Giljermo Viljas
Foto: EPA/PAUL BUCK

Postoji jedan razgovor koji izbegavaju svi u ATP svetu, beže od istine, iako nemaju dokaz za njihove tvrdnje, odbijaju da se povinuju.

Kris Kermod, predsednik ATP od 2014. do 2019. godine, odbio je da ispravi istorijsku nepravdu. Više od 1.200 strana dokaza uz obilje dodatnog materijala ga nije uverilo da je vreme da se neke „krive Drine isprave“.

PROČITAJTE JOŠ:

U pitanju je neverovatni slučaj Giljerma Viljasa koji zvanično nikada nije bio najbolji teniser planete. Ipak, svako ko je ikada pratio tenis zna da to nije istorijski ispravno.

Jedan čovek je rešio da krene sa proučavanjem kako bi VIljas dobio svoju pravdu. U pitanju je Eduardo Pupo, argentinski novinar, koji je objavio niz istorijskih i statističkih studija koje pokazuju da je u periodu od 1975. do 1976. godine Viljas trebalo da bude sedam nedelja na vrhu ATP liste. Ipak, to se nikada nije desilo iz dva razloga.

ATP u to vreme nije objavljivao renking svake godine i još bitnije nije bilo sadašnjeg načina računanja poena, već je kompjuter računao na osnovu prosečnog učinka. Tu nepravdu je pokušao da ispravi Pupo, ali su njegovi dokazi tri puta odbijeni.

Pupo je kontaktirao sve moguće teniske arhive, poznate medije, grend slem turnire, muzeje, kolekcionare i prikupio podatke koj je u sistem uneo matematičar iz Rumunije Marijan Cjulpan koji je postavio algoritam koji je izračunao tih famoznih sedam sedmica koje je Viljas proveo na prvom mestu ATP liste.

Giljermo Viljas
Foto: EPA/SERGIO LAMERA

Zašto sada ATP odbija da prizna grešku, iako je WTA to jednom uradio u slučaju Evon Gulagong Kavli iz Australije? ATP ne želi to da uradi jer bi otvorio „Pandorinu kutiju“, tačnije svi ostali igrači iz tih epoha, početak 70-ih, bi tražili da se proveri njihovo mesto na ATP listi. To bi praktično značilo da bi trebalo revidirati liste u svim sedmicama u kojima nisu objavljene liste. Nedelje kada nije objavljivana lista su pripisane Džimiju Konorsu koji je tokom samo dve godine dobio gratis 52 sedmice na vrhu.

Slika Viljasa iz Zagreba sa četvorogodišnjim navijačem.

Nakon nekog vremena je ATP odustao od ovog računanja bodova, ali je zato zauvek obeležio Giljerma Viljasa kao drugog na svetu. Argentinac sa tim nikako nije uspeo da se pomiri, pa je isticao tokom godina da je imao i brojne psihičke probleme zbog te nepravde na koju nije mogao da utiče. Svake sedmice bi postavljao pitanje članovima odbora koji su objavljivali liste i svaki put bi dobijao isti odgovor: Ne, Vili, nisi prvi, prvi je i dalje Konors.

Koliko je on zapravo bio veliki igrač pokazaće nam neke brojke u nastavku, a kroz priču ćete saznati i kakav je bio čovek.

Rodžer Federer, Novak Đoković i Giljermo Viljas
Foto: EPA/JOHN G. MABANGLO

„Moj život je bio veliko otkriće i uvek sam osećao potrebu da pronađem smisao u svemu. Kada sam se opekao prvi put kada sam video vatru mislio sam da je to fantastično, da je vruće. Bio je to dobar osećaj i pomislio sam: Zašto je ne bih dodirnuo? Možda ću se osetiti toplo iznutra. Nastavio sam da istražujem svet. Tako sam i došao ovde gde sam danas“, bila je jedna od tih audio poruka koje je ostavljao samom sebi. Emotivni Argentinac se potpuno slomio kada mu je Pupo izložio dokaze da je zaista bio broj 1 na svetu, bio je to treći najznačajniji trenutak u njegovoj karijeri.

„Da li shvataš koliko mi ovaj papir znači?“, rekao je sa suzama novinaru dok je shvatao da je sve vreme bio u pravu. Da jeste bio najbolji na svetu, makar tih sedam sedmica.

Viljas je tokom karijere snimio 46 audio kaseta koje nikada nisu bile objavljene (od 1973. do 1979. godine), ali su na kraju završile u rukama Pupa koji ih je pokazao u jednom dokumentarcu. Ukoliko neko želi da sazna više o Viljasu od onoga što će pročitati u sledećim redovima može da pogleda „Guillermo Vilas: Setting the Score“.

Foto: PHOTO/ANTONIO BAT/ab-hh

Argentinac je u karijeri osvojio četiri grend slem titule, dva puta je bio najbolji na Australijan openu (1978. i 1979. godine) i po jednom na Rolan Garosu (1977. godine) i US Openu (1977. godine). U Njujorku je napravio veliku promenu u taktici, odustao je od onoga što je od njega tražio trener i igrao po intuiciji. Iznenadio je Konorsa u finalu kada je izlazio na mrežu i uspeo da preokrene meč 2:6, 6:3, 7:6(4), 6:0. Upravo su to bile i najpotentnije godine Argentinca koji je nagrižen nepravdom polako počeo da pada i da više ne bude onaj igrač kog su svi obožavali.

Bio je blizak prijatelj Bjorna Borga sa kojim je vodio velike bitke i na terenu, a njegov jednoručni bekhend levicom bio je ponekad zaista nezaustavljiv. Nikada neće biti zaboravljeno da su njih dvojica odigrali poen koji je trajao 86 udaraca i više od dva minuta. U finalu Rolan Garosa 1978. godine nastao je jedan od onih poena za pamćenje.

Viljas je i dalje najuspešniji igrač na šljaci svih vremena sa čak 650 pobeda (79,9 odsto pobeda na ovoj podlozi). Da, dobro ste pročitali, iako je Rafael Nadal uspeo da sruši mnoge njegove rekorde po broju pobeda će ga teško ikada stići. Nadal je trenutno na 474 pobede na šljaci. Ubedljivo najbolja sezona bila mu je 1977. godina kada je osvojio 16 titula (uz dva grend slema na šljaci), a dugo je njegov niz od 53 pobede na ovoj podlozi bio neuhvatljiv za sve. Sve do pojave Nadala koji je brojao do 81. Te 1977. godine je VIljas upisao čak 130 pobeda uz 15 poraza, a na ATP nivou je dobio 72 od poslednjih 73 mečeva.

U karijeri je osvojio 62 titule, a jedna od najvažnijih bila je onda iz 1974. godine kada je podigao Masters kup u Melburnu 1974. godine i tako prekinuo nestvarnu dominaciju Ilije Nastasea. Ovaj Rumun će mu biti rival tokom karijere, a drugi Jon Cirijak će mu postati trener. U prvih mesec dana rada su osvojili tri trofeja, pa su ubrzo postali nerazdvojni.

Igrao je do 1992. godine, iako je već 1989. godine završio sa ATP nivoom. Već 1991. godine je primljen u Kuću slavnih, a od tada mu se od Argentinaca pridružio još samo Huan Martin del Potro.

Viljas je jedna od najvećih legendi Južne Amerike, iako se o njemu retku govori u modernom tenisu.

Od 2018. godine je Viljas počeo da polako gubi pamćenje, a demencija je bivala sve evidentnija. Tokom 2020. godine je objavljeno i zvanično da boluje od Alchajmerove bolesti. Tom prilikom mu je podršku pružio i Maradona, a kada on napiše ovakve reči postaje jasno koliko je neko veliki.

„Dragi Vili, dugujemo ti toliko mnogo radosti i emocija. Nadam se da ćeš uvek imati poštovanje koje zaslužuješ od svih nas, u dobrim i posebno u lošim trenucima. Nadam smo dostojni da budemo na tvom nivou. Grlim te, legendo“, poručio je Maradona.

BONUS VIDEO: Ivanišević o planovima za leto posle Đokovića

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar