U Partizanu izgleda ne može da bude mirno na duže staze, bilo da je reč o košarkaškom ili fudbalskom klubu.
I dok se u KK Partizan muče sa odlaskom Željka Obradovića i haosom koji je nastao zbog odluke slavnog trenera da napusti klub, u FK Partizan drama je nastala zbog Predraga Mijatovića, koji ima sve manju podršku među navijačima.
Kada je Mijatović zajedno sa Dankom Lazovićem, Rasimom Ljajićem, Milkom Forcan i Vojislavom Lazarevićem preuzeo glavnu reč u Humskoj, navijači su bili zaista optimistični i delovalo je kao da će sa njima početi Partizanov oporavak nakon tužne i ružne epohe sa Miloradom Vučelićem i Milošem Vazurom.
Njih dvojica su slavni klub srozali na niske grane, a od Mijatovića i njemu bliskih ljudi očekivalo se da zajedničkim trudom i radom ponovo „vrate sunce iznad Humske ulice“.
I zaista jeste bilo nekih dobrih poteza koje treba pohvaliti, kao što to i jesmo radili, ali Mijatović je imao i nekoliko kikseva koje navijači Partizana i te kako pamte i ne opraštaju tako lako.
Već nakon kratkog vremena provedenog na poziciji potpredsednika Partizana zaduženog za sportska pitanja, počeo je Mijatović da se buni zbog političkih poruka sa tribina i uvreda na račun Aleksandra Vučića. To se nije svidelo navijačima, koji dobro znaju šta su, kako i kome želeli da poruče sa tribina mnogo puta do sada.
Nije na Mijatoviću da brani Vučića, pogotovo ne od navijača koji bodre klub u kojem radi.
Daleko od toga da smo za vređanje, ali dobro znamo šta nam se u zemlji dešava poslednjih nekoliko godina i ko je najodgovorniji za sve to.

Što se tiče odnosa sa trenerima, aktuelna uprava sa Mijatovićem na čelu, takođe je imala nekoliko turbulencija.
Najpre je Savo Milošević otišao nakon rasprave oko Marka Kerkeza. Nije hteo Milošević da mu se bilo ko meša u posao, pa je odlučio da je najbolje da se skloni u delikantnom trenutku za klub.
Na njegovo mesto uprava je kasnije dovela Srđana Blagojevića, koji nije bio “bombastično” rešenje, ali je iskoristio ukazano poverenje i vremenom je pokupio simpatije velikog dela navijača. Daleko od toga da je Blagojević savršeno odradio svoj posao tokom perioda u Partizanu, bilo je tu mnogo uspona i padova, ali je uspeo da vrati nadu u bolje dane i pruži šansu velikom broju mladih momaka, od kojih Partizan može mnogo i da zaradi u budućnosti.

Međutim, nakon nekoliko slabijih rezultata, Blagojević je dobio otkaz početkom novembra ove godine. To možda i ne bi bilo loše da je njegova zamena već bila spremna i da je Mijatović već „u džepu“ imao adekvatno rešenje.
Partizan je u poslednjih desetak godina “istrošio” mnoge svoje legende, a sada se kao trener pominjao čak i neki stranac. Dobro je poznato da je Mijatović povezan sa Španijom, tamošnji stručnjaci su na ceni, ali od takvog u Partizanu, bar za sada, nema ništa.
Umesto Blagojevića došao je Nenad Stojaković iz Teleoptika. Uz dužno poštovanje, to nije najbolja opcija u trenucima kada se Partizan bori za titulu šampiona Srbije. Ne potcenjujemo znanje i rad Stojakovića, ali se s pravom pitamo koji su pravi razlozi Blagojevićeve ostavke.
Da li se i njemu neko mešao u posao? Nisu rezultati bili baš katastrofalni da bi zaslužio smenu, a drugih, nama poznatih ispada nije imao.
I taman kada se stišala priča oko promene trenera u važnom trenutku, na red je došla afera sa Dušanom Jovanovićem, sinom legendarnog Laneta, odnosno sa njegovom prekomandom u prvi tim.
Nova.rs je ranije saznala da se Mijatović odmetnuo od ostatka uprave, počeo je više da radi na svoju ruku, a navodno su Miralem Sulejmani (direktor Omladinske škole) i Danko Lazović (generalni direktor Partizana) razmišljali o ostavkama zbog haosa koji je nastao.
Ne samo to, neki mladi igrači su hteli da napuste klub, jer su pomislili da se neko „gura“ preko veze i po svemu sudeći Mijatović je bio i te kako umešan u sva ta dešavanja.
Lazović je odmah spustio loptu, otkrio je da će se o svim problemima pričati tokom zimske pauze, odnosno za dve nedelje kad se završi jesenja polusezona. Na kraju se oglasio i Partizan zvaničnim saopštenjem, ali gde ima dima ima i vatre, a zima će pokazati da li su problemi rešivi ili će ponovo nastati makar dve jake struje u Humskoj.
Igračku karijeru Predraga Mijatovića, između ostalog, obeležila je ona pogođena prečka sa penala u meču Jugoslavije i Holandije (1:2) u osmini finala Svetskog prvenstva 1998. godine.
Sada bi njegovu karijeru u Partizanu mogli da obeleže „uvijena“ podrška predsedniku Srbije, besmislena smena trenera, afera sa Dušanom Jovanovićem… U prenesenom značenju, bila bi to još jedna prečka koju sumnjam da Mijatović želi da pogodi.

Ne radi se to tako u Partizanu i ne može, jer nije Mijatović u njemu ni najbitniji ni najveći, a izgleda da je „poleteo“ više nego što treba. Ako se brzo ne spusti na zemlju, navijači bi mogli da budu sve oštriji i kritičniji prema njemu. Po komentarima na društvenim mrežama, može se zaključiti da bi mnogi već sada voleli da mu vide leđa, pogotovo ako nastavi da misli da je najpametniji i donosi bitne odluke (samo) na svoju ruku.
Setićemo se da je mnogim navijačima Partizana smetalo i što je Mijatović u više nego dobrim odnosima sa upravom Crvene zvezde, pre svega Zvezdanom Terzićem, što takođe utiče na (ne)simpatije prema njemu.