Novak i sa Bekerom i sa Agasijem, ali je dugovečnost saradnje sa Vajdom nešto posebno. Marijan je postao miljenik srpske javnosti, mnogi su se plašili i da gledaju mečeve kada on nije u loži, povremeno se saradnja prekidala zbog privatnih i drugih razloga, ali je Vajda praktično deo Novakove porodice. Čak je i ove godine na daljinu vodio štab i komunicirao sa Ivaniševićem i Badiom, a prvi ciklus saradnje trajao je čak od 2006. do 2017, uz mali prekid.

Svoju prvu ATP titulu, Novak je uzeo sa Vajdom, Marjan je bio deo štaba i dok je glavni bio Beker, 17 Grend slem titula uzeli su zajedno, Vajda je dobio priznanja za najboljeg trenera i od našeg Olimpijskog komiteta, bio je ATP trener 2018. godine, i ova saradnja je zbog svega urađenog više od posla, Vajda je postao deo porodice.

Fascinantno je i kako je tekao rad tokom Australijan opena u ovoj korona godini.

„Čuli smo se svakodnevno. Svi smo ispred laptopa, kad krene ta video konferencija, tu je isto i fitnes trener. Analizirali smo tako prethodne mečeve, pravili taktiku za naredne protivnike, rešavali njegov zdravstveni problem. Posle meča sa Fricom, trebalo je srediti mnogo toga. Kapa dole Noletu, sve je uradio što je mogao. Odmah mi je bilo žao što nisam tamo. Nikada neću zaboraviti momente posle osvajanja te prve grend slem titule 2008. na Australijan openu i šta se desilo u svlačionici. Svakako da bih voleo da sam i ovog puta bio tamo, ali svet prolazi kroz teške trenutke. Mnogo toga dugujem Goranu, koji se dugo pripremao za tu prvu titulu sa Novakom kada su bili sami. Bio je tamo pod velikim stresom, bio je tako srećan i normalno je da su se zagrlili posle pobede. On je veliki deo našeg tima i kreira odličnu atmosferu“, dodao je slovački stručnjak.

Foto: EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Poseban zajednički momenat je poraz Novaka od Melcera na Rolan Garosu, i to već u četvrtfinalu 2010. godine.

„Imao sam mnogo izazova tokom svoje karijere. Jedan od njih je bio 2010. godine u četvrtfinalu koje sam izgubio na jednom od najvećih turnira, na Rolan Garosu. Imao sam osećaj kao da mi se svet i snovi raspadaju i da nisam dovoljno dobar da postignem to što želim. Tada sam bukvalno ridao u sobi svog trenera Marjana Vajde i fizioterapeuta Miljana Amanovića. Osećao sam se jako loše u tom periodu, bilo je kao da sam udario u zid i kao da ne mogu da krenem dalje”, priznao je Novak u podcastu „Wake the Fake up with Chervin Jafarieh“.

„Pustili su me da se isplačem, da izbacim emocije i sve što sam osećao u tom trenutku. Veoma sam im zahvalan na tome, jer je to bio preloman trenutak. Pravilo je da je trener taj koji bi trebalo da te podigne i da ti pokaže kako da budeš jak, ali za mene je najbolji trener onaj koji je tu za vas kao čovek, prijatelj i rame za plakanje. Onaj koji vas razume i podržava i onda kada želite da izbacite sve iz sebe, da se isplačete. Veoma sam zahvalan jer sam u tom momentu osećao da nisam sam“, dodao je Đoković.

Foto: EPA/PETER KLAUNZER

BORIS BEKER, HARIZMA I TITULE

U decembru 2013, bombastično je odjeknula vest da će Boris Beker biti prvi trener od naredne godine. Marjan Vajda je tu pao u senku, ali je uz Bekera pomogao da se nastavi dominacija protiv Rafaela Nadala i Rodžera Federera.

Uz Bekera, Novak je uzeo šest Grend slem titula, a četiri titule su čak vezane, doduše ne kalendarski u jednoj godini. Pored toga, uz Bekera je osvojio 14 Masters titula za tri godine.

Rezultati govore za sebe, u decembru 2016. godine su raskinuli saradnju, a Beker je bio dobar šraf i u Novakovom uspostavljanju nešto drugačije slike na Zapadu.

Drugačija je slika kada u boksu sedi legenda svetskog tenisa, koja je priznata i uvažavana na svim meridijanima.

Foto: Tanjug/AP Photo/Andy Brownbill

GORAN IVANIŠEVIĆ, TAJNA DUGOVEČNOSTI

Goran Ivanišević možda nije predugo tu, ali je bio je pun pogodak upravo zbog momentuma Novakove karijere – došao je 30. juna 2019. godine, i on je radio uz Vajdu na početku, a zajedno su došli do Novakove 16. Grend slem titule – na Vimbldonu, u epskom, spektakularnom i neponovljivom petosetnom finalu protiv Rodžera Federera.

Glavni fokus je na servisu, Ivaniševićevom ubojitom oružju iz karijernih dana. Upravo to je bio najjači „začin“ Novakove igre u Melburnu, gde je bilo neophodno da već prvi aspekat igre bude pobedonosan.

Novak je na početku turnira akcentovao da je podloga najbrža u istoriji, idealna za najbolje servere, ali je i za to imao odgovor, čak i povređen protiv Tejlora Frica. Uz zlatne ruke Ulisesa Badija, fizioterapeuta, Ivanišević je bio važan da servis bude na nivou, a plod toga je i Novakov rekord, kakav nije imao do sada u Australiji.

Pre finala, u šest mečeva, oborio je rekord po broju odserviranih asova na Grend slem turniru. Došao je tada već do stotke, a prethodni rekord mu je 86 asova na Vimbldonu 2014.

S obzirom na to da ima 34 godine, servis će mu i u nastavku karijere biti veoma važan da skrati igru, smanji umor i dođe do onoga što toliko priželjkuje, obaranje rekorda Rafaela Nadala i Rodžera Federera, što može staviti tačku na diskusiju ko je najbolji svih vremena.

Finale protiv Medvedeva je potvrda da je na dobrom putu.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar